Obersalcberg se ugnijezdio u impozantni svijet bavarskih Alpa, na hiljadu metara nadmorske visine. Pogled odozgo je spektakularan. Volio ga je i Adolf Hitler, koji je tamo provodio odmor od 1923. mnogo prije nego što će ući u svjetsku istoriju. Kao normalni turista Hitler je bio „komunikativan čovjek“, kako je kasnije u intervjuu rekao tadašnji vlasnik pansiona u kojem je odsijedao budući nacistički diktator i masovni ubica. Hitler je 1925. u ovom mjestu nadomak austrijske granice iznajmio brvnaru u kojoj je pisao drugi dio svog programskog pamfleta „Majn kampf“ (Mein Kampf). Kasnije je boravio i u seoskoj kući „Vahenfeld“.

On je tu kuću kupio čim je 1933. osvojio vlast. Preuredio ju je u luksuzni „Berghof" – panoramski prozori, bar u podrumu, kuglana. Oko centrale je napravljeno „firerovo područje“ od sto hektara, zabranjeno za obične smrtnike. Tu su kuće izgradili maršal Herman Gering, arhitekta Albert Šper, ali i drugi nacistički prvaci. Svi bivši vlasnici morali su da prodaju zemlju, a oni koji nisu htjeli, odvedeni su da o tome razmisle u koncentracionom logoru Dahau. Uskoro je mjesto postalo neka vrsta nacističkog elitnog naselja.

Centrala nacističke moći

Ljetna rezidencija je pored Berlina postala drugo sjedište Adolfa Hitlera i njegove vladajuće garniture. Tu su bili i kasarna SS-a, upravne zgrade, radionice i podzemni bunkeri. Uskoro su na Obersalcberg počeli da dolaze političari, državnici i visoki oficiri iz cijelog svijeta. Tu je Hitler pregovarao s britanskim premijerom Nevilom Čemberlenom i italijanskim diktatorom Benitom Musolinijem.

Istovremeno, idilični pejzaži kao sa razglednice pružili su Hitleru priliku da se inscenira kao narodski vođa koji voli prirodu. Čuvene su fotografije na kojima Hitler po sunčanom danu gleda u daljinu, kako miluje plavokose dječije glavice, kako se rukuje, kako sa svojom ljubavnicom Evom Braun sjedi na terasi ili ide u šetnju sa svojim vučjacima.

Mjesto koje podsjeća na nacističko vrijeme

Sve to se može saznati u Dokumentacionom centru Obersalcberg. Bivša Hitlerova ljetna rezidencija 1999. pretvorena je u pedagoški i istorijski centar. Sada je proširena dodatnim prostorom od hiljadu kvadratnih metara. Prvobitna građevina je bila koncipirana za maksimalno 40.000 posjetilaca godišnje i postala je pretijesna za veliki broj turista koji su dolazili u Obersalcberg. Veliki broj njih žele da saznaju gdje je tačno boravio Hitler, ali malo je ostalo od prvobitnih građevina.

Veliki dio kompleksa je uništen u bombardovanju britanske avijacije 25. aprila 1945. Već 4. maja su američke trupe ušle u Berhtesgaden ispod Obersalcberga. Tu su ostale stacionirane do 1995. Pokrajina Bavarska je nakon odlaska Amerikanaca željela da stavi pod kontrolu samoinicijativni turizam inspirisan Hitlerom. Naročito je cilj bio da se izbjegne pretvaranje Obersalcberga u mjesto hodočašća ekstremnih desničara i neonacista. Odlučeno je da se na mjestu s bremenitom istorijom podignu luksuzni hotel i dokumentacioni centar, kako bi se turistički i politički interes usmjerio u željenom pravcu.

Magneti za turiste: „Orlovo gnijezdo“ i bunker

Hotel „Kod Turčina“ je preživio bombardovanje i 1949. vraćen starom vlasniku, koji ga je posedovao prije Hitlerovog dolaska. Hotel je imao dodatno ugrađene bunkere. Zgrada hotela nije bila Hitlerovo sjedište, kako se ponekad pogrešno tvrdi, već je bila namijenjena odredu esesovaca zaduženom za Hitlerovu zaštitu, a povremeno je tu rezidirao i Gestapo. Početkom 2021. hotel je kupila jedna starosjedilačka porodica i još se ne zna kakva će biti njegova budućnost.

Britansko bombardovanje je preživio i Kelštajnhaus, kuća nazvana po susjednom planinskom vrhu Kelštajn. Ona je poznata kao „Orlovo gnijezdo“. Izgradio ju je sekretar nacističke partije Martin Borman, navodno kao poklon Hitleru za pedeseti rođendan. Kuća se nalazi na 1834. metra nadmorske visine, na jednoj stijeni. Florijan Bajerl u svojoj knjizi „Istorija Kelštajna“ kaže da priča o pokłonu nije jednoznačno dokumentovana, ali da Kelštajnhaus ostaje svjedočanstvo nacional-socijalističke grandomanije. „Zlatnosjajni lift usred planine, koji posjetioca podiže do „vrha moći“ – sve je to bilo izuzetno pogodno da se ljudi zaslijepe“. U Kelštajnhausu se trenutno nalazi omiljeni restoran.

Otvaranje planirano za 2022.

Ljude u ovom broju u Obersalzberg ne dovodi samo veličanstveni planinski svijet, već i „mit o fireru“. Godišnje kroz područje prođe 170.000 posjetilaca. To je bilo previše za dokumentacioni centar koji je morao da se proširi. Prošireni kompleks će otvoriti svoje kapije za posjetioce sljedeće godine. Na dodatnih 800 kvadratnih metara minhensko-berlinski Institut za savremenu istoriju pripremio je potpuno novo izdanje trajne izložbe „Idila i zločin“. Multimedijalne tehnike, novi eksponati i model krajolika su samo neki od novih elemenata. Dodatnih 230 kvadratnih metara novog prostora je predviđen za izložbe koje će se smjenjivati.

Prošireni dokumentacioni centar bi trebalo da spriječi radoznale turiste da okolinu istražuju na sopstvenu ruku ili da se o tadašnjem vremenu informišu na sumnjivim sajtovima u internetu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu