Prvo što upada u oči u Harkovu su zastave Ukrajine koje vise na stupovima duž ulica. Ovdje ih ima više nego u Kijevu. Automobili voze uokolo, a stari, prašnjavi tramvaji zveckaju po tračnicama. Čini se da se život u drugom najvećem gradu u zemlji odvija svojim uobičajenim tokom.

Ipak ovaj dojam ne traje dugo. Kroz kontrolne punktove, tenkovske ježeve i uništene kuće brzo shvatite da ruski rat protiv Ukrajine traje već treću godinu, a Harkov je grad na prvoj liniji. Vidi se na stotine oštećenih stambenih zgrada, industrijskih objekata i poslovnih zgrada.

Granatiranje "po planu”

U junu 2024. Harkov je otvorena rana koju Rusija gotovo svakodnevno napada projektilima, dronovima i bombama. Grad je to pun prozora zabarikadiranih pločama iverice i razaranja se vidi posvuda, kako u istorijskoj jezgri, tako i u stambenim četvrtima na periferiji. Centralnim ulicama nižu se kuće čiji su gornji spratovi djelomično ili potpuno uništeni. U jednoj četverospratnici je rupa od vrha do dna, vide se vrata stanova, a vodovodne cijevi vire iz zidova. 

Na jednoj teško oštećenoj i izgorjeloj kući u obližnjoj ulici jedini podsjetnik na prijeratni život je tabla s pozivnim natpisom: "Uđite na kavu".

Većina razaranja datira iz prve godine rata. U to vrijeme ruska vojska je napredovala do predgrađa Harkova, ali je bila prisiljena na povlačenje. Ti dani u februaru i martu 2022. pamte se, između ostalog, po razrušenoj školi u kojoj je podučavan njemački jezik. Tu su tada bili stacionirani ruski specijalci koji su istjerani korištenjem teškog naoružanja. Od zgrade su ostale samo ruševine. “Uspjeh u učenju, uspjeh u životu” još uvijek piše na njemačkom i ukrajinskom iznad nekadašnjeg ulaza u školu. Brojne škole Harkovu su uništene.

Većina trgovina, kafića i barova radi, ali je malo posjetitelja. Na mnogim zgradama u centru mogu se vidjeti natpisi “Prodaje se” ili “Za iznajmljivanje”. Grad se navečer brzo prazni, podzemna željeznica radi do 21:30, a policijski sat počinje u 23 sata, sat vremena ranije nego u glavnom gradu Kijevu. Rusko granatiranje obično počinje oko ponoći. Stanovnici Harkova žale se da je grad granatiran sistemski i takoreći "po planu".

Od početka juna, međutim, granatiranje je osjetno smanjeno. Ljudi to pripisuju činjenici da su SAD i drugi zapadni partneri sada dali Ukrajini dopuštenje da upotrijebi zapadno oružje i protiv vojnih ciljeva blizu granice na ruskom tlu. Prema navodima zapadnih medija, Ukrajina je to već učinila u regiji Belgorod, uništivši ruske raketne sisteme S-300.

"Groblje ruskih raketa"

Iz takvih se sistema više puta ispaljuju rakete, a njihovi se ostaci mogu vidjeti na takozvanom "groblju ruskih raketa". Ono je najveći u Ukrajini i u međuvremenu je poznato u cijelom svijetu. Tu su dijelovi Smercha, Uragana, sistema S-300, Iskandera i drugog oružja kojim Rusija puca na Harkov i regiju. 

"Groblje", obraslo travom, je nadgledano i dopušten mu je pristup samo u pratnji predstavnika regionalnog tužiteljstva. Dijelovi raketa prikupljeni ondje od početka ruske invazije koristit će se kao dokaz ratnih zločina koje je počinila Ruska Federacija u budućim sudskim procesima u Ukrajini i inozemstvu. Trenutno tu ima oko 1000 komada.

"Sve rakete koje su ovdje, uključujući krstareće rakete, koštaju milione dolara", rekao je za DW Dmitro Čubenko, predstavnik ureda tužitelja u Harkovu. Prema njegovim riječima, oznake i kratice na preostalim kućištima i unutarnjim dijelovima raketa pomažu dokazati umiješanost Rusije u njihovu proizvodnju i korištenje. Tamo se nalaze šifrirane informacije o modelima, proizvođačkim tvrtkama i vojnim jedinicama iz kojih dolaze, kaže Čubenko.

Zašto ljudi ostaju u Harkovu?

Nestanci struje jer je Rusija gotovo uništila energetske infrastrukture u Harkovu i regiji dovode do toga da ljudi posvuda uključuju generatore na dizelski pogon. Na ulicama se može vidjeti malo ljudi, među njima i poneko dijete. Tu je i više studenata koji se, čini se, pripremaju za upis na fakultet. Pa ipak, teško je povjerovati da u gradu danas živi više od milion ljudi - mještana i interno raseljenih s ratnog područja.

U gradu postoji očit nedostatak radnika, uglavnom zato što je mnogo muškaraca na frontu. Na ulazu u podzemnu željeznicu stoji veliki plakat: "Harkov treba vozače za javni prijevoz." Između ostalog, budućim zaposlenicima obećavaju da neće biti pozvani u vojsku, iako to ne pruža stopostotnu sigurnost. Naime, neki zaposlenici su se ipak morali pridružiti ukrajinskim oružanim snagama. 

Stanovnici Harkova kažu da su se navikli na zračne napade, granatiranje i svakodnevnu prijetnju njihovim životima. Malo ko vjeruje u uspjeh nedavne ruske ofanzive u regiji, u kojoj je ruska vojska ostvarila male teritorijalne dobitke u dva mjesta duž granice. Ipak mnogi također priznaju da odbrambene linije ukrajinske vojske nisu bile spremne za to.

Neki ljudi ostaju u Harkovu jer ne žele ostaviti svoje roditelje, neki ne žele napustiti svoj stan ili dom s imovinom koju su godinama stjecali, a drugi žele nastaviti pomagati ukrajinsku vojsku na licu mjesta. 

25-godišnji muškarac kaže da se nedavno preselio iz Kijeva u Harkov zbog posla. Ovdje mu se više sviđa nego u glavnom gradu: "Sviđaju mi ​​se ljudi u Harkovu, oni su nešto posebno." Istodobno priznaje da svako jutro razmišlja hoće li se sve njegove kolege pojaviti na poslu. U proteklih nekoliko dana bilo je nekoliko ruskih raketnih napada u Harkovu s brojnim žrtvama, uključujući napade na željezaru i štampariju. Saputnica ovog muškarca kaže da je napustila Harkov prve godine rata, ali se vratila. Ona smatra da je najveći problem s kojim se ljudi trenutno suočavaju psihički umor zbog rata. 

Duh otpora u Harkovu

Mnogi u Harkovu priznaju da u gradu vlada strah. No, po njima postoji i duh otpora koji drži ljude u gradu. Prodavačica u slastičarnici pokazuje na uništenu zgradu u obližnjoj ulici. “Zatvaramo u 15:30, a prije nekoliko dana raketa je tamo pala u 16 sati”, kaže žena. Čini se, kaže, kao da ljudi sada imaju čelične živce.

Harkovski duh otpora biva izražen i kroz njegovane parkove i čiste trgove. Prepoznat ćete ga i po umjetnički oslikanim pločama na prozorima kuća i po natpisima "Radimo!". Stanovnici Harkova pokazuju da ne odustaju od svog grada.

„Kada dođe do napada, sagnemo se, otresemo prašinu i idemo dalje",  kaže prodavačica. Između ostalog ona nudi čokolade na čijoj kutiji piše  "Harkiv - City of Heroes", a koja je ukrašena pogledom na grad i ukrajinskom plavo-žutom zastavom.

Sa ruskog adaptirao: Markian Ostaptschuk

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu