Trinaest poziva u 24 sata - Kathrin Möller iza sebe ima intenzivu noćnu službu u Hitnoj pomoći, gdje obavlja posao medicinske sestre u oblasti urgentne medicine. Nakon liječničke, to je najodgovornija profesija u medicinskoj branši a stres je ogroman.

Möller radi u Službi hitne pomoći skoro 14 godina. Opterećenje nije samo za nju veliko. Generalno, situacija u spasilačkim i službama hitne pomoći  u zemlji je toliko napeta da udruženja medicinskih radnika upozoravaju na kolaps. "Izlažemo se opasnosti da se sistem hitne pomoći u Njemačkoj uruši", upozorava Oliver Hölters iz Caritasove Komisije za radno pravo. "Stanovništvo se osjeća sigurno jer im je obećano da će pomoć stići za samo nekoliko minuta. Ovo je, možemo već sada reći, varljivo obećanje".

To pokazuje primjer autobuske nesreće u Berlinu, kada su spasilačke službe kasno stigle na mjesto nesreće, jer nije bilo vozila hitne pomoći. Nekoliko problema istovremeno muči spasilačku branšu: Prema podacima njihovog druženja, zabilježeno je 20 posto više poziva u pomoć nego prethodne godine, plus nedostaje kadra što za posljedicu ima preopterećenost spasilaca. Sestre i bolničari napuštaju službu jer moraju da rade sve duže i duže. Klinike i bolnice također dostižu svoje granice.I njima nedostaje medicinskog osoblja, što znači da se manje pacijenata može primiti, tako da službe hitne pomoći sve više njih odbija i vraća kući.

Oliver Hölters je suinicijator upravo osnovanog "Saveza spasilačkih službe", kojem pripada još pet udruženja, među kojima je i Njemačko udruženje profesionalnih spasilaca. Potpredsjednik ovog udruženja Frank Flake, i sam dugogodišnji medicinar i šef odjela, u intervjuu za DW ovako opisuje situaciju : "Prije nekoliko godina, hitna je mogla da doprema pacijente do najbliže bolnice. Sada to u određenim okolnostima više nije moguće, jer bolnica ne može više da izdrži pritisak i nema kapaciteta da primi te pacijente.Tako da morate nastaviti tražiti ko će primiti pacijenta, što  spasilačku vožnju sa sat vremena produžuje na sat i po ili dva. U kombinaciji sa ostalim faktorima, to je ciklus koji cijeli sistem vodi u kolaps." 

Kathrin Möller redovno uočava ovu silaznu spiralu. Od trinaest hitnih poziva, koje je imala u svojoj protekloj 24-satnoj smjeni, samo su dva bila istinski hitna. Ostalo su bili bagatelni pozivi. "Nedavno smo imali mladića u ranim 30-im koji nas je nazvao jer je imao trepavicu u oku." Möller dodaje da takve akcije „spasavanja" oduzimaju vrijeme, koštaju energiju i na kraju su "beskrajno frustrirajuće".

Mnogo onih koji nude usluge, malo jasnoće

Ove bagatelne akcije spasavanja su brojne i oduzimaju vrijeme. Više od 30.000 puta dnevno Službe hitne pomoći u Njemačkoj se pozivaju u akciju. Studija, koju su u aprilu 2022. godine naručile Fondacije Bertelsmanns i Björn Steiger, pokazala je da trećina poziva nisu bili hitni slučajevi. Ispostavilo se kako su spasilačke službe često "socijalne službe", kaže Flake. "Zovu nas ljudi, koji su usamljeni i nemaju kontakta. Ako pozovete 112, dođu vam fini mladi ljudi i razgovaraju s vama. Tako je daleko to otišlo."

U Njemačkoj postoji širok spektar usluga: ljekari opće prakse, ordinacije koje rade vikendom, hitni prijemi u klinike, dežurna služba Udruženja ljekara obaveznog zdravstvenog osiguranja, koja se može dobiti na broj 116,117 ili 112, što u najboljem slučaju  znači da hitna služba može doći po pacijenta za samo nekoliko minuta.

Ali koliko god ponuda bila široka i u nekim metropolama imala gustu mrežu, ona je također netransparentna. "U ovom trenutku su tokovi pacijenata potpuno nekontrolisani, svako radi ono što mu padne na pamet", kaže Flake. To znači da ako pacijent pozove 112, hitna služba stiže, čak i ako se na licu mjesta pokaže da pacijent nije u opasnosti po život.

Reforma na čekanju

Postoji mnogo ideja za reformu sistema: jedna od njih je centralni pozivni centar za brojeve 112 i 116 i 117, koji skrinira slučajeve koji nisu hitni i prosljeđuje ih drugim ambulantama. Takav sistem postoji u (Donjoj) Austriji. Zamisliva je i ekspanzija telemedicine, s kojom ljekari mogu obavljati prvi pregled telefonom odnosno video pozivom i eventualno izdavati recepte.

U nekim zajednicama u sjevernoj Njemačkoj, koncept hitne medicinske pomoći se također testira. On bi trebao osloboditi hitne službe vožnji koje nisu hitne - na primjer starijih osobe koje su nesigurne i usamljene i zato pozivaju 112. Ovi pilot projekti su već obuhvaćeni u naučnim radovima  , koji pokazuju da uspostava posebnog osoblja koiji bi se brinuo o toj kategoriji pacijenata, zapravo rasterećuje sistem.

Međutim, sveobuhvatne reforme i novi koncepti, poput ovog, još uvijek nisu implementirani iako je prijedlog reforme tadašnjeg ministra zdravlja Jensa Spahna već bio na stolu prije pandemije korone.

Na primjer, predviđao je zajednički Kontrolni centar za hitne slučajeve 112, 116 i117. Ali postoji jedna stvar koja otežava svaku reformu: spasilačke službe odnosno hitna pomoć je stvar pokrajina u Njemačkoj i svaka ponaosob sama odlučuje kako će strukturirati ovaj segment.

Za udruženja poput "Saveza spasilačkih službi" ta okolnost predstavlja „kočnicu" koja onemogućava rješavanje aktuelne krize. Na primjer, Zajednička hitna medicinska pomoć nije mogla biti uvedena u cijelosti jer Zakon o hitnim službama (koji svaka pokrajina usvaja samu za sebe) ne dozvoljava provedbu i financiranje. "Jedino održivo rješenje je kupovina novih ambulantnih vozila, iako svi znaju da je to pogrešan pristup", kaže Flake. A bez osoblja, dodatna ambulantna vozila ne mogu se staviti u funkciju. Pa ipak, gradovi i okruzi često reaguju na ovaj način. Tako je Grad Keln prošle godine odlučio da kupi 85 novih vozila hitne pomoći, izdvajajući za to preko 18 miliona eura.

Pokrajine ne pristaju da im država određuje šta da rade

Spahnova reforma predviđala je oduzimanje nekih ovlasti iz nadležnosti pokrajina. Udruženja poput Saveza spasilačkih službi idu i korak dalje i traže promjenu Ustava. Jer u ovom trenutku, po zakonu, spasilačke službe su samo transportne službe, a ne dio hitne pomoći. Savezna vlada nema pristup i ne može, na primjer, rasporediti rad službi hitne pomoći po opštinama. Da bi se to promijenilo, moralo bi se promijeniti Ustav kao temeljni zakon – na što bi savezne države morale pristati. Ali, one se opiru tome.

Ministrica za socijalna pitanja Donje Saksonije, Carola Reimann, o planovima reforme kaže: "To znači da postoje centralni, državni zadaci i da ne možemo razvijati diferencirana lokalna rješenja. A prema Ustavu su pokrajine odgovorne za hitne službe spašavanja. I to ima smisla i to je najbolji način da odgovorimo zahtjevima širom Njemačke, jer lokalni uslovi nisu ujednačeni odnosno nisu isti ni u Njemačkoj ni u Donjoj Saksoniji."

Reforma je u međuvremenu još na čekanju. Nova savezna vlada je do sada i u okviru planirane reforme bolničkog sistema nije „izvukla iz naftalina" i uzela u razmatranje.

I tako spasilačka služba, odnosno hitna pomoć ostaje tepih od šarenih zakrpi u Njemačkoj. To ide toliko daleko da čak i zakonska odrednica o tome kada hitna služba treba da bude uz pacijenta, varira. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji to je dvanaest a u Hesenu deset minuta. Osim što se ova dva minuta razlike ne mogu medicinski objasniti, ove rokove je sve rjeđe moguće ispoštovati. U Saksoniji-Anhaltu hitne službe su prošle godine uspjele doći do pacijenta u navedenom roku samo u 83 posto slučajeva. Ostali su morali čekati - čak i ako je to predstavljalo potencijalnu opasnost po život.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu