Sastav tima i uprave oduvijek je bio mješovit, višenacionalan ili kako se to danas kaže multietnički, priča Hakija Halilović jedan od danas najstarijih živih Srebrenčana .„Bilo je i Srba i Bošnjaka i Roma recimo...a naša publika je uvijek bila naš dvanaesti igrač „ kaže Hakija Halilović i sjeća se: „ Navijači su nas pratili gdje god smo išli. Išli smo stojeći na kamionu sa zastavom jer nije bilo ni klupa za sjedenje“.

Vrhunac uspjeha – oteto polufinale Kupa Jugoslavije

FK Guber se sa manje ili više uspjeha takmičio u ondašnjim ligama sa većinom timova što su danas premijerligaši BH fudbala. Vrhuncem uspjeha mnogi smatraju dvije utakmice protiv Budućnosti iz Titograda u četvrfinalu Kupa bivše Jugoslavije. U prvoj utakmici Srebrenčani su pred svojom publikom glatko dobili tim u kojem je tada bilo nekoliko reprezentativaca. Čudo se desilo! Ipak, birokrate iz Fudbalskog saveza Jugoslavije su poništili utakmicu zbog nekih navodnih proceduralnih grešaka , sjeća se Zijo Salimović vođa današnjih Guberovih veterana i jedan od najvatrenijih navijača: „ Sve smo bili digli na noge baš za te utakmice. Šili smo zastave i nosili ih dole na igralište...“

Na ponovljenu utakmicu u Srebrenici došlo je cijelo podrinje ali Guber je morao izgubiti. Nekoliko sezona kasnije počeli su ratovi na tlu bivše Jugoslavije. Poslije ratnog vihora, FK Guber ponovo niče iz pepela sa početkom povratka prognanih Bošnjaka u Srebrenicu. Unatoč svemu što se ovdje desilio, klub je opet ostao multietnički.

„Ciljano ili slučajno?“ pitam Salimovića, a on odgovara: „ Ma nije to ciljano, to je sasvim slučajno, to je izrođeno tako...“ Sa ovim se slaže i njegov kolega iz ekipe veterana Suljo Nalić i pojašnjava: „Kada smo počeli sve to, onda smo se dogovorili i rekli smo : religija, politika sve to ostaje izvan terena. Na terenu priznajemo samo igru, trening, zalaganje, drugarstvo. To se pokazalo vrlo, vrlo ispravno i funkcioniše i dan danas. „

Tradicija se nastavlja

Tradicaja Gubera se nastavlja i danas. Dva aktuelna trenara prvog tima su Srbin, Drago Radović zvani Buco i Bošnjak Nermin Pašalić – Paša. „Znamo se oduvijek“ - priča Radović: “ Ja i Nermin smo odrasli zajedno. Bili smo komšije, prošli smo zajedno kroz sve fudbalske selekcije i vrijeme čini da smo sada došli da vodimo ovaj klub“. "Ni rat ne može ništa pokvariti među pravim prijateljima" nastavlja priču Paša, Nermin Pašalić : “ Važno je da smo mi ostali drugovi, hvala Bogu da smo obojica ostali živi, ovo što se desilo nije trebalo nikada da se desi“.

Dijaspora pomaže napredak kluba

Ratni vihor Srebrenačane je raselio po cijeloj kugli zemaljskoj. Ipak oni ne zaboravljaju svoj grad i pomažu napredak kluba, priča Zijo Salimović i nastavlja : „Od ljudi iz dijaspore imamo dosta pomoći i da nije njih teško bi smo mogli raditi , jer smo ušli u regionalnu ligu. Bojim se da nekog ne zaboravim ali svakako su tu najvažniji Muradif Pašagić iz Slovačke, Suljo Nalić iz Austrije, Reuf Delić zvani Heki iz Danske, također Smajić iz Danske, Zulfo Gušić iz Njemačke i mnogi drugi...“

Veterani stalni pobjednici trećeg poluvremena

Trenutno je pauza u takmičenju, nisu još počele pripreme pa na stadionu nema nikog od fudbalera, ali ekipa veterana uvijek je aktuelna, kaže Salimović i dodaje: „Osnovali smo Klub veterana FK Gubera. Radimo već dvije i po godine i najbolju saradnju imamo sa FK Sloboda iz Tuzle, FK Šabac i FK Novi Sad, te FK Mramor iz Mramora. Idemo jedni drugima u goste, rezultat međusobnih duela je u drugom planu. Druženja sa ciljem obnavljanja ratom pokidanih veza i prijateljstava vrlo su česta i obavezno završavaju uz pjesmu meze i piće, kaže Zijo Salimović i na kraju uz smjeh dodaje: „ Tu je najvažnije treće poluvrijeme kada se sjedne i druži i tu mi, u trećem poluvremenu obično pobijeđujemo“.