Jedno se mora priznati novoj vladi Grčke. Sposobna je naučiti nešto novo, i to prilično brzo. Još prije tjedan dana se izborni pobjednik smatrao čovjekom koji je spreman da lupi šakom po stolu. Partnere u Europi je šokirao neumjerenim zahtjevima za oprostom dugova, ukidanjem nadzora 'Trojke' nad Grčkom i zahtjevom za neovisnošću navodno podjarmljenih Grka.

Nakon što su radikalno-lijevo orjentirani predsjednik vlade i njegov ministar financija malo bolje pogledali financijske knjige a posebno nakon prvih razgovora s njihovim zajmodavcima u Rimu, Parizu, Londonu, Bruxellesu i Frankfurtu na Majni, konačno su se počeli približavati političkoj realnosti. Sada se može i mora razgovarati. Kompromis mora biti moguć i u interesu Grčke i u interesu čitave eurozone. Alexis Tsipras sada mrmlja nešto o 'sporazumu u obostranom interesu'. Njemačka kancelarka Merkel se čak 'raduje' prvom susretu s ovim strašilom eurozone slijedeće sedmice na sastanku na vrhu Evropske unije u Bruxellesu. Do sada potpuno neuviđavni ministar financija Yanis Varouvakis čak govori o "planu Angele Merkel" za obnovu Grčke. Zapanjujuća promjena.

Klima se dakle poboljšala. Sad na sto moraju doći činjenice i konkretni prijedlozi. Oprost dugova, to priznaje čak i ministar financija Varoufakis, više ne dolazi u obzir. On u ovom trenutku nije toliko ni bitan, jer dugovi kod ovih niskih kamata ionako imaju prosječni rok od 32 godine. Reprogramiranje dugova bi zato dugoročno moglo biti olakšanje za Atenu. Zato Grčka mora prijevremeno otplatiti razmjerno skup kredit kod Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. To pak Grčka može učiniti samo svježim novcem kojeg bi dobila pod povoljnijim uvjetima od evropskog "kišobrana za euro". To bi pak bio treći program pomoći kakvog je nova vlada u Atini do sad odlučno odbijala. Bizarna ideja grčkog ministra financija da stare grčke dugove pretvori u državne obveznice neograničenog trajanja je pravno nemoguća, a i zajmodavci nikad ne bi vjerovali takvom papiru. Grčka može otkupiti stare dugove, ali samo povoljnim kreditom iz europskog fonda.

Evropska centralna banka održava na životu grčke banke - pa tako i grčku državu kojoj uglavnom pripadaju tamošnje banke, hitnim kreditima za izuzetne okolnosti. Ali kako je grčki ministar morao čuti u središtu ESB-a u Frankfurtu, tome će doći kraj u roku od par tjedana. Ipak, to se može produžiti ali samo ako Grčka i dalje bude slijedila program, kakav propisuje zaštitni 'kišobran' zone eura.

Može se okretati i slagati kako se hoće, ali uvijek se dolazi do istog rezultata: grčka vlada treba evropske i međunarodne institucije, inače bi već za nekoliko sedmica ili najviše mjeseci, postala platežno nesposobna i njenoj karijeri u zoni eura bi također došao kraj. To su Alexis Tsipras i njegovi ljudi shvatili i nadajmo se da će i djelovati u svjetlu tog saznanja.

Kako to objasniti građanima?

Već je dosta najava kako se Grčka mora sama i dalje reformirati i uvesti učinkovitiji i pravedniji porezni sustav. Sad konačno moraju slijediti i djela. A vrijeme ističe: već do 28. februara se mora predstaviti vjerodostojan nacrt plana sanacije inače bi Europska centralna banka mogla Grčkoj zatvoriti slavinu s novcem i prije nego što si tamošnji ministar financija može i zamisliti da je to moguće. U Grčkoj je već nakon pobjede stranke Syriza počeo odljev novca iz zemlje jer su tamošnji birači doduše glasovali za radikalnu promjenu, ali za svaki slučaj prazne svoje račune u bankama.

Kako bi ostale likvidne, dvije banke u Grčkoj su samo deset dana nakon parlamentarnih izbora već trebale hitnu pomoć Evropske centralne banke. To bi vladi u Atini trebalo biti jasno upozorenje. I druge zemlje zone eura bi trebale izaći u susret Grčkoj kako bi izbjegle bankrot te zemlje, ali one nemaju baš mnogo prostora za ustupke. Ne zato jer žele mučiti Grčku, nego zato jer bi odmah i Portugal, Irska ili Cipar, koji su također u programu pomoći, tražili bolje uvjete za svoje kredite.

Osobito će zanimljivo biti vidjeti kako će premijer Tsipras sada grčkim biračima objasniti povratak realističnoj politici. Iscrpljeni Grci su polagali goleme nade u ovu vladu i ona im mora predstaviti neke uspjehe, tim više što se već mogu vidjeti prve pukotine u ovoj čudnoj koaliciji Syrize s krajnje lijevog i stranke Anel s krajnje desnog političkog spektra. A ako Tsipras ne ispuni barem djelić svojih socijalnih dobročinstava, onda će i njegova vlada veoma brzo doći u ozbiljne poteškoće.