Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, tehnologija vezana za autonomnu vožnju napreduje dosta brže. To bi moglo dovesti i do veće sigurnosti na cestama - ali još uvijek nedostaju određeni standardi.

Već decenijama autoindustrija istražuje mogućnosti postizanja veće autonomnije u automobilskom saobraćaju. Nakon određenih zastoja, ova tema ponovo postaje sve značajnija. Na to ukazuju studije i prognoze iz Allianza.

Najveći osiguravajući koncern u Njemačkoj pretpostavlja da će autonomna vožnja u Evropi do 2035. godine smanjiti broj nesreća za 20 posto, a od 2060. za više od 50 posto. No, to nije "Vision Zero" - to znači da ni u narednim decenijama najvjerovatnije neće biti moguće izbjeći nesreće sa smrtnim ishodom ili ozbiljnim povredama. Ali bi se mogao postići značajan napredak.

Autonomna vožnja na putu ka "nivou 4"

Čini se da se nakon decenija razvoj autonomne vožnje sada ide brže. Neki automobili već nude vožnju na „nivou 3", odnosno visoko automatizovanu vožnju. Vozač se u tom slučaju može odmoriti od upravljanja vozilom – skloniti ruke sa volana i nogu s pedale gasa. Međutim, to je dozvoljeno samo na odobrenim rutama na autoputevima i to određenom brzinom. Pri tome, vozač mora biti spreman da preuzme upravljanje vozilom u svakom trenutku.

Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, tehnologija napreduje brže nego ranije. U međuvremenu se čini da je dostižan i „nivo 4", odnosno potpuno automatizovana vožnja. Auto tada vozi uglavnom samostalno. Međutim, vozač mora ostati sposoban za vožnju, kako bi eventualno nakon kratkog vremenskog perioda mogao preuzeti kontrolu nad vozilom.

Prema riječima člana uprave Allianza Klausa-Petera Röhlea, nije više pitanje „hoće li" doći do autonomne mobilnosti, već je više riječ o tome koliko brzo, koliko bezbjedno i koliko pravedna će ona biti.

Već se događa manje saobraćajnih nesreća zahvaljujući tehnologiji

Broj smrtnih slučajeva u saobraćaju u Njemačkoj je već značajno opao u posljednjih nekoliko decenija. Prošle godine ih je još bilo 2.770, a 1970-ih ih je bilo više od 20.000, i to pri manjem saobraćajnom intenzitetu. Godinama opada i broj teško povrijeđenih učesnika u saobraćaju. Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, razlog su i zakonski propisi poput ograničenja brzine, mjera izgradnje puteva i bolje tehnološke opremljenosti vozila.

To pokazuje i nova studija Allianza. Shodno tome, broj sudara od pozadi u tekućem saobraćaju je pao u prosjeku za 30 posto – kod automobila koji su u prednjem dijelu imali sistem za naglo kočenje. Međutim, kako je pokazala studija, ti sistemi funkcionišu različito dobro.

Došlo je do smanjenja štete prilikom te vrste sudara između tri posto i maksimalno 46 posto. U zavisnosti od proizvođača automobila, u sistemima su uočljive jasne razlike zbog: vremena proizvodnje standardne opreme, obima funkcija sistema i senzora. Ukoliko bi se, procjenjuje se u studiji, i u zadnjem dijelu vozila ugradili sistemi za naglo kočenje, moglo bi se izbjeći do 66 posto sudara. Zato istraživači saobraćajnih nesreća i ovdje zahtijevaju obavezujuću ugradnju tih sistema u novim automobilima.

Uvođenje jedinstvenih standarda u Evropi

Bezbjednost je na prvom mjestu. Zbog toga je za autonomnu vožnju potrebno odgovarajuće odobrenje, koje garantuje najveću moguću bezbjednost. Od 2022. postoji provedbena regulativa EU-a koja reguliše koje zahtjeve mora ispuniti vozilo u "nivou 4".

Međutim, istraživači saobraćajnih nesreća iz Allianz centra za tehnologiju (AZT) i dalje vide nedostatke u testovima kod polaganja ispita za upravljanje motornim vozilom. Allianz predlaže kombinaciju digitalnih simulacija vožnje i praktičnih testova. U svim evropskim zemljama postoji potražnja za jedinstvenim modelom registracije - svojevrsnom "vozačkom dozvolom" za autonomna vozila, ističe Röhler. Time se, pojašnjava on, osigurava pouzdan pregled potrebnih sigurnosnih standarda u Evropskoj uniji. 

Vozači sumnjaju u pouzdanost tehnologije

Ovo također može stvoriti više povjerenja u novu tehnologiju. Očigledno je da je, prema istraživanju Allianza, malo ljudi spremno potpuno dići ruke sa volana i auto u potpunosti prepustiti tehnologiji. Postoji prevelika zabrinutost da bi sistem mogao zakazati, posebno u kritičnim situacijama.

Više od 80 posto ispitanih željelo je zadržati kontrolu nad vozilom. Nepovjerenje bi moglo proizilaziti iz činjenice da mnogi ljudi nemaju iskustva s novom tehnologijom. Povjerenje zavisi od dokaza, kažu iz Allianza. No, do sada je bilo uglavnom negativnih medijskih izvještaja o tragičnim nesrećama u kojima su učestvovala vozila u autonomnom modusu vožnje.