Deutsche Welle: Gospođo Neubert, Vi se u HIV ambulanti Univerzitetske klinike Düsseldorf, mjesečno brinete za 60 djece. Kada porodicama saopštavate dijagnozu, kako oni reaguju?

Jennifer Neubert: To je za njih šok. Bolest prije svega u porodici izaziva smrtni strah. Mnogi ustvari ne znaju da se ova bolest danas može sasvim dobro tretirati. Često dolazi i do prebacivanja krivnje i postavljanja pitanja: Ko je kriv? Od koga je dijete dobilo bolest? To može dovesti do sukoba unutar porodice.

Kako se Vi nosite s tim?

Naš zadatak je da u takvoj situaciji umirimo porodice i pomognemo im. Da im pokažemo da se ova bolest danas može liječiti. Ne treba se sramiti i treba tražiti krivca, nego prihvatiti situaciju i gledati naprijed.

Kada čuju riječi HIV i AIDS, mnogi ljudi još uvijek pomisle na homoseksualne muškarce. Djeca se uopšte ne uklapaju u tu sliku.

Da, mnogi ljudi reaguju iznenađeno. Oni još uvijek ne znaju da se bolest ne pojavljuje samo u određenim krugovima, kod gej muškaraca ili u Africi. Zbog toga se i dalje mnogi u Njemačkoj inficiraju, uključujući i mlade. U našoj ambulanti srećemo mnoge trudnice iz afričkih zemalja, koje se kod nas žele poroditi. Ali mi ovdje imamo i njemačkih žena i njemačke djece. Važno je da ljudi nauče: ova bolest se javlja u svim slojevima. To je jedna normalna bolest.

Pročitajte i: "Kondomi su još uvijek važni"

U Njemačkoj se godišnje rodi više stotina beba, čije su majke zaražene HIV-om. Koji je rizik prenosa bolesti na dijete?

Bez profilakse ili terapije, u mnogim zemljama se inficira od 15 do 40 posto djece. Ali, ukoliko žena zna da je HIV pozitivna i uzima terapiju, ovaj rizik se može smanjiti na ispod jedan posto. Kada se majka dobro liječi, do infekcija skoro da i ne dolazi. Kod nas se svake dvije sedmice porodi jedna HIV pozitivna žena.

Šta se dešava, kada dijete kod Vas dobije dijagnozu HIV-a? Da li, na primjer djeca primaju iste lijekove kao i odrasli?

Terapija HIV infekcije kod odraslih i djece je u osnovi ista. Radi se o kombinovanoj terapiji, u kojoj se liječi različitim lijekovima. U praktičnoj primjeni to izgleda veoma različito. Mala djeca ne mogu uzimati tablete, nego moraju piti sok - koji je užasnog ukusa. Nažalost, za djecu postoji manje kombinovanih preparata. To se ne isplati farmaceutskim firmama. Dok je za odrasle često dovoljna jedna tableta, osmogodišnjak će možda morati uzimati šest tableta.

Jedna tableta se ponekad i zaboravi?

To je pravi problem. Ova terapija je jako djelotvorna, ali zahtjeva veoma strogu disciplinu. Kada pacijent uđe u pubertet, to postaje ogromno pitanje. Tada oni žele da se zabave, žele ići na ekskurzije i veoma često zaborave uzeti lijekove. Ili jednostavno nemaju volje za to, jer ne razumiju zašto bi trebali uzimati tablete ako se osjećaju dobro.

Da li se mnogi više brinu o tome kako će drugi reagovati, nego o samoj bolesti?

Da, i to ne važi samo za djecu. To skrivanje bolesti, taj osjećaj: o tome ne smijem pričati. Pacijenti jako puno razmišljaju o tome, a naročito kada im roditelji sa 11, 12 ili čak i ranije saopšte: ti si HIV pozitivan. Ono što od roditelja čuju poslije toga je: to ne smiješ reći nikome!

Pročitajte i: "HIV najopasniji za mlade žene"

Zašto ne?

Kada je čovjek bolestan, obično se dobije mnogo suosjećanja. Ali, mnoge porodice su doživjele nešto drugo kada se sazna da su djeca HIV pozitivna. Tada bi bili isključeni iz društvenog života jer se ljudi jednostavno plaše. Djeca ponekad nisu pozvana na rođendanske proslave druge djece. Zbog toga oni znaju: to se ne priča. Moramo nastaviti da educiramo i taj zadatak ostaje u budućnosti. Nema ničeg pogrešnog u tome ako je neko HIV pozitivan i ne treba se plašiti tih ljudi. U svakodnevnom životu ne možete se zaraziti. Pa ni ukoliko jedete iz iste kašike, koristite isti toalet ili kada vas ujede isti komarac.

Pitanje HIV-a je u posljednjih par godina izvan pažnje javnosti. Da li je to dobro? Da li je to normalizacija?

Dobro je da to nije više skandalozna bolest koja je povezana sa smrću i koja odmah kod ljudi izaziva strah i trepet. Ali mislim da je važno, da se mladi i dalje educiraju o ovoj bolesti i njenim rizicima. Već primjećujemo da kod mnogih ova tema uopšte nije prisutna. Oni su često veoma iznenađeni kada dobiju pozitivan test u trudnoći, jer se nisu pravilno zaštitili. To je još uvijek bolest koja se mora uzeti za ozbiljno.

 

Dr. Jennifer Neubert je pedijatrica u HIV ambulanti Univerzitetske klinike u Düsselsdorfu.