Mersija, Ahmed, Nada, Adem, su likovi iz romana „Gegen die Träume“, knjizi  na kojoj je Sead Husić radio više od 20 godina. Ideja o njenom  pisanju se rodila kad je danas 44-godišnjem doktoru političkih nauka bilo 19 godina. Rođen u malom mjestašcu u Bavarskoj, Traunsteinu, kao  jedino dijete Mersije i Muhameda, gastarbajtera koji su kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća došli u Njemačku „trbuhom za kruhom“, je mali i mladi Sead, upijao priče iz porodice i djetinjstva, njemačkom i bosanskog. A priča je bilo bezbroj.

Najvažnija ona o ljubavi oca i majke, o kojoj je tad pričalo i cijelo Brčko, odakle potiče njegova majka Mersija. Muhamed je, kada ga je upoznala u Njemačkoj, bio oženjen i prvo skrivao taj brak od svoje „nove ljubavi“. Mersija, kada to saznaje, da bi „spasila obraz", svoj i svoje familije, odlučuje da se uda za drugog. Muhamed je poziva da pobjegne sa te svadbe, što ona i čini. „Zar može neko bolje od života samog ponuditi najbolji predložak za roman", pita se sin  Husić i počinje da piše.

10 posto stvarnost, 90 procenata mašta 

No, i pored toga je roman samo djelimično autobiografski, priča Husić, danas i sam otac djevojčice kojoj je dao ime Emilija. Njena majka je porijeklom Litvanka, dijete multikulturalno, no rođeno u Berlinu, i Emilijin „maternji“ jezik će biti kao i Seadov njemački. U njegovoj kući se u djetinjstvu  govorio i tada „srpskohrvatski", no Sead se, kaže, nikad ne bi usudio pisati na jeziku zemlje iz koje njegovi roditelji potiču, iz Jugoslavije, on mu je „slabiji“ od njemačkog.

Kao dječak je, priča, bio ponosan što je bio Jugosloven, tako su ga gledali i u školi, djetinjstvo je bilo mahom sretno. U školi  je bio dovoljno dobar da bi se mogao upisati na fakultet političkih nauka. Nekoliko godina kasnije je u Berlinu i postao doktor političkih nauka. Pisanje je na početku bilo samo hobi ili strast, način da „preradi“ događaje iz svakodnevice.

Od početka pisanja romana do njegovog objavljivanja četvrt vijeka

Priča o Mersiji, njenom ocu Ahmedu te  sinu Ademu je pisana u etapama, priča Sead Husić. 800 stranica materijala, koji je na kraju, od lektorice Lotti Mischke iz berlinske izdavačke kuće „Divan“ skraćen na nepunih 400, koje se čitaju u dahu. Husić veoma vješto prelazi iz jednog perioda u drugi, u vrijeme prije i za vrijeme drugog svjetskog rata u na području bivše  Jugoslavije, do onog  u Njemačkoj, zadnjih 60 godina.

Pred Mersijinim očima se raspada Titova Jugoslavija, time ona na neki način ostaje bez domovine, „heimatlos“, a niti Njemačka ne postaje novom otadžbinom. Njen sin, naprotiv, se bori da u njemačkom društvu bude priznat kao Nijemac. „Koliko je Sead Adem“, pitam.  „Ne mnogo, ali Adema ima mnogo u Njemačkoj", odgovara.

Novi posao, novi romani

Roman „Protiv snova", je objavljen u skromnom tiražu od 500 primjeraka, prvi su već rasprodani. Sead priča da je u međuvremenu napisao još dva romana, čijem se skorom objavljivanju nada. „U Njemačkoj je jako teško živjeti od pisanja, tek oko stotinu bestseller-autora tosebi mogu priuštiti bez dodatnog posla". Njegov  glavni posao je trenutno rad u  veoma uspješnoj  marketinškoj firmi Römer Wildberger. Radio je i kao novinar za Financial Times Deutschland te za novine „Freitag", a radi i kao slobodni fotograf.

U BiH je postao poznat kroz projekat fotografija srebreničkih majki, koji je nakon izlaganja u sjedištu Evropske komisije u Brüsselu, povodom 20 godina obilježavanja pada Srebrenice, postavljen i u Potočarima. „Njime sam Hajri Ćatić i drugim srebreničkim majkama dao lice, fotografije su ostale stalna postavka u Potočarima“ , kaže Sead Husić.

„Gegen die Träume" i na bosanskom jeziku?

Dugo je, dodaje  Husić,  razmišljao kako da nazove svoj roman prvjenac. Odlučio se za naslov „Gegen die Träume", na bosanskom, „Protiv snova". Zašto? „Zato što gastarbajteri sa područja bivše Jugoslavije, imaju gomilu snova, a mnogi od njih ih ne ostvare, rade protiv njih“. On sam sanja o tome da mu ovaj roman bude objavljen i na jeziku koji je govorio u  kući u Njemačkoj i prilikom posjeta Brčkog i BiH, za koje nažalost ima sve manje vremena.

Njegov naučni rad „ Psihopatologija moći- razaranje Jugoslavije kroz odraz biografija Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića“ koji je  na njemačkom jeziku objavljen kao knjiga  2007. godine u izdanju izdavačke kuće „Hans Schiller Verlag“, je preveden na bosanski, ali za njega nikad nije nađena izdavačka kuća, koja je mogla finansirati štampanje, priča Husić.  Da li bi, ukoliko bi kojim čudom došlo do objavljivanja knjige za potencijalne čitaoce sa područja bivše Jugoslavije,  ostao pri istom naslovu, „Protiv snova"? Ne zna, no ne bi imao ništa protiv da se to pitanje ubrzo nametne. No, barem bi naslovnica mogla ostati ista. Na njoj se vidi Brčko Fontana.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android