Paul ima 19 godina, živi u Berlinu i prije nešto manje o godinu dana je maturirao. Paul nema baš najbolje uspomene na svoje posljednje školske godine. „Zbog korone smo stalno imali lockdown. Tjednima nije bilo škole, a i inače smo trebali ostati kod kuće." Druženje s prijateljima, susreti u kvartu, odlazak na zabave, na sport – puno onih stvari koje su važne mladim ljudima, koje su sastavni dio njihovih života, dugo su vremena bile praktički tabu.

"Jedina stvar koju smo mogli raditi je sjediti u sobi, igrati se na računalu ili na pametnom telefonu, dopisivati se s drugima preko društvenih mreža", kaže Paul. On je sretan da više nema ograničenja. Ovaj mladić se nerado sjeća tih pustih sati provedenih pred kompjutorom, on se već neko vrijeme opet kreće „stvarnim" svijetom. Ali drugi su i dalje zarobljen u virtualno kozmosu.

Bolesna ovisnost

Sudeći po rezultatima jedne dugoročne studije koju su proveli Sveučilišna klinika u Hamburgu UKE i DAK-Gesundheit (zdravstvena osiguravateljska kuća), broj djece i mladih koji su bolesno ovisni o gamingu i social media, od 2019. se – udvostručio. Oko 680.000 mlađih osoba na igrice, streamove, postove na društvenim mrežama i virtualno čavrljanje dnevno potroši skoro pet sati.
Radi se o "zastrašujućim brojkama", kaže Andreas Storm, šef Uprave DAK-Gesundheit. "Nadali smo se da se usporiti porast vremena koje se iskoristi na te aktivnosti, a time i stopa ovisnosti, ali ta se nada nažalost nije ispunila."

A kakve posljedice to ima? To svaki dan vidi diplomirani psiholog Kai Müller. On je predsjednik stručnog Udruženja za ovisnost o medijima i radi u ambulanti u kojoj se pruža pomoć ovisnicima o igricama na Sveučilišnoj klinici u Mainzu. Njemu se javljaju očajni roditelji koji više na znaju što napraviti sa svojom djecom koja svaku slobodnu minutu provode ispred računala ili mobitela.
Mladi ljudi koji zapostavljaju školske i obiteljske obveze, opiru se pokušajima da ih se „makne" ispred monitora, a na te pokušaje reagiraju pojačanom dozom bijesa i nerazumijevanja. Ponekad se zabarikadiraju u svojim sobama, ne zanimaju ih nikakvih hobiji, nemaju drugih interesa. U ekstremnim slučajevima oni zaborave čak i jesti, a u sobi imaju i kantice – kako ne bi morali ići na toalet.

Gubitak kontrole

Psiholog Müller kaže da je pandemija za djecu i mlade bila jako veliko opterećenje. Oni su, dodaje, psihički osjetljiviji od odraslih ljudi. Konzumiranje igrica, videa i društvenih mreža za njih je često bila svojevrsna „utjeha“, kaže on.

Od početka 2022. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznaje ovisnost o računalnim igricama kao zasebnu dijagnozu. Kai Müller otkriva koja su tri glavna kriterija po kojima se dijagnosticira tu bolest. Najprije je to „gubitak kontrole", dakle situacija u kojoj se više ne može donijeti svjesna i slobodna odluka o (ne)korištenju računala. „Koliko toga koristim, kada ne koristim, koliko dugo koristim, što koristim?“

Broj dva je – prioritiziranje. Dakle situacija u kojoj igrice ili korištenje social media više nije jedan dio života, nego nešto što dominira u životu. "Treći kriterij je nastavak korištenja, iako pogođene osobe shvaćaju da to vodi do problema, odnosno da to nije dobro za njih", objašnjava Müller.

Tko je ovisniji: dječaci ili djevojčice?

Dječaci su puno češće ovisni o gamingu nego djevojčice. Po pitanju ovisnosti o društvenim mrežama, pogođena su podjednako oba spola, no područje social media je u ambulanti u Mainzu puno rjeđe „problem" koji se tematizira. Savezno ministarstvo zdravstva je pokrenulo jedan program kojim se želi eksplicitno pojasniti probleme vezane zu ekscesivno korištenje društvenih medija.

U svakom slučaju se ovisnost može učinkovitije terapirati pod uvjetom da liječnici i psiholozi što prije interveniraju, odnosno prije nego što ona postane kronična. A sve teže je dobiti mjesto za terapiju. U ambulanti u Mainzu između telefonske prijave i prvog termina kod psihologa prođu u pravilu i po tri mjeseca. Ranije su to bila samo dva tjedna, naglašava Müller. I dodaje kako se zna dogoditi da pacijenti na terapiju znaju čekati i po pola godine.

Više prevencije, više pomoći

I Andreas Storm iz DAK-Gesundheit kaže da se mora proširiti kapacitete prevencije i pomoći pogođenima. „Ako se sad ne djeluje brzo, dogodit će se da sve više djece i mladih završi u ovisnosti, odnosno da se taj negativni trend ne može zaustaviti." Storm smatra da je za to odgovorna politika, ali i društvo u cjelini: „Djeca i mladi moraju naučiti i biti u stanju procijeniti rizike korištenja digitalnih medija, moraju biti u stanju reflektirati svoje ponašanje, kako bi mogli na duži rok konstruktivno koristiti mogućnosti digitalnog svijeta za svoje privatne i poslovne potrebe."

Psiholozi su mišljenja da je po tom pitanju velika odgovornost i na roditeljima, da pogotovo kod mlađe djece moraju biti dosljedniji oko ograničavanja korištenja digitalnih sadržaja.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu