Stručnjaci zvone na uzbunu: u Pojasu Gaze prijeti glad. Ako se ništa ne promijeni, to će se dogoditi najkasnije do maja u odsječenom obalnom pojasu na sjeveru, navodi se u novom izvještaju takozvane IPC inicijative za analizu prehrambenih kriza. Polovina ljudi koji tamo žive već sada je u teškom stanju.

Ekspertska grupa, koju čine različite organizacije UN i grupe za pomoć, zasniva se na takozvanoj Integrisanoj klasifikaciji faza bezbjednosti hrane (Integrated Food Security Phase Classification - IPC), na osnovu koje rade Ujedinjene nacije (UN). Zvanična klasifikacija „glad" znači da je najmanje 20 odsto stanovništva pogođeno ekstremnim nedostatkom hrane.

Trenutna situacija će vjerovatno dovesti do toga da će premalo hrane biti dostupno u budućnosti, kaže se u izvještaju. Pristup medicinskoj njezi, vodi i kanalizaciji takođe će biti ograničen.

Stanovništvo Pojasa Gaze već nekoliko mjeseci pati od akutne nestašice vode. „Pristup dovoljnoj količini čiste vode je pitanje života i smrti“, rekla je u decembru izvršna direktorka UNICEF-a Ketrin Rasel (Catherine Russell), misleći pritom na Pojas Gaze. „Djeca u Gazi jedva da imaju vode za piće", napisala je na platformi X. „Bez čiste vode, mnogo više djece će umrijeti." 

Slane i kontaminirane podzemne vode

Rat između Izraela i Hamasa je, ionako tešku situaciju, dramatično zaoštrio. Kriza sa vodom je prvenstveno posljedica geografskog položaja obalnog pojasa. Većina potrebne vode dolazi iz prirodnog rezervoara podzemnih voda, koji, međutim, ima veći sadržaj soli zbog blizine mora. Takođe je zagađen neprečišćenim otpadnim vodama. Oštećenje vodovodne infrastrukture u prethodnim sukobima između Izraela i militantnog islamističkog Hamasa takođe je doprinijelo daljem zagađenju vode. Ujedinjene nacije su još 2011. utvrdile da je preko 90 odsto podzemnih voda nebezbjedno za piće bez dodatnog tretmana.

Pojas Gaze stoga još više zavisi od pitke vode iz Izraela. Izrael je kao odgovor na teroristički napad islamističkog Hamasa 7. oktobra obustavio snabdijevanje vodom do kraja mjeseca. Od kada su ventili ponovo otvoreni, više od 28 miliona litara pitke vode iz Izraela odlazi svakog dana u Pojas Gaze, navodi list Times of Israel. Međutim, prije 7. oktobra bilo je 49 miliona litara.

Pošto je snabdijevanje električnom energijom i gorivom takođe u velikoj mjeri stalo, tretman vode proizvedene u Gazi se takođe pogoršava: nestanak struje takođe ograničava rad postrojenja za desalinizaciju.

Jedina elektrana u Gazi morala je da prestane sa radom u oktobru zbog nedostatka goriva. U Pojasu Gaze, dizel se koristi za proizvodnju električne energije za generatore. Struja se, pak, koristi za rad postrojenja za desalinizaciju i prečišćavanje vode. Dakle, bez dizela znači da ljudi u Pojasu Gaze nemaju pristup čistoj vodi za piće.

Odavno poznati problemi

Problemi sa vodom u Pojasu Gaze su poznati godinama, ali nisu adekvatno riješeni, kaže Tobijas von Losov (Tobias von Lossow), stručnjak za politiku voda na Bliskom istoku u trustu mozgova Clingendael Institute u Hagu. Decenijama je jasno da vodosnabdijevanje Pojasa Gaze hitno treba poboljšati. Između ostalog, neophodna su i veća postrojenja za desalinizaciju vode. „Ali ona do sada nisu izgrađena, iako osim tretmana vode i isporuka iz Izraela, praktično ne postoje druge opcije za snabdijevanje stanovništva čistom vodom za piće.

Situacija na Zapadnoj obali

Situacija na Zapadnoj obali je nešto manje napeta nego u Pojasu Gaze, iako stanovništvo takođe trpi zbog nestašice vode. Tamo se gubi mnogo vode zbog kvarova na infrastrukturi i zastarjelih i oštećenih cijevi, navodi se u izvještaju američke organizacije GlobalWaters.org, koja je odgovorna za obezbjeđenje globalnog snabdijevanja vodom.

Samo nešto manje od trećine (31 odsto) domaćinstava palestinskog stanovništva na Zapadnoj obali povezano je na kanalizacionu mrežu. I generalno, samo pet do deset odsto palestinskih otpadnih voda se prečišćava. Prema GlobalWaters-u, ovo dodatno iscrpljuje dostupne podzemne vode.

Mirovni proces u Oslu takođe je regulisao snabdijevanje vodom

Saradnja Izraela i Palestinske autonomne uprave u oblasti vodosnabdijevanja regulisana je bilateralno u okviru mirovnog procesa u Oslu. Za implementaciju je odgovoran Zajednički komitet za vode (JVC), koji se sastoji od jednakog broja stručnjaka iz palestinskih vlasti i Izraela. Međutim, dvije strane ne dijele vodu podjednako. Izrael kontroliše 80 odsto vodnih resursa – to je doduše dogovoreno Sporazumom iz Osla, ali samo kao prelazno rješenje. Palestinci koji žive u takozvanim oblastima C, odnosno oblastima koje su pod izraelskom kontrolom i civilno i bezbjednosno, nalaze se u teškoj situaciji. Oni nisu povezani sa izraelskim ili palestinskim mrežama. U 2014. to se odnosilo na 90.000 Palestinaca.

Prema izvještaju izraelske ambasade iz 2016. godine, Izrael isporučuje više nego dvostruko više vode Palestincima nego što je predviđeno sporazumom: 64 miliona kubnih metara godišnje umjesto dogovorenih 31 milion kubnih metara.

„Samo jedna od nekoliko komponenti konflikta"

Međutim, dostupnost vode na Zapadnoj obali značajno je opala posljednjih godina. „Pad nivoa vode u Mrtvom moru u prosijeku za jedan metar godišnje pokazuje kako se povećao pritisak na vodne resurse“, kaže Tobijas fon Losov. „Pored toga, političke okolnosti ovdje takođe otežavaju obezbjeđivanje boljeg snabdeijvanja vodom. Osim toga, Izraelci – uključujući izraelske naseljenike na Zapadnoj obali – koriste oko tri puta više vode nego Palestinci. To ističu izraelske organizacije za ljudska prava poput B`Tselem.

Spor oko vode takođe utiče na opšti palestinsko-izraelski sukob, kaže Fon Losov. „Ali to je samo jedna od nekoliko glavnih komponenti koje oblikuju ovaj sukob, kao što su teritorijalna pitanja, pitanja identiteta, vjerska pitanja ili vojna pitanja.”