Kinesko komunističko vodstvo potpuno je izvan sebe: sada se zapečaćuju vrata i čitavi stambeni blokovi se ograđuju kako ih stanovnici više ne bi mogli napuštati. Pekinška strategija "No Covid" pretvorila se u fijasko pred očima svijeta, za koji ljudi gorko plaćaju oduzimanjem ionako vrlo ograničenih prava. A uz sve tu je i kaotična i neadekvatna opskrba hranom i lijekovima.

Nijedna od tih mjera neće zaustaviti pandemiju, jer to može učiniti samo učinkovito cjepivo, a u Xijevom carstvu ga još nema. No nomenklatura i dalje kategorički odbija zapadna cjepiva.

Tuku izgladnjele

Potpuno zaključavanje ljudi u Šangaju još je jedno zastranjenje diktature koja je izgubila svaki osjećaj za mjeru: dojenčad se odvaja od roditelja i, nagurana u krevetiće, prepušta svojoj sudbini. Fotografije koje dokumentiraju ovu sramotu obišle ​​su svijet. Vlasti ubijaju kućne ljubimce koje su ljudi slali van kako bi mogli sami loviti hranu. Ljude, koji gladni više nisu mogli izdržati u stanovima, i koji su išli na ulice tražiti hranu, tukle su i zlostavljale bande nasilnika – koje je poslala vlada.

Kad je raspoloženje ljudi u Šangaju bilo na najnižoj točci, Komunistička partija je ozbiljno zahtijevala od njih da noću otvaraju prozore i pjevaju propagandne pjesme u korist predsjednika Xi Jinpinga i partije. Iako su ljudi otvorili prozore, nisu pjevali već su glasno psovali i urlali od gladi.

I u Pekingu se građane sada poziva na masovna testiranja, što oni međutim shvaćaju kao uvod u lockdown sličan onom u Šangaju. No, zaraza se neće zaustaviti na ove dvije metropole: u Kini čak i manji gradovi, čija imena gotovo nitko ne zna u ostatku svijeta, već imaju više od deset milijuna stanovnika. Za usporedbu: u londonskoj gradskoj regiji, najvećoj u zapadnoj Europi, živi 14 milijuna ljudi. 

Prazne police u supermarketima

U međuvremenu partijska propagandna mašina radi punom parom jer je bitno izbjeći prosvjede u cijeloj državi. Mediji, koji su gotovo svi pod striktnom državnom kontrolom, puni su fotografija povrća i šire optimizam. Ali stvarnost je drugačija: nakon što su ljudi nagomilali zalihe, police u supermarketima su prazne. Očekuju se i razorni učinci na kinesko gospodarstvo i valutu. A budući da je prekrcaj robe šangajskoj luci već tjednima vrlo ograničen, fatalna politika Pekinga u vezi s COVID-om vjerojatno će imati negativan utjecaj na cjelokupno globalno gospodarstvo, čiji lanci opskrbe često ovise o Kini.

Dnevno se u Šangaju bilježi oko 20 000 ljudi novozaraženih. Svatko tko se razboli mora ići u državnu karantenu. Preživjeli izvještavaju o užasnim stvarima koje se tamo dešavaju. A ako se u stambenoj zgradi utvrdi samo jedna zaražena osoba, lockdown se za sve stanare zgrade produljuje za 14 dana. Ljudi objavljuju video snimke na internetu i daju oduška svom bijesu. No, državna cenzura relativno brzo sve briše. Zato ljudi u ostatku Kine zapravo i ne znaju što se događa u Šangaju.

Napetost se osjeća u zraku

Za Xi Jinpinga i njegov krug sve je ovo fijasko: na jesen će se sastati 20. kongres Komunističke partije, koji bi trebao predsjedniku dati dotad neuobičajen treći mandat glavnog tajnika stranke. Kako do tada ne bi bila na udaru loših ekonomskih podataka i bijesnog stanovništva, Komunistička partija će posegnuti za oštrim mjerama. Peking neće uslišiti pozive građana Šangaja da im se vrati slobodu. Zatim će uslijediti obračun u lučkoj metropoli, za čiji se stanovnike kažu da imaju svoj identitet i razvijeno samopouzdanje, slično kao i ljudi u Hong Kongu. Pobuna se osjeća u zraku, ali njen bi ishod bio vrlo neizvjestan.

Alexander Görlach je viši suradnik u Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i znanstveni suradnik na Internet institutu Sveučilišta u Oxfordu. Nakon boravka na Tajvanu i Hong Kongu njegova je glavna tema uspon Kine i što on znači za slobodni svijet. Obavljao je razne dužnosti na Sveučilištu Harvard i Sveučilištu Cambridge.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu