DW: Gallup International Association provela je u aprilu ispitivanje javnog mnijenja u 17 zemalja, između ostalog u Njemačkoj, Indiji, Italiji, Bugarskoj, Rusiji i SAD-u. Šta je novo u ovoj anketi u poređenju sa proteklom koja je sprovedena u martu?

Kancho Stoychev: U posljednjih nekoliko sedmica strah od koronavirusa  povećao se u gotovo svim zemljama obuhvaćenim ispitivanjem javnog mnijenja. Na primjer, u SAD se udio ispitanika koji se plaše da bi se oni ili članovi njihovih porodica mogli razboljeti od korone povećao za 25 posto. I na Tajlandu, u Švicarskoj, Argentini, Austriji i Japanu se sada više ljudi boji ovog virusa. S druge strane, u Italiji se stanovništvo naviklo na koronu jer se zabrinutost zbog infekcije virusom smanjila za 9 posto. Čini se da je italijansko društvo prevazišlo najveću tačku straha.

Ispitanici u Indiji (91%), Maleziji (91%), Austriji (86%), Pakistanu (82%) i Filipinima (80%) su jako zadovoljni načinom na koji se njihove vlade nose sa krizom. Značajan porast odobravanja bilježi se i u drugim zemljama. U Njemačkoj 75% ispitanih smatra da se vlada u Berlinu dobro nosi sa situacijom - u poređenju sa 47% prije nekoliko sedmica. U Bugarskoj je procenat onih koji su zadovoljni borbom protiv korone za sada 77%, u poređenju sa 60% u martu.

Vaše istraživanje pokazuje da sve više ljudi prihvata činjenicu da je prijetnja realna. Postoje li zemlje u kojima je došlo do promjene po tom pitanju, u odnosu na prvo istraživanje?

Gotovo dvije trećine (63% u odnosu na 59%) ispitanika u svijetu ne vjeruje da je prijetnja virusom preuveličana. Međutim, trećina (38%) i dalje vjeruje u suprotno. 4% se ne može opredijeliti. U kontekstu globalnog širenja virusa i odgovarajućih vladinih mjera naše istraživanje pokazuje da sve više ljudi prihvata činjenicu da je prijetnja stvarna.
 

U SAD se uvjerenje da je prijetnja realna udvostručilo (72% ispitanika sada u to vjeruje za razliku od 36% u martu). Isto se odnosi na Tajland (70% ne misli da je prijetnja pretjerana a u martu ih je bilo 55%), Švicarske (69% sada, u martu 41%), Južna Koreja (83% sada, 66% u martu) , Japan (79% sada, 54% u martu), Indija (71% sada, 43% u martu) i Bugarska (41% sada, 27% u martu).

Ovo istraživanje pokazuje i da većina stanovnika i dalje podržava svoje vlade u borbi protiv koronavirusa, kao i da su u te svrhe spremni žrtvovati određena prava. Da li ovaj zaključak vrijedi za svih 17 zemalja u kojima je sprovedeno ispitivanje ili postoji li razlika između njih?

Najveći procenat nezadovoljstva vladom u borbi protiv Covida-19 zabilježen je na Tajlandu - 81% se ne slaže sa tim da se njihova vlada dobro nosi s trenutnom situacijom. Japan je i dalje na drugom mjestu po nezadovoljstvu - sa 69% (porast od 7 procenata). Javnost u Sjedinjenim Državama je podijeljena - 48% je zadovoljno vladinim mjerama, dok 48% nije.

Prema vašem istraživanju, povećana je spremnost ljudi da žrtvuju čak i dio ljudskih prava ako to može pomoći u sprječavanju širenja zaraze. Ali, samo 17% ispitnika smatra da demokratija nije efikasna u trenutnoj krizi. Tu postoje velike razlike između 17 zemalja, možete li nam to pojasniti?

Rastuća prijetnja uticala je na spremnost da žrtvujemo neka naša osnovna prava ako to koristi zaustavljanju širenja zaraze. U martu je 75% anketiranog stanovništva bilo spremno žrtvovati prava dok prijetnja Covid-19 ne prestane. Taj procenat u anketi od aprila iznosi 80%. Najveća spremnost za to je u Pakistanu (92%), Indiji (91%), na Tajlandu (91%), ali i u Austriji (86%), Njemačkoj (89%), Italiji (85%) i Švicarskoj (86%). U Italiji, Njemačkoj i Bugarskoj, udio onih koji su spremni da se odreknu dijela svojih prava neznatno se smanjio u odnosu na mart.

41% ispitanika u zemljama u kojima je sprovedeno istraživanje očekuje da će se svijet vratiti manje-više na stanje kakvo je bilo prije krize. Međutim, 45% vjeruje da će doći do velikih promjena u gotovo potpuno novom svijetu nakon korona-krize. Polovina ispitanika izrazila je nadu da će velike svjetske sile bolje sarađivati. 28% je suprotnog mišljenja i smatra da bi se sukobi mogli povećati. 

Aktuelna kriza takođe ozbiljno utiče i na ekonomiju. 15% ljudi širom svijeta kažu da su izgubili posao, a 12% da sada imaju skraćeno radno vrijeme. Ali postoje i neki drugi zanimljivi podaci. Tako trećina navodi da kriza nije uticala na njihov obim posla i platu. Postoji li tu jaz između bogatih i siromašnih zemalja...?

Trenutno više od trećine ispitanika kaže da su izgubili značajan dio svojih prihoda (posebno u Argentini, Indoneziji i na Tajlandu), a 28% je moralo privremeno prestati s radom (uglavnom u Indiji, Maleziji i na Filipinima).

Najveći procenat ljudi čiji životi još nije promijenjeni kada je u pitanju zaposlenost i plata evidentiran je u Austriji, Njemačkoj i Japanu. Dobra vijest je da demokratski principi pokazuju znakove istrajnosti u ovim teškim vremenima.

Koji je zaključak, šta dolazi nakon korona-krize?

Ako možemo govoriti o reakciji koja je nesrazmjerna u odnosu na stvarnu prijetnju , onda je to fenomen nazvan "masovna  neuroza". Koronavirus nesumnjivo postoji, ali taj problem nije "gigantski”. Manje ljudi je umrlo ili se razboljelo od korone nego tokom prethodnih epidemije gripa, računajući i ovu najnoviju. To su argumenti koji se, s druge strane, potpuno zanemaruju. To znači da teška bolest nije u našem tijelu, već u našim glavama.

Korona virus nije prvi fenomen koji je izazvao iracionalni strah globaliziranog homo potrošača (homo consumera). Još se sjećamo panike koja je uslijedila zbog idiotske ideje o raspadu kompjuterskih sistema na prelazu u 21. stoljeće, ptičjeg gripa, SARS-a ili ozonske rupe koja je iznenada nestala.

Kako se izvući iz te panike?

Ovo nije anegdota ili epizoda koju gledamo, već je osnovni problem zapadne civilizacije. A glavno pitanje ostaje: Hoće li ova masovna histerija stvoriti imunitet na masovne strahove kod ljudi u zapadnim društvima? 

Panika je kulminacija niza globalnih strahova u posljednje dvije decenije. Razlozi ove masovne psihoze leže u prirodi konzumentskih društava i u načinu na koji se elite odnose prema strahovima. Situacija liči uvjerljivo opisanom "Samoubistvu civilizacije", autora Arnold Toynbee-ja.

Izlaz iz horor filma, u kojem živimo, bio bi "happy end" - u ovom slučaju vakcina. Glavni problem je što bi privredna katastrofa, u momentu kada vakcina bude dostupna, mogla itekako nadmašiti korona-krizu i prerasti u tragediju puno većih razmjera.

Kancho Stoychev je predsjednik instituta za istraživanje tržišta i javnog mišljenja Gallup International Association.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android