tagesschau.de: U Njemačkoj je posljednjih dana ispisano mnogo antisemitskih grafita. Bilo je navijanja za Hamasov teror.Pravo Izraela na postojanje dovodi se u pitanje na demonstracijama. Godinama ste posvećeni borbi protiv antisemitizma u Berlinu. Kako ste doživjeli posljednjih nekoliko dana ovdje?

Derviš Hızardži*: Proteklih nekoliko dana sam doživio kao najgore i najizazovnije od kada sam se uključio u borbu protiv antisemitizma. A tome ima već 20 godina. Slike iz Izraela u subotu ujutru prošle nedelje takođe su bile najbestijalnije i najbrutalnije koje sam ikada doživio. Nikada, zaista nikada, nisam doživio prijatelje Jevreje ovdje u Berlinu, ali ni drugdje, tako uplašene, tako nesigurne i tako očajne. Ovo je apsolutno nova dimenzija.

Od napada Hamasa na Izrael, u Njemačkoj su bili i antiizraelski protesti. Zašto zapravo?

Ovo uglavnom ima veze sa činjenicom da smo veoma raznoliko društvo. Imamo ljude jevrejske, muslimanske vjere, imamo ljude izraelskih i palestinskih korijena. Ovo je dio stvarnosti, promjene. Mi smo raznoliko društvo i ovdje žive ljudi sa biografskim karakteristilama, ali takođe i vezama sa drugim mjestima u svijetu gdje postoje sukobi.

Ali gdje počinje antisemitizam?

Antisemitizam počinje kada ljudi generalno i suštinski mrze Jevreje zato što su Jevreji. Neprijateljstvo prema Izraelu je takođe oblik antisemitizma. Izrael je vrlo često projekcijska površina ili neka vrsta zaobilazne komunikacije. To znači da se izražavaju antisemitske predrasude, ogorčenost ili mržnja prema Izraelu: takozvana kritika Izraela.

Međutim, antisemitizam i neprijateljstvo prema Izraelu su rasprostranjena pojava u Njemačkoj. Ovo mora biti rečeno vrlo jasno. Odobravanje takozvanog antisemitizma povezanog sa Izraelom u Njemačkoj je preko 40 odsto. Moglo bi se otprilike reći da skoro svaki drugi u ovoj zemlji ima problematičan odnos prema tome.

Debata se sada vodi i o „uvezenom antisemitizmu“. Koliko je antisemitizam rasprostranjen u migrantskim zajednicama?

Morate razlikovati: Antisemitizam koji se izražava u migrantskom i muslimanskom miljeu dolazi od ljudi koji su uglavnom rođeni i odrasli u Njemačkoj. Nisu oni odnekud donijeli antisemitizam ovdje, kod nas ga imamo i rasprostranjen je u nekim grupama.

O uvezenom bi se moglo govoriti kada ljudi sa sobom nose ideologije iz zemalja iz kojih nam dolaze.

Mislite li da se antisemitizam na nekim mjestima instrumentalizuje?

Ne smijemo zaboraviti da se antisemitski incidenti u Njemačkoj nisu dešavali samo od napada Hamasa. Antisemitizam je prisutan i u Njemačkoj, čak i kada se ne radi o bliskoistočnom sukobu. Veliki dio antisemitskih incidenata vodi porijeklo iz desničarskih miljea.

Ali, ako političari vole i rado govore o antisemitizmu samo kada se radi o muslimanima, onda je to problematična jednostranost i to bi se moglo protumačiti kao instrumentalizacija.

Sada se poziva na strože kazne. Berlinske škole, na primjer, mogu zabraniti nošenje određenih odjevnih predmeta. Mogu li ove mjere nešto da pokrenu?

Kada su škole u ​​pitanju, mislim da ne. Želja za jasnijim konturama traži se na pogrešnom mjestu. Ne smije se zaboraviti da imamo posla sa mladima. Zabrane u svim oblastima su u osnovi skoro poziv na provokaciju. Jasan pristup mora značiti mnogo više preventivnog rada i mnogo više mogućnosti za susrete i razmjene. Posebno u školama. Nije dovoljno ako politička reakcija postoji samo tokom krize a onda se uskrati novac za prevenciju i demokratski rad kada nema krize.

Škole su mjesto gdje se uči i mislim da prije svega treba tražiti pedagoške izlaze i rješenja. Rad sa zabranama je kao da pokušavate da smirite lonac koji se sprema da proključa stavljanjem poklopca preko njega.

Vi sami radite u školama, vodite radionice i imate godine iskustva u političkom obrazovanju. Koje je najuspješnije sredstvo protiv antisemitizma?

U suštini, u školi je važno da ozbiljno shvatite grupu koja je ispred vas. To znači da se stvori atmosfera prihvatanja, inskluzije i poštovanja. U takvom ambijentu možete navesti djecu i mlade da preispitaju problematične načine razmišljanja i stavova i da razbiju crno-bijeli način razmišljanja.

Djeca i mladi najbolje uče u takvim uslovima. Ovo zahtijeva spremnost da se usvoje perspektive i promocija tolerancije na protivljenje. A za to je potrebna empatija. Na ovaj način takođe može biti moguće ubijediti mlade ljude da preduzmu akciju protiv antisemitizma i neprijateljstva prema Izraelu. Lično sam ovo iskusio više puta.

*Derviš Hizardžii je predsjednik Krojcberške inicijative protiv antisemitizma u Berlinu. Od avgusta 2019. do septembra 2020. bio je povjerenik za borbu protiv diskriminacije Senata Berlina za obrazovanje, omladinu i porodicu. Od jula 2019. je dio savjetodavne grupe povjerenika njemačke vlade za jevrejski život u Njemačkoj i borbu protiv antisemitizma, Feliksa Klajna. 2020. godine postao je član stranke Savez 90/Zeleni.

Sin je turskih gastarbajtera i odrastao je u Berlinu-Nojkelnu. Za svoj dugogodišnji angažman odlikovan je saveznim ordenom za zasluge 2021. godine.

Intervju je vodio Konstantin Kumpfmiler, tagesschau.de.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu