Život i djelo Mahatme Gandija su postali mit. Njegova popularnost širom svijeta je potpuni fenomen. Od Martina Lutera Kinga, Nelsona Mendele i dalaj Lame do Aung San Su Ći: svi oni sebe vide kao njegove nasljednike, a njegove ideje su im istovremeno i inspiracija i opomena. Barak Obama takođe s ponosom izjavljuje kako je i on "Gandijevac", iako je za mnoge ovo poređenje sporno.

Iako Mahatma Gandi, kojeg je u Oskarom okrunjenom filmu Ričarada Atenboroua savršeno odigrao Ben Kingsli, nije uvijek bio harizmatični heroj koji i danas stoji na indijskim novčanicama. Imao je on i svoju tamnu stranu. Dok je bio mlad, zbog nezadovoljstva samim sobom, vodio je tešku unutrašnju borbu sa samim sobom i navodno je i prema svojoj supruzi Kastrubi bio često zapovjednički nastrojen. A njegov put ka duhovnom i političkom vođi u borbi za indijsku nezavisnost je bio proces. I to ga je upravo u očima mnogih učinilo tako ljudskim i fascinantnim.

Univerzalne teze

Gandijeve teze su ubjedljive, doslijedne i skladne i stoga moderne i danas, kazao je Majkl Nagler, američki naučnik koji istražuje lik i djelo Mahatme Gandija. "On je imao hrabrosti da se suprotstavi trendu tog vremena. Za sve je više nego očigledno da je Gandi uspio da ponovo otkrije davno zaboravljene mudrosti i da ih tako upakuje da se mogu koristiti i danas. A to je bilo jedno od najvećih njegovih dostignuća ljudske istorije. "A to je da svaki pojedinac i u svakoj situaciji kao oružje može da kao metodu protesta koristi nenasilje."

Gandijevo učenje počiva na tri stuba: nenasilnom protestu (ahimsa), insistiranju na istini (satyagraha) i indvidualnom i političkom samoopredjeljenju (swaraj). Gandi je želio pomirenje i za to se zauzimao učenjima Bude i Poslanik Muhameda. Gandi je bio uvjeren da istinska vjera može da ujedini pripadnike različitih religija. "Sve što vidim je da život pobjeđuje smrt, da istina pobjeđuje neistinu i da svjetlost pobjeđuje tamu. I iz toga uviđam da je Bog život, istina i svjetlost. I on je ljubav. On je najveće dobro", govorio je svojevremeno Gandi.

Životni put

Gandi je rođen 2. oktobra 1869. u Porbandaru u indijskoj pokrajini Gujarat kao Mohandas Karamčad Gandi. Nije posebno volio kada su ga s poštovanjem oslovljavali sa Mahatma, što u prevodu znači "velika duša". On u početku nije bio ni dobar đak a bio je i stidljiv. Nakon studija prava u Londonu i prvih neuspješnih pokušaja da se u Bombaju bavi advokaturom, otputovao je 1893. u Južnu Afriku. I sam diskriminisan zbog svoje boje kože pokreće časopis "Indijsko mišljenje". To je bila spona sa jezikom za oko 60.000 Indijaca koji su tamo živjeli. I odjednom se iz stidljivog Gandija pretvorio u neprijatnog protivnika - kako u sudnici tako i u politici.

1914. se vraća u Indiju, a 1920. preuzima vođstvo Partijom nacionalnog kongresa. 1930. predvodi spektakularnu akciju takozvani "Marš soli". Porez na so koji su Britanci uveli Indiji bio je glavni razlog za proteste. Gandi je govorio da Indijci ne smiju ni da proizvode ni da prodaju so, a pri tom su je Britanci još oporezovali. 1942. Gandi je uhapšen zbog toga što je zahtijevao momentalnu nezavisnost Indije. U zatvoru je proveo ukupno osam godina. Njegova nesebična posvećenost je i dalje bez presedana, kaže sociolog Ranjana Kumari iz Nju Delhija. 

„Naravno da je, u vremenu kapitalizma i globalizacije, što i Indiju čini sve više materijalističkom, teško provesti u praksi vrijednosti Gandijevog učenja." Samo rijetki to mogu postići, kaže Kumari. "Ali, ako samo jedan procenat ljudi u Indiji to provodi, i to može mnogo da pomogne. U suprotnom sjećaćemo se Gandija 30. januara kada je umro i 2. oktobra kada je rođen."

Vječna fascinacija

Za jedne je Gandi još uvijek ikona, nešto poput sveca. Drugi pak na njegove teze gledaju kao na nešto što je irelevantno. Ali, i dalje, nakon više od 60 godina od njegove smrti nije zaboravljena "Velika duša" - istovremeno i inspiracija i opomena. 

Autor: Prija Esleborn / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić