Minimalistička pozorišna bina na kojoj vise konopci, u pozadini projekcije tekstova autentičnih izjava hrvatskih policajaca koji su učestvovali u tzv. pushback akcijama na hrvatskoj graniici sa BiH, u ćošku televizor sa različitim video-projekcijama, gomila reflektora...

Publika iz mraka prati dvosatnu predstavu u izvedbi četiri glumca koji tumače različite uloge. Svi glumci su i sami migrantskog porijekla: Vernesa Berbo, Javeh Asefdjah, Murat Seven i Luka Vlatković.

Vernesa Berbo, glumica koja je početkom rata u BiH iz Sarajeva došla u Berlin i napravila zavidnu glumačku karijeru, igra hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović te Bosanku Enisu, koja na granici sa Hrvatskom sa svojim mužem Arminom pomaže izbjeglicama koje hrvatski policajci nasilnim metodama vraćaju u BiH. Luka Vlatković, porijeklom iz Hrvatske, odrastao i studirao u Austriji, igra hrvatskog policajca Ivicu.

Originalni snimci prakse hrvatskih policajaca

Lukin brat, Matija Vlatković je idejni tvorac i dramaturg predstave. Matija je na britanskom Oxfordu studirao političke nauke i filozofiju te diplomirao ljudska prava na londonskom Univerzitetu SOAS. Između ostalog je radio za UN-ov visoki komesarijat za ljudska prava, te nevladinu organizaciju Evropski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR) sa sjedištem u Berlinu. Kao izvještač te organizacije je na terenu došao do originalnih snimaka prakse hrvatskih policajaca u akcijama vraćanja migranata sa tzv. balkanske rute iz Hrvatske u BiH. On je u ime te organizacije pisao i tužbe hrvatskim i sudovima EU.

"Radi se o praksi koja se godinama tolerira u Brüsselu. Ne radi se to samo u Hrvatskoj, već i u Španiji, Italiji, Grčkoj. Mene je najviše interesiralo i ljudski pogađalo ono što se radi u Hrvatskoj, jer sam porijeklom Hrvat. Bio sam totalno frustriran jer tim tužbama ništa nismo mogli značajno promijeniti“, priča Matija Vlatković za DW.

Stoga je, kaže, odlučio da napusti ECCHR, uzevši sa sobom veliki dio materijala, kao predložak za teatarski komad „Nevidljiva igra“ (Invisible Game). Podnaslov predstave na njemačkom je (K)eine Grenze. Igra riječi: Keine Grenze, bez granice. Eine Grenze, granica.

Predstave unaprijed rasprodane

Teatarski komad koji je režirao Austrijanac David Stöhr, u saradnji sa Sarajkom Majom Zećo, je, navedeno je u kritici, autentična, emocionalno jaka predstava, koja bez direktnog prikazivanja nasilja, suptilno pokazuje ono što se sa migrantima  dešavalo na hrvatskoj granici. To nasilje dokumentiraju autentični zapisi i video snimci. Retoričke floskule koje su političari davali na konferencijama za novinare, poput „Situacija je komplicirana“ glumci groteskno ponavljaju, a posebno jak dojam ostavlja ponavljani glumački slogan „Go to Bosnia“, riječi hrvatskih policajaca kojima su tjerali migrante nazad u BiH. Vernesa Berbo pri tome imitira bivšu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Za Luku Vlatkovića, koji je, između ostalog, nastupao i na sceni čuvenog Volkstheatera u Beču, uloga hrvatskog policajca važna je iz više razloga:

„Ostavio sam sve druge uloge da bih igrao u ovom komadu, ne samo zato što je to idejni projekat mog brata. Mislim da je veoma važno da ovom predstavom  senzibiliziramo što više ljudi za ovaj problem. Prvi puta igram u Berlinu i oduševljen sam reakcijama publike koji nakon predstave ostaju s nama i diskutuju", kaže 30-godišnji glumac. 

I Matija Vlatković je veoma zadovoljan reakcijama publike.

„Uopće nisam računao s tim da će sve predstave već unaprijed biti rasprodane, jer je u Berlinu konkurencija veoma velika. Menadžment teatra Heimathafen Neukölln želi da nanovo igramo u februaru iduće godine. Prijavićemo se i za različite pozorišne festivale u Njemačkoj i Evropi. Možda ćemo dobiti priliku i da igramo u nekom drugom berlinskom teatru".

Uskoro i u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Brüsselu?

Matija kaže i da će pokušati aplicirati i na različite ovdašnje finansijske fondove za kulturu, jer im je želja da predstavu izvedu i u sjedištu EU-a u Brüsselu: "Time želimo ukazati  da je to problem, ne samo Hrvatske, već cijele EU. Rasizam i desni nacionalizam rastu u većem dijelu evropskih zemalja. Njega nisu oslobođene niti Francuska, Italija, Austrija, Njemačka, Španija, Grčka, da ne govorimo o Mađarskoj ili Poljskoj“, kaže ovaj 31-godišnjak.

Velika želja cijelog  tima bi bila da igraju pred publikom u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. „Znam da to u Zagrebu, prije svega, neće biti lako, no mislim da ima kazališnih kuća koje se mogu nositi sa ovom problematikom.“

Za Sarajevo, kaže, ne sumnja, a nada se da bi mogli nastupiti i u nekom drugom bh. gradu. „Go to Bosnia“, dodaje šaljivo Matija Vlatković.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.