„Mister Nobody" – tako su ga nazivali njegovi unutarstranački protivnici, prije svih pristalice Nicolasa Sarkozyja. Time su oni dokazali da su bili spremni prihvatiti arogantni ton njihovog vođe. Sarkozy je Fillona nazvao  „pauvre type" („jadnik“). A za vrijeme svog predsjedničkog mandata vidno je uživao u tome da svog premijera javno naziva „mojim suradnikom". Rezultat unutarstranačkih izbora je sad pak pokazao da mnoge pristalice republikanaca jednu stvar sasvim odlučno više ne žele: oholost i samovolju koju je Sarkozy uvijek iznova demonstrirao. Njega su birači kaznili i završio je na trećem mjestu od svih predsjedničkih kandidata, s osvojenih jedva 20,6% glasova.

Istovremeno su pokazali da bi na čelu države rado htjeli vidjeti sasvim drugačiji politički tip: suzdržanog, uljudnog i istovremeno borbenog katolika Françoisa Fillona. On se proteklih mjeseci prvenstveno borio protiv javnih očekivanja – prije svega onih koji su se artikulirali u anketama instituta za istraživanje javnog mnijenja. A one su mu dugo vremena predviđale najmanje, zapravo nikakve šanse. Još u petak uoči izbora u anketama je Fillon imao oko 30%, na koncu ga je podržalo 44% birača.

Konzervativan, ali ne reakcionaran

Danas ga politički magazin „L´Espress" naziva „Anti-Trump". I upravo to je vjerojatno i razlog njegovog uspjeha: on je popularan, ali ne populistički. On je konzervativan, ali ne reakcionaran. Na taj način on „pogađa" točno stil života onog miljea iz kojeg i sam potječe: konzervativnih katolika. Znao je on dobro da može računati s tim miljeom. On se proteklih mjeseci i godina doduše rijetko spektakularno pojavljivao na sceni. Ali i dalje postoji, i to u velikom broju.

I već neko vrijeme opet ima i svoju platformu, i to s pokretom „Le Manif pour tous", „Demonstracije za sve". Ona se bori protiv istospolnih brakova i prava istospolnih parova na posvajanje djece. Te ciljeve je Fillon izričito podržao. I inače se on prezentira odlučno konzervativno. Prije nekoliko tjedana je objavio knjigu s naslovom „Vaincre le totalitarisme islamique" ("Pobijediti islamski totalitarizam"). Istovremeno je uvijek iznova javno diferencirao, za razliku od Sarkozyja on nije previše oštro komentirao simbole islamske vjere. Nije ništa lošega vidio ni u alternativnim jelovnicima u javnim ustanovama, koji bi se temeljili na muslimanskim pravilima prehrane. S tom vrstom suzdržanosti on se znatno i temeljito razlikuje od grubog stila jednog Donalda Trumpa ili oštrih izjava jedne Marine le Pen – i prije svega primjetljivo.

Opasnost i za socijaliste i za Front National

Fillon bi tako na predsjedničkim izborima mogao postati opasan konkurent za Marine Le Pen i Front National (FN). On simbolizira mnoge konzervativne Francuze, koji, bez obzira na sve rezerve prema nekim društvenim razvojima – pogotovo što se tiče doseljavanja i debate oko integracije – ne mogu podržati oštri, već i retorički zastrašujući kurs FN-a.

Fillon bi mogao postati i tvrd orah i za aktualnog predsjednika François Hollandea, ukoliko se on u proljeće iduće godine odluči još jednom kandidirati. Kada je on stupio na dužnost, Hollande je rekao da će se mjeriti prvenstveno po rezultatima borbe protiv nezaposlenosti. Ona trenutno iznosi 10,5 posto i za jedan postotak je veća nego u trenutku njegovog stupanja na dužnost. Fillon zastupa odlučno gospodarsko-liberalni kurs. I time bi mogao pridobiti potporu mnogih Francuza. Možda bi on mogao uspjeti ponovno „podići" ekonomski posrnulu zemlju, nadaju se birači.

Sjaj Fillonovog trijumfa jedva će tako umanjiti i razuzdane izjave Jean-Christophea Cambadélisa, predsjednika Socijalističke stranke. Fillon je, tvrdi Cambadélis, „ultradesničar" i „anti-socijalan". Brojne Francuze takve riječi neće impresionirati. Sudeći po izbornim rezultatima, oni su očito sretni da su konzervativci ponovno pronašli jedan umjereni, ne-populistički glas.