Moglo je biti i gore, ali ne može se reći niti da je dobar ishod prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj. Desničarska populistica Marine Le Pen je na drugom mjestu i time je dospjela u drugi krug. To je ujedno i njezin dosad najveći politički uspjeh. Beskrupulozna nacionalistica je u usponu. Od kako je preuzela vodstvo stranke od svog antisemitskog oca ona vodi "Nacionalnu frontu" u sve veće uspjehe, na regionalnim izborima, na izborima za Europski parlament i sada na predsjedničkim izborima. Što se to događa u drugoj po veličini zemlji Europske unije da jedna maliciozno strateški nadarena političarka sa stavovima iz nekih davnih dana uopće može slaviti takve trijumfe?

Ona nije osvojila najviše glasova, ali nije bila niti daleko od toga. To je senzacija i gorak poraz za sve prave demokrate. Posljednja nada je sada liberalni i više socijaldemokratski Emmanuel Macron. On je racionalni, ne izbor prema osjećaju. U drugom krugu za 14 dana se sada radi o tome da svi razumni glasuju za Macrona, čak i ako se svi ne slažu s njegovim političkim stavovima. Socijalisti i konzervativci se moraju i hoće se okupiti iza 39-godišnjeg razmjerno neiskusnog izdanka političke elite.

Jer sada se radi o tome da se Marine Le Pen i njezine nacionalne fantazije o svemoći zgura u što je moguće manje granice. Neki istraživači izbora govore i o mogućnosti "efekta Trumpa" u drugom krugu, dakle da bi se mogla dogoditi neočekivana podrška populistima. Ali u Francuskoj je to gotovo nemoguće. To leži i u prirodi francuskog izbornog sustava da se biračima u izboru samo dva kandidata pruži na neki način druga šansa. Čak i ako su u prvom krugu dali oduška svom prosvjedu i frustraciji, drugi put će valjda odlučiti racionalno.

Posljednje upozorenje

Čak i ako će na kraju po svemu sudeći Emmanuel Macron useliti u Elizejsku palaču, ovi izbori su ipak nešto kao posljednje upozorenje. Njegovi prethodnici, konzervativni Nicolas Sarkozy i vječiti pehist Francois Hollande nisu uspjeli obnoviti Francusku i provesti gospodarske i društvene reforme. Francuzi nisu u velikom broju birali desne ekstremiste, nego i lijevog ekstremista i starog komunista Jean-Luca Melenchona. Gotovo svaki drugi građanin Francuske s pravom glasa odbija dosadašnji sustav. Niti jedna etablirana stranka nije uspjela svog kandidata dovesti u drugi krug. To je sad posao za Macrona. On mora opet dovesti u središte društva sve te Francuze koje muči duboka sumnja, koji se osjećaju gospodarski isključeni, zaboravljeni od elite i ugroženi od stranaca i doseljenika. To će biti izuzetno teška zadaća.

Francuski susjedi i Europska unija je ove nedjelje držala dah i sad se mogu malčice opustiti. Francuska će vjerojatno ipak zadržati euro i neće napustiti niti Europsku uniju niti NATO. Sve je to prijetilo pobjedom Le Pen ili Melenchona.

Ali Europljani ne mogu niti nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Vidjelo se da Francuska nije baš tako siguran temelj Europske unije i rame uz rame s Njemačkom kao što su mnogi mogli misliti. Emmanuel Macron će postavljati zahtjeve Europskoj uniji. On želi fiskalne olakšice. Njemačka ne smije toliko svoje robe izvoziti u Francusku i tako malo uvoziti iz nje. To neće biti nikakav ugodan zajednički put za Berlin, ali se Macronu sada mora pomoći. Europa mora i Francuzima dokazati da se isplati razuman izbor protiv populizma i izolacionizma.

I na kraju i uzgred rečeno, stručnjaci za javno mnijenje su ovaj put točno procijenili ishod izbora. Dakle i za demoskope još nije sve izgubljeno, usprkos netočnim prognozama i kod Brexita, Trumpa i izbora u Nizozemskoj.