Flat Tax - koncept jedinstvene stope poreza
23. decembar 2005Ideju Flat Tax – jedinstvene stope poreza na prihod svih gradjana – objavili su po prvi puta americki ekonomisti Robert Hall i Alvin Rabushka 1981 godine u Wall Street Journalu. Oni su se zalagali za jedinstvenu, relativno nisku stopu poreza na sve oblike prihoda – pri cemu se i svi oblici dobiti racunaju kao prihod pojedinca. Taj porez bi bilo vcrlo jednostavno izracunati za svakoga, bilo bi ga jednostavno ubirati, a., po misljenju idejnih tvoraca s jedne bi strane gradjanima ostavljao vise novca u dzepu, a s druge bi pospjesio investicije. Istodobno takva vrsta poreza pretpostavlja ukidanje svih poreskih povlastica u sferi poreza na prihode.
Otkako je koncept predstavljen javnosti, on poput sablasti kruzi svijetom i izaziva brojne kontroverzne rasprava. Dok ga jedni ekonomisti brane kao genijalnu ideju, drugi ga napadaju kao jos jedan pokusaj bogatasa i krupnog kapitala da ojaca svoje pozicije i ubere jos vece profite. Pristalice liberalne trzisne privrede osjecaju se ojacani – ova porez bitno smanjuje nadleznosti i utjecaj drzave u podmirivanju potreba gradjana, vodi ka vecoj vlastitoj odgovornosti svakog pojedinca,
Vise socijaldemokratski orijentirani politicari tvrde da koncept Flat Tax predstavlja kraj solidarne zajednice gradjana, zraci socijalnom hladnocom i vodi u drustvo u kojem svatko svakome postaje vuk.
Na zapadu koncept jedinstvenog poreza zasada jos nije imao velikog uspjeha: tu su trzisne privrede vec vrlo razvijene, lobiji su formirani i jaki, i ne dopustaju da se njihovoj klijenteli tek tako ukidaju brojne poreske olaksice.
Veci uspjeh je Flat tax imao na podrucju Istocne Evrope. Tu se nakon pada zeljezne zavjese i uvodjenja trzisne privrede takoreci preko noci pojavikla potreba za novim konceptima i rjesenjima, a postojeca tradicija nije sprecavala usvajanje novih rjesenja. Djelomice i zbog velikog zaostatka koji je trebalo nadoknaditi u odnosu na zapad, te su zemlje imale hrabrosti da ucine poteze kojih su se drugi plasili. Buduci da je dio istocnoevropskih elita studirao u SAD i na zapadu, oni su opooznavali ideju flat tax, i po povratku u domovinu su poceli sa realizacijom. Prva je bila Estonija, koja je 1994 godine uvela flat tax u iznosu od 26 %. Slijedile su ostale balticke zemlje, sa stopama od 15 %, a 2001 godine je flat tax uvela i Rusija u iznosu od 13 %. Potom slijede Srbija, Ukrajina, Rumunjska i Gruzija.
Najzanimljiviji je slucaj Slovacke. Nakon visegodisnje vladavine lijevo-populistickog Vladimira Meciara, zemlja je bila u velikom zaostatku i naspram svojih istocnoevropskih susjeda. Pocetkom 2004, dolaskom nove vlade, provedena je vrlo radikalna i konzekventna poreska reforma: uvedena je jedinstvena stopa poreza na prihod, na dobit i na promet od 19 %. Slovacka je postala izuzetno zanimljiva stranim ulagacima, a po tvrdnjama slovackog ministra gfinancija Ivana Miklosa, mjereno relativno u odnosu na ukupni brutto drustveni proizvod vec danas Slovacka drzava ubire vise poreza nego Njemacka. Poreska reforma izuzetno pogoduje privrednom rastu u Slovackoj i otvaranju novih radnih mjesta, a istovremeno – suprotno nekim ocekivanjima – prihodi od poreza se ne smanjuju.
Poreska reforma u istocnoj Evropi dovela je do pravog takmicenja medju evropskim zemljama: Austrija, Ceska, madjarska i Poljska su vec ili smanjile stope poreza, ili su to najavile za narednu godinu, a o uvodjenju flat tax ozbiljno se razmislja u Poljskoj, Ceskoj, Hrvatskoj i Grckoj.
U Njemackoj se za uvodjenje flat tax zalagao Paul Kirchhof, tokom predizborne kampanje kandidat demokrscana za mjesto buduceg ministra financija. On je medjutim bio izlozen zestokoj kritici: protivnici tvrde da je taj model nesocijalan i da ne moze financirati potrebe drzave.
Rasprava traje i u zemljama koje su flat tax vec uvele: poznavaoci prilika tvrde da se osjetno povecanje prihoda od poreza u Rusiji moze prije svega zahvaliti vecoj disciplini placanja poreza uopce, cemu doprinosi i drzava drakonskim kaznama. A povecanje stranih investicija u Slovackoj ima vise veze sa jeftinom radnom snagom nego sa jedinstvenom stopom poreza. Bilo kako bilo, flat tax je ozbiljna opcija koju se ne smije zanemarivati, a rasprave traju – ili o uvodjenju u zemljamka koje to dosada nisu ucinile, ili o modifikacijama u zemljama koji su je vec uveli.