tagesschau.de: Ukrajinska armija je odustala od Lisičanska, sada se teške borbe odvijaju oko Donjecka. Šta to znači za stratešku poziciju u ovom ratu?

Franc-Štefan Gadi: Čisto vojno, predaja Lisičanska ne znači mnogo. To je simbolična pobjeda za ruske snage, ali će strateške posljedice biti minimalne za nastavak rata. U Donbasu traje rat koji troši, ne radi se toliko o osvajanju pojedinih gradova, već o tome da se protivniku nanese više gubitaka u ljudstvu i materijalu nego što ih ima sopstvena strana.

Moglo se predvidjeti da će Lisičansk i Sjeverodonjeck prije ili kasnije pasti zbog velike nadmoći ruskih snaga – prije svega artiljerije. Ukrajinske snage su se taktički povukle – nisu se, kao u Marijupolju, borile do posljednjeg čovjeka, kako bi izbjegle da upadnu u obruč. To pokazuje koliko su ovi gradovi strateški bitni, i očito u Ukrajini postoji zamisao da se oni možda kasnije zauzmu kontra-ofanzivom.

Sada su se ukrajinske snage povukle na novu, dobro utvrđenu liniju odbrane, ukotvljenu u Bahmutu, Soledaru i Sjeversku. Druga odbrambena linija je kod Slovjanska i Kramatorska. Ta dva urbana centra su od 2014. pripremana kao odbrambeni bastioni.

U kakvom su stanju dvije armije poslije četiri i po mjeseca rata?

Za njih je to trka do dna. Obje vojske su iscrpljene, krvarile su, imale enormne gubitke. Sada je pitanje ko će prvi kolabirati. To je uvijek pitanje u ratu koji iznuruje, troši. Kratkoročno na istoku lošije izgleda za ukrajinske snage, jer ruske snage u pogledu artiljerije imaju enormnu prednost i nemaju problema sa linijama snabdijevanja.

Istovremeno ruske snage u Donbasu mogu nad svojim operacijama da naprave štit u vidu protivvazdušne odbrane, što je razlika u odnosu na prvu fazu rata. Ukrajinsko vazduhoplovstvo je tu teško upotrebljivo, to je veliki deficit.

Rusi imaju i nadmoć u elektronskoj borbi, zbog čega ukrajinska strana tek štedljivo koristi dronove jer se njihova upotreba može ometati elektronski. To onda otežava izviđanje. Sa druge strane, veliki manjak ruske armije je nedostatak pješadije.

A na ukrajinskoj strani?

Rusija mora da računa da se dugoročno ukrajinska sreća može okrenuti – to zavisi od toga koliko mogu da profitiraju od zapadnih isporuka oružja i municije. Pitanje je da li će biti koordinisanog i trajnog dopremanja oružja, obavještajnih podataka i obuke vojnika. Tu zapadna strana mora bolje da koordiniše i da razmišlja strateški i dugoročno.

Slabo koristi kad Ukrajina ima više različitih artiljerijskih sistema, i za svaki mora da gradi posebnu logistiku. To nije efikasno. Potrebno je planirati i koncentrisati se na možda samo dva sistema. To olakšava obuku i održavanje. Trenutno djeluje da ukrajinske snage ne koriste cijeli potencijal oružja sa Zapada jer nisu obučene. Razumije se da se ukrajinskim snagama mora obezbijediti i toliko municije da može da djeluje intenzivnije.

Može li se vidjeti efekat zapadnih isporuka oružja?

Da, recimo kod ciljanih napada na ruske linije snabdijevanja i skladišta municije, koji se izvode višecijevnim bacačima raketa – oni su poslati Ukrajini. U prvoj fazi rata su za preživljavanje nekih ukrajinskih jedinica enormno važni bili MANPADS, prenosivi sistemi za odbranu iz vazduha, i prije svega protivtenkovsko oružje. To je ruskim snagama nanijelo ogromne gubitke.

U kojem smjeru će se odvijati borbena dejstva prema Vašoj procjeni?

Ostajem pri procjeni da će ovo biti posljednja ruska velika ofanziva prije operativne pauze. Ona ne znači obustavu vatre ili kraj borbi, već je vjerovatnije da će brzina i intenzitet borbi biti sniženi na neko vrijeme. To vrijeme će obje strane iskoristiti da se regenerišu, da uspostave nove jedinice, dovedu pojačanja.

Mislim da će front ostati dinamičan i da neće biti pat-situacije. Nastaviće se rat koji troši resurse. Teško je reći koliko.

Rusija može da izdrži tu vrstu rata još nekoliko mjeseci, ili sve do iduće godine, pod uslovom da zauzda „probleme sa personalom“, i neprestano šalje nove trupe na front. U tom pogledu sankcije neće imati neposredan uticaj na ratna zbivanja. Po mom viđenju, Donbas nema veliki strateški značaj sa izuzetkom da će progutati veliku količinu ukrajinskog ratnog materijala i ljudstva.

Mnogo bitniji za nastavak rata je region Hersona. Zamislivo mi je da će tu prije ili kasnije biti test za prvu veliku kontra-ofanzivu Ukrajine. Ako ta ofanziva ne uspije, to će biti signal zapadnim partnerima da pojačano guraju Ukrajinu u pregovore. Neuspjeh bi logično pojačao glasove skeptika koji se protive naoružavanju Ukrajine i to bi zemlju dovelo u jako lošu poziciju.

Najvažnija ofanziva ukrajinskih snaga stoga će biti pokušaj oslobađanja Hersona i da se ruske snage potisnu preko Dnjepra. Nadalje sam skeptičan po pitanju da Ukrajina može narednih mjeseci preći rijeku i odbaciti ruske trupe još dalje na istok.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu