U Libiji vlada stanje građanskog rata. Od aprila je glavni grad Tripoli pod opsadom paravojnih snaga sa generalom Chalifom Haftarom na čelu. Ofanziva je vrhunac napetosti između dvije naoružane grupe, koje pretenduju na vlast u Libiji. General Haftar i njegova paravojska na istoku zemlje bori se protiv  "Vlade nacionalnog jedinstva" Fajisa al-Sarradsche, koji kontrolira sjeverozapad Libije.

Početkom jula izbjeglički kamp Tadžura, istočno od Tripolija, dospio je  između dvije vatre. U dva vazdušna napada ubijeno je, prema navodima UN-a, 53 ljudi a 130 je bilo povrijeđeno. UN su navele da se napadi mogu ocijeniti kao ratni zločin. Obje strane su dobile tačne koordinate kampa, kako bi se izbjeglo da izbjeglice budu napadnute. Stoga se i isključuje mogućnost da se radi o slučaju i nehotičnoj greški. "Vlada nacionalnog jedinstva", koju je priznala međunarodna zajednica, krivca za napad vidi u generalu Haftaru i njegovoj Libijskoj Nacionalnoj Armiji (LNA). No, Haftar je odbacio svaku odgovornost za napad.

Ko god bio kriv, Vijeće sigurnosti UN-a najoštrije je osudilo napade i željelo je to unijeti u tekst deklaracije o Libiji. Do toga međutim nije došlo jer se usprotivila delegacija SAD-a.  Konkretnog obrazloženja nije bilo. Ali osuda napada mogla bi zvučati kao kritika na račun generala Haftara - a njemu je predsjednik Trump dao otvorenu podršku u aprilu. 

Promjena kursa američke politike

U jednom telefonskom razgovoru 15. aprila Trump je pohvalio Haftara i njegovu "značajnu ulogu u borbi protiv terorizma i u zaštiti libijskih naftnih resursa, kako je nešto kasnije objavljeno u jednom saopštenju Bijele kuće.  Oni su pritom razgovarali o "zajedničkoj viziji prelaska i tranzicije Libije u stabilan i demokratski politički sistem."

Haftar se izvana predstavlja kao borac za slobodnu Libiju, Libiju bez ekstremista. Sam za sebe kaže da je snažna figura koja progoni pripadnike "Islamske države" iz Libije.  To se Trumpu naravno sviđa. Neobično je bilo što je objavljen telefonski razgovor Trumpa i Haftara, jer američka administracija i dalje zvanično priznaje vladu sa Haftarovim protivnikom  al-Saradžom na čelu. Samo nekoliko dana prije razgovora je šef američke diplomatije Mike Pompeo najoštrije kritikovao Haftarovu ofanzivu na Tripoli.

Trumpov telefonski razgovor sa Haftarom signalizira nešto što je suprotnost dosadašnjoj američkoj politici prema Libiji i to je "katastrofa", kaže Jeffrey Feltman. Ovaj diplomata bio je od 2012. do 2018. podsekretar UN-a za političke poslove a od 2009. do 2012. zamjenik ministra vanjskih poslova za Bliski istok. 

"SAD ne žele da sve izgleda tako kao da se oni nisu distancirali od ovog brutalnog napada: s druge strane oni se nisu distancirali od Haftara", kaže Feltman u intervjuu za DW. "Javno tolerisanje Haftarove vojne akcije je greška, koja uništava svaku nadu u uspješno političko rješenje."

Haftar "nema puno smisla za demokratiju"

SAD nisu jedina zemlja koja podržava Haftara. I Rusija i Francuska su službeno priznali "Vladu nacionalnog spasa", pa ipak podupiru Haftara. Pored toga, više zemalja se ne pridržava embarga na oružje, koji je donijelo Vijeće sigurnosti UN-a  2011. godine. Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati isporučuju oružje Haftaru i finansijski pomažu Vladu nacionalnog jedinstva. Obje ove države su partneri SAD-a, ali Trump nije koristio svoj uticaj da ih zaustavi da isporučuju oružje Haftaru.

"Ovakvo ponašanje vlade SAD-a je za Haftarove partnere u regiji, koji krše embargo na isporuke oružja Libiji, bilo zeleno svjetlo da nastave sa ovom praksom", primjećuje Frederic Wehrey, saradnik think-thank organizacije "Carnegie Endowment for International Peace" i konstatuje: "Mislim da to bitno šteti miru u Libiji."

Wehrey, koji se 2014. godine lično susreo sa Haftarom, kaže da je malo vjerovatno da bi general mogao odustati od svoje vojne kampanje bez pritiska izvana. "Haftar već dugo govori da želi da upravlja zemljom", rekao je Wehrey u intervjuu za DW. "Ali general Haftar nema baš mnogo smisla za demokratiju i smatra da Libijom mora vladati neko ko je čvrste ruke. Pri tom misli na samoga sebe ."

Odlučujući uticaj izvana

Niti Haftar i njegova vojska niti "Vlada nacionalnog spasa" odaju utisak da se trude da iznađu diplomatsko rješenje. Stoga je djelovanje drugih zemalja odlučujuće, kažu eksperti. Trumpova vlada bi morala tražiti da dođe do primirja. Ona bi sve strane morala pozvati na odgovornost  i iskoristiti njihov uticaj na regionalne sile, koje dolijevaju ulje na vatru", smatra Wehrey.

On međutim ne vjeruje da će Vašington izvršiti pritisak na svoje regionalne partnere  Egipat i Emirate:  "Postoje lične veze između Trumpa i ove dvije zemlje. Pored toga i drugi regionalni faktori kao što je zabrinutost za situaciju u Iranu,  tu igraju još veću ulogu."

Bivši diplomata UN-a Feltman upozorava da će građanski rat u Libiji imati dramatične posljedice za stanovništvo, ukoliko se moćni akteri poput SAD ne založe za mirovni proces i ukoliko ne dovedu zaraćene strane za pregovarački sto. "Obje strane moraju zavrnuti rukave i tražiti političko rješenje", kaže on i zaključuje: " U suprotnom imaćemo drugi Alep. A zašto bi neko želio da do toga dođe?"

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android