Francuska vlada je za dlaku preživjela dvije inicijative za izglasavanje nepovjerenja koje su podnijete zbog njene sporne reforme penzionog sistema. Za prvi zahtjev, koji je podnijela mala konzervativna stranka Liot, glasalo je 278 poslanika, a za izglasavanje nepovjerenja bilo je potrebno najmanje 287. To što je nedostajalo devet glasova znači da je među konzervativnim republikancima morao biti veći broj neistomišljenika nego što se pretpostavljalo – jer, vlada je za njih učinila ustupke vrijedne milijarde.

- pročitajte još: Mission impossible: Francuski penzioni sistem

Drugu inicijativu podnio je desničarski Nacionalni savez, ali su za njega glasala samo 94 poslanika. Nakon neuspjeha ta dva glasanja, penziona reforma se smatra prihvaćenom. Ona će sada biti proslijeđena Ustavnom savjetu, a ako je on potvrdi – stupa na snagu.

Protesti širom zemlje

U nekoliko francuskih gradova i sinoć su zbog toga izbili nasilni protesti. Najmanje 142 osobe uhapšene su u Parizu, a 11 policajaca je povrijeđeno, prenose francuski mediji pozivajući se na izvore iz policije.

Spontanih demonstracija bilo je i u drugim gradovima, u Sent Etjenu, Strazburu, Amjenu, Kanu i Tuluzu.

Premijerka Elizabet Born prošle nedelje je uz pomoć proceduralnog trika progurala kontroverzne planove predsjednika Emanuela Makrona o podizanju starosne granice za odlazak u penziju. Ona se pozvala na član 49.3 francuskog ustava koji predviđa da zakon može da se usvoji i bez potvrde u parlamentu, pod uslovom da vlada nakon toga preživi glasanje o nepovjerenju.

- pročitajte još: Velike razlike među mirovinama u Europi

Opozicija je tada odmah najavila izglasavanje nepovjerenja, ali je to težak postupak – od 1962. godine to nikome u Francuskoj nije pošlo za rukom. Vlada se može pozvati na taj član ustava kada je riječ o budžetskim pitanjima, kao što je to sada slučaj sa penzionom reformom. Pored toga, ona može da koristi to sredstvo samo jednom u parlamentarnoj godini.

Opozicija najavljuje žalbu Ustavnom sudu

Taj potez vlade izazvao je ogromne kritike opozicije. „Vlada više nema nikakav legitimitet, premijer mora da podnese ostavku“, rekla je liderka ljevičarskih populista Matilda Pano.

„Makron ne može da se pretvara da se ništa nije dogodilo“, rekla je Marin Lepen iz Nacionalnog okupljanja, „minimum minimuma bi bio da smijeni (premijerku) Born“.

Lijevi i desni nacionalisti traže sada da se Ustavni sud o tome izjasni po hitnom postupku.

Sama premijerka je prije toga u parlamentu branila reformu i ujedno napala opoziciju da velikim brojem amandmana onemogućava raspravu. Ne, rekla je, član 49.3 je uveo general De Gol, a ne neki diktator. „Ako želite da srušite vladu, sada imate priliku za to“, ljutito je poručila Elizabet Born.

Born bi mogla da bude smijenjena

Ipak, premijerkina politička budućnost je neizvjesna. Predsjednik Makron će se vjerovatno odvažiti na nekakav simboličan novi početak i to vjerovatno kroz rekonstrukciju vlade. Već danima se spekuliše o budućnosti premijerke, čija je potraga za kompromisom, kako se u Francuskoj stalno ističe, na kraju neslavno propala.

Situacija je dodatno komplikovana, jer je Born tek druga žena premijerka u Francuskoj. Njena prethodnica Edit Kreson bila je 1990-ih na funkciji samo jedanaest mjeseci. Da je Born sada smijenjena, ona bi taj neslavni rekord oborila, odnosno bila bi kraće na čelu vlade. Makron, koji sebe predstavlja kao zagovornika jednakosti, trebalo bi da pokuša to da izbjegne. Priča se da će Born ostati na mjestu premijerke najmanje do početka aprila.

Makron – s vjetrom u lice

Ali, čak i sa novim licima u kabinetu, Makron će morati i lično da se zapita kako i šta dalje. Penziona reforma izazvala je frustracije stotina hiljada Francuza, koja se posljednjih dana ispoljava u spontanim, a ponekad i nasilnim protestima.

Sindikati žele da nastave da mobilišu ljude – već za četvrtak su najavljeni novi štrajkovi i protesti. Posmatrači očekuju da će se predsjednik suočiti sa još većim otporom u sprovođenju reformskih projekata.

Reforma penzionog sistema predviđa prije svega postepeno podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 64 godine do 2030. Trenutno je granica 62 godine. U stvari, odlazak u penziju u prosijeku počinje kasnije: oni koji nisu dovoljno dugo uplaćivali da bi dobili punu penziju, rade duže. Tek sa 67 godina dobija se penzija bez odbitka, bez obzira na to koliko dugo je uplaćivano. Vlada želi to da zadrži, čak i ako se broj godina isplate potrebnih za punu penziju brže povećava. Ona želi i da poveća mjesečnu minimalnu penziju na oko 1.200 evra. Cilj svih tih reformi je da se zapuši rupa u penzijskom fondu koja se očekuje.

idj (ard)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu