Kad su bile mlade one su imale potpuno drukčije planove za budućnost. Htjele su postati liječnice, policajke ili njegovateljice. Ali, danas one rade kao prostitutke. To je zanimanje u njemačkom društvu još uvijek tabuizirano, iako je prostitucija zakonom iz 2002. postala „obično" zanimanje, a Zakonom o zaštiti prostitutki iz 2017. je trebao biti poboljšan položaj osoba koje pružaju seksualne usluge.

Pravni i društveni položaj prostitutki nije se, međutim, bitno promijenio. One su i dalje žrtve izrabljivačkih i kriminalnih struktura. Prostitucija je, istina, legalizirana, kaže Julia Wege, ali žene koje se njome bave jako pate zbog stigmatizacije. Julia Wege je osnivačica jednog savjetovališta za prostitutke nazvanog Amalie Mannheim. „Žene su često prisiljene voditi dvostruki život." Prostitucija je naime još daleko od toga da bude „zanimanje kao i bilo koje drugo", kaže Julia Wege u razgovoru za DW.

Stvarnost javnih kuća

Mnogi ljudi su mislili da prostitutke zarađuju puno novca i da samostalno i slobodno odlučuju o pružanju seksualnih usluga. U nekim slučajevima je to možda točno. Ali većina žena svoje tijelo prodaje za nekoliko eura kako bi preživjele, kaže Wege. Rijetki poznaju mehanizme i strukture prostitucije, rijetki znaju kako izgleda brutalna stvarnost prostitutki, kaže ona. To bi donekle trebala pokazati izložba Muzeja Reiss-Engelhorn u Mannheimu. Pod naslovom „Bez lica – žene u prostituciji" ova izložba prikazuje inscenirane fotografije Hypa Yerilkaye.

Žene koje je on snimao sve imaju na licu bijele maske. Svjesno odabrano skrivanje lica simbolizira svakodnevnu stvarnost prostitutki koje u javnosti većinom skrivaju svoj pravi identitet. Mnoge od tih žena žive nevidljive na rubu društva.

Zanimljive osobne priče

„Ovom izložbom želimo u svijest dovesti u kakvom položaju žive pogođene osobe", kaže Julia Wege. Izložba želi probuditi empatiju, respekt i poštovanje prema osobama koje pružaju seksualne usluge, jer one, kao i drugi ljudi, imaju neotuđivo pravo na ljudsko dostojanstvo. Teške životne situacije, financijske poteškoće, nedostatak perspektive često povezan s nižim obrazovanjem – to su najčešće razlozi zbog kojih se žene počnu baviti prostitucijom, kaže Wege.

Neke žene su lažnim obećanjima dovedene u Njemačku i ovdje protiv svoje volje rade za svodnike. Nekima je ovaj projekt omogućio da progovore o svojim osjećajima, željama, snovima i nadama.

U dvogodišnjim pripremama izložbe sudjelovalo je deset žena. One su mogle suodlučivati na kojim mjestima i u kojim položajima će biti fotografirane. Osim toga one su zamoljene da govore o svojim životnim iskustvima. Pratio ih je fotograf Hyp Yerlikaya i načinio više od 1.800 fotografija, od čega je za izložbu odabrano 40.

Žene na rubu društva

Nije prvi put da Yerlikaya radi sa ženama s ruba društva. Prije više godina on je osnovao društvo Acid Survivors e.V., udrugu žena koje su preživjele napade kiselinom u Bangladešu. On nije htio širiti klišejske snimke o prostituciji nego na nov način tu temu dovesti u svijest javnosti. „Fotografija može biti opasno oružje ako dođe u krive ruke", kaže on. „Temu prostitucije se moglo prikazati i na voajeristički ili pornografski način", kaže Yerlikaya u razgovoru za DW. Ali on to nije želio. „Umjesto toga koncentrirali smo se na žene i njihove priče."

Tako crno-bijele fotografije prikazuju žene ne samo u poslu pružanja seksualnih usluga, nego i u drugim ulogama: kao majke, čistačice ili dok obavljaju neku drugu aktivnost. Fotografije nadopunjuju citati i audio-snimke razgovora sa ženama. Kombinacija teksta, slike i originalnog tona rasvjetljava temu prostitucije u svim njezinim ponorima, kaže kustosica izložbe Stephanie Hermann. Prikazivanje žena s bijelim maskama na licu ona u razgovoru za DW naziva „fotografskom interpretacijom života u tajnosti".

Foto-izložba „Bez lica – žene u prostituciji" postavljena je u Muzejima Reiss-Engelhorn u Mannheimu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu