Bogatiji odnose svoj novac u inozemstvo, priča se, u Cipar, Veliku Britaniju, Njemačku i Švicarsku. Mali ulagači iz Grčke rado investiraju u sigurne državne obveznice. Ako se taj trend izlijevanja novca iz zemlje nastavi, mnogim grčkim bankama prijeti nelikvidnost.

Vangelis Kritikos ima pune ruke posla. Brodar koji se na razne načine naučio probijati kroz život a svoj prvi novac zaradio kao vlasnik brodogradilišta u Gani te i danas, između ostalog, prevozi turiste na otoku Kosu. On je već prije 12 godina osnovao udrugu kojoj je cilj zaštita zajmoprimaca i sitnih ulagača. On pomaže mušterijama banaka da nađu put za izlazak iz dugova. No, kod njega po savjet dolaze i mali ulagači koji se boje za svoju ušteđevinu - u posljednje vrijeme sve češće: "U početku su prije svega bogati odnosili novac u inozemstvo - i zato jer se tamo dio njihovih primanja uopće nije oporezivao. No, u međuvremenu i sitni ulagači i štediše pustoše svoje račune. Ima čak i ljudi koji zakopavaju novac u svoj vrt, kao u starim vremenima. Osim toga, puno ljudi mora posegnuti za svojom ušteđevinom da bi spojili kraj s krajem, jer jednostavno više nemaju prihoda. Pohodi na banke će se nastaviti", ...tvrdi Kritikos.

Nesigurnost i sumnjičavost

Grčka udruga banaka u više navrata je istaknula da su iznosi do 100.000 eura po štediši sigurni, no kod mnogih Grka su špekulacije o državnom bankrotu koji prijeti izazvale nesigurnost i sumnjičavost. Kako je otvaranje računa u europskom inozemstvu legalan čin, vlada u Ateni ne može spriječiti odljev milijardi u Cipar ili Švicarsku. I njemačke i britanske banke profitiraju od grčkih ulagača koji ne žele riskirati. Ima, međutim, i onih koji ne žele prebacivati svoj novac na račune stranih banaka, već ga radije žele od kuće ulagati u sigurne vrijednosne papire. Financijski analitičar Vangelis Haratsis objašnjava: "Ljudi strahuju za svoju ušteđevinu. Čak i mali ulagači koji imaju po 20-30 tisuća eura na banci traže alternativne mogućnosti za investicije koje će biti što manje rizične. Konzervativni ulagači najradije kupuju njemačke državne obveznice. Oni koji žele veći profit, ulažu više u obveznice poduzeća".

No, svejedno gdje taj novac završio - bilo da se odmah potroši, prebaci na račun neke inozemne banke ili investira na neki drugi način - domaćim bankama on bolno nedostaje u dnevnom poslovanju. Od početka dužničke krize su se polozi građana u grčkim bankama smanjili za 45 milijardi eura. Ako ulagači nastave i dalje podizati svoje ušteđevine u velikom stilu, mnoge kreditne ustanove bi mogle "presušiti", upozorava Haratsis:

"Grčke banke pritišću sa svih strana. Propali su im brojni krediti koje su dali a imaju još i velike količine grčkih državnih obveznica. Mnoge od njih su dobile vrlo loše ocjene od rejtinških agencija. Ako im sada još i mušterije okrenu leđa, mnoge će banke upasti u probleme i više neće moži financirati realno gospodarstvo".

Poduzetnik koji i sam otplaćuje kredit, Vangelis Kritikos vidi i još jedan problem. Porezna politika grčke vlade mnoge je bankovne klijente otjerala i gotovo prisilila da "počiste" račune. "Prvo su upozorili vlasnike računa da ih očekuju viši porezi i dodatne porezne kontrole, onda su se priprijetili da će onima koji poreznicima duguju novac zaplijeniti novac s računa. Već mjesecima se mušterije banaka zasipaju horor-vijestima. A iste te ljude su tek 90-etih godina na jedvite jade nagovorili da uopće polože svoj novac na banku. Sada se ponovno ide istim putem - samo unatrag", zaključuje Kritikos.

Autorica: Dunja Dragojević
Odg. urednica: Jasmina Rose