„Ne škodi dati obećanje u kampanji, ali možda šteti sprovesti obećanje iz kampanje", upozorio je Jorgos Papandreu, prvi šef vlade u posljeratnoj Grčkoj i osnivač jednog od najuticajnijih političkih klanova u zemlji. Prepredeni retoričar je rano prepoznao da je jedini način da se napreduje u atinskoj politici da obećate biračima zvijezde s neba. Toga se držala većina njegovih nasljednika.

Posebno upečatljiv primjer: uoči parlamentarnih izbora 2012. godine, na vrhuncu dužničke krize u Grčkoj, tadašnji opozicioni lider Aleksis Cipras je u nadaleko hvaljenom govoru o budžetu obećao da će jednim zakonom, šta više jednim paragrafom u jednom jedinom danu anulirati mjere štednje koje su diktirali međunarodni kreditori. Prema motu: Mjere štednje će biti zabranjene odmah.

Borbena izjava izazvala je entuzijazam među njegovim ljevičarskim redovnim glasačima. Ali, ispostavilo se da su stvari sasvim drugačije: poslije pobjede na izborima 2015. ljevičarski premijer Cipras bio je suočen sa realnošću finansijske politike i morao je da pristane na nove premošćivačke kredite i zahtjeve štednje. Zatim je u parlamentu izjavio da Grčka nema drugog izbora osim da sprovede dogovoreni reformski program, sve drugo bi dovelo do katastrofe.

Netačne brojke prijavljene Briselu

Međutim, to ne znači da je za dužničku krizu odgovoran i Cipras. Na kraju krajeva, prije njegovog mandata, konzervativci i socijalisti, za koje se čini da su vladali čitavu vječnost, su odredili politički život u Heladi i stalno gomilali nove dugove. Samo u periodu 2004-2009, nesrećni konzervativni premijer Kostas Karamanlis, nećak bivšeg šefa vlade Konstantinosa Karamanlisa, skoro je udvostručio državni dug i čak prijavio lažne brojke Briselu.

Već tada, pod Karamanlisom, spekulisalo se o bankrotu zemlje. Ali, neposredno prije parlamentarnih izbora 2009, njegov ministar finansija Jorgos Alogoskufis uvjeravao je da nema razloga za brigu. Govorio je kako je „Grčka dobro naoružana protiv međunarodne finansijske krize". Ni ovo izborno obećanje nije mnogo vrijedilo.

"Ima dovoljno novca"

U tom trenutku, socijalističkoj nadi Jorgosu Papandreuu, sinu i unuku bivših šefova vlada, su istraživanja javnog mnjenja dala vjetar u leđa. Obećavao je kule i gradove. Već u prvih 100 dana njegovog mandata, bogatstvo bi bilo pravednije raspoređeno, govorilo se u njegovoj predizbornoj kampanji. Na pitanje novinara ko treba da plati sve ovo, Papandreu je dao predizborno obećanje koje je ušlo u istoriju: „Ima dovoljno novca”.

Iznenađujuće, osvojio je apsolutnu većinu u Parlamentu. Ali birači su još jednom bili razočarani. Tek što je stupio na dužnost, socijalistički premijer je najavio „titansku bitku” protiv bankrota koji prijeti otadžbini. Ostatak priče je dobro poznat: Papandreu je zatražio finansijsku podršku od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i EU, a zauzvrat se obavezao na mjere štednje zbog kojih se grčka ekonomska proizvodnja smanjila za više od 30 odsto u godinama koje su uslijedile.

"Jeftini automobili za sve"

U grčkoj izbornoj kampanji uvijek se radi o jeftinim kreditima ili poreskim olakšicama. Klasično u tom pogledu je obećanje konzervativnog opozicionog lidera Konstantina Micotakisa prije opštih izbora 1985. da će drastično smanjiti poreze i carine na kupovinu automobila kako bi svaka porodica mogla da priušti novi automobil.

Pri tom se mora znati da je 1980-ih socijalistička vlada u Atini visoko oporezovala industrijske proizvode iz inostranstva kako bi zaštitila domaću industriju i poboljšala državnu kasu. To je mogla da radi s obzirom da još nije bilo jedinstvenog evropskog tržišta. U to vrijeme, njemački automobil srednje klase bio je nedostižan san za mnoge porodice u Grčkoj.

Upravo je tu ekonomski liberalni političar Konstantin Micotakis, otac aktuelnog šefa vlade Kirijakosa Micotakisa, želio da počne i da svoju stranku ponovo učini privlačnom za vrijednu srednju klasu. Ali tadašnji socijalisti na vlasti su se suprotstavili sloganom izborne kampanje koji je posebno mobilisao mlade glasače: „Radije voziti moped nego glasati za Micotakisa!" Socijalistički šef vlade Andreas Papandreu izašao je kao očigledan pobjednik na izborima u junu 1985. godine.

Lažni Štazi?

Jedan od razloga za to je, međutim, bila „negativna reklama" à la USA: četiri nedelje prije izbora, provladin list Avriani objavio je fotografiju iz Drugog svjetskog rata na kojoj se vidi Micotakis kao mladić u prijateljskom druženju na Kritu sa dvojicom njemačkih nacističkih oficira. Ironično, s obzirom da je Micotakis bio uključen u otpor i čak bio i u zatvoru.

Konzervativci su optužili lidera socijalista Andreasa Papandreua za "falsifikovanje" i političku zavjeru. Ništa nije pomoglo. Tek 2016. istraživački novinar sa sjedištem u Atini Kostas Vaksevanis pisao je da su nacističke optužbe protiv Micotakisa izmišljene i da su povezane sa intervencijom Štazija. Svi grčki mediji su smatrali da je ovo tumačenje istorije vjerodostojno. Ali kakve je veze Štazi imao sa socijalistima na vlasti u to vrijeme? Ovo pitanje ostaje otvoreno do danas.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu