Smije li jedan muzej u Njemačkoj nositi ime čovjeka koji je u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj prvobitno bio angažovan kao vojnik, a potom i kao advokat u okupiranoj Holandiji? On je spasio živote mnogim Jevrejima, ali i dopustio da dio njih bude deportovan u koncentracione logore. 

Trenutno se vode žestoke rasprave o ovom pitanju u gradu Osnabrücku u Donjoj Saksoniji. Tako žestoke rasprave, da je konačna odluka o imenu muzeja za sada odgođena.

Calmeyer je odlučivao ko je Jevrej, a ko ne

Riječ je o advokatu Hansu Georgu Calmeyeru, koji je rođen 1903., a umro 1972. godine. Kao mladi pravnik, Calmeyer je pobudio nepovjerenje kod nacional-socijalista jer je branio i komuniste.

Kasnije je u Holandiji kao advokat dobio zadatak u „Komesarijatu Rajha za okupirane holandske oblasti" gdje je odlučivao da li je neko Jevrej ili ne. Pri tome je odobravao i uzimao u obzir dokazni materijal, koji je u Njemačkom Rajhu bio zabranjen. Nakon rata rekao je da je oduvijek znao da su ga ljudi lagali, pretvarajući se da su Arijci. Prema procjenama, uspio je spasiti do 3.000 Jevreja.

Ali on je i odbijao zahtjeve. Samim tim djelomično je odgovoran za činjenicu da je oko 1.500 Jevreja deportirano u koncentracione logore. Poslije rata je izjavio: "Činjenica da me moji sunarodnjaci nisu razumjeli nije za mene ništa novo. A Holanđani, od čijeg razumijevanja sam ovisio – da ne bi ugrozio cilj, nisu shvatali da sam ponekad morao reći ne. Svoju dobru volju, strahovito dobru volju da spasim ljude sam mogao koristiti samo u granicama mogućeg i trezvene glave".

Heroj ili saučesnik? Humanista, duboko upleten u nepravdu nacističkog režima? Calmeyer je 1992. godine posthumno nagrađen jednim od najviših priznanja u Izraelu. Proglašen je "Pravednikom među narodima" od strane Memorijalnog centra „Yad Vashem" u Izraelu.

"Najuspješniji spasioc Jevreja u Njemačkoj"

2014. godine grad Osnabrück, gdje se rodio Calmeyer, odlučio je osnovati muzej u kojem bi se kritički predstavio život Calmeyera, i to u vili u kojoj je nekada bilo sjedište nacističkog NSDAP-a (Nacionalsocijalističke partije Njemačke). Te 2014. godine su odluku podržale sve stranke u Osnabrücku. Ipak, sada je u vezi s tim izbila svađa.

U samom gradu Osnabrücku jedna inicijativa se zalaže za to da muzej, kada bude završen, bude nazvan po Calmeyeru. Zamjenik predsjednika Calmeyer-inicijative Joachim Castan to objašnjava sljedećim riječima: "Bio bi to veliki plus za Osnabrück kada bi nekadašnja centrala NSDAP nosila njegovo ime, ime najuspješnijeg njemačkog spasioca Jevreja. To bi bio i doprinos istoriji."

Kritika iz Holandije

Međutim, druga inicijativa iz Holandije to vidi sasvim drugačije. Stotine umjetnika, naučnika i preživjelih holokausta ne želi da muzej nosi ime Calmeyera. U peticiji upućenoj saveznoj njemačkoj vladi i u otvorenom pismu kancelarki Angeli Merkel, oni kritikuju činjenicu da je savezna vlada već odobrila 1,7 miliona eura za obnovu vile.

Johannes Max van Ophuijsen, profesor filozofije iz Holandije, jedan je od potpisnika. "Sve dok su za to nadležni lokalni političari, oni će uvijek ovaj istorijski lik uvažavati kao neku vrstu lokalnog heroja. Ali ako se pita međunarodna publika, onda Calmeyer ima manje šanse da prođe kao heroj. On nije drugi Oskar Schindler. Bio je samo relativno pristojna i relativno humana osoba unutar okupatorskog režima", kaže on za DW.

Muzej bi trebao biti otvoren 2023. godine, ali pod kojim imenom, još se ne zna. Ta odluka je na sastanku političara, naučnika, ali i kritičara iz Holandije u Osnabrücku ove sedmice odgođena.

Mathias Middelberg (CDU) razumije kritičare

Među prisutnima je bio i Mathias Middelberg, poslanik Bundestaga ispred CDU-a iz Osnabrücka, koji je objavio knjigu o Calmeyeru. Uprkos tome što on Calmeyerov lik i djelo vidi prilično pozitivno, on razumije što žrtve i njihovi ožalošćeni to vide drugačije i glasaju protiv toga da se muzej nazove po njegovom imenu.

"Da, mogu to razumjeti, jer Calmeyer nije spasio sve koji su mu predali zahtjev. Ne bi ih ni mogao sve spasiti, jer da ih je sve spasio, vrlo brzo bi pao u oči i postao sumnjiv ", izjavio je on u razgovoru za DW.

Naučno savjetodavno tijelo, koje savjetuje upravu grada o specifičnom dizajnu muzeja, vodi Alfons Krenkmann, profesor didaktike istorije na Univerzitetu u Leipzigu. Krenkmann slučaj Calmeyer komentariše ovako: "On je napravio sjajan posao u spašavanju Jevreja, a istovremeno je održavao i promicao njemačku okupacionu birokratiju. To je ambivalentnost njegovog lika."

Berthold Beitz i Oskar Schindler

Middelberg to vidi slično kao i Krenkmann, te podsjeća i na druge osobe koje su nakon rata bile hvaljene i nagrađivane za svoje napore u spasavanju, poput Oskara Schindlera ili Bertholda Beitza. Beitz, kasnije jednog od vodećih ekonomskih giganata u Saveznoj Republici Njemačkoj, koji je tokom nacističke vladavine bio menadžer u naftnoj industriji na teritoriji današnje Poljske i spasio brojne Jevreje, zapošljavajući ih. Isovremeno je bio dio sistema. "Njegova nafta omogućila je njemačkim tenkovima da se kreću prema istoku", objašnjava Middelberg u razgovoru za DW.

Oskar Schindler upravljao je fabrikom municije u blizini Krakova. Također je zaposlio mnoge Jevreje i na taj način ih spasio. Schindler je bio i član NSDAP-a i takođe kotačić u sistemu.

"Nije sve crno-bijelo"

Zbog toga Middelberg smatra da muzej, pogotovo mladim ljudima, treba ilustrirati tu ambivalentnost koja uvijek nastaje kada se želite ponašati čestito u diktaturi ili u ratu. "Calmeyer je primjer toga i zbog toga se on mora predstaviti u muzeju. Važno je i da mladi nauče da nije sve crno-bijelo."

Svi koji su sada uključeni sada pored ostalog žele preko centra „Yad Vashem" opet da prikupe informacije o Calmeyeru. A jedan simpozij će donijeti odluku o tome može li novi muzej, u čije značenje niko ne sumnja, zaista biti nazvan po Calmeyeru - ili ne.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android