U njemačkim medijima je Dubrovnik ove turističke sezone gotovo jednako često opjevavan zbog svoje ljepote kao i oplakivan kao primjer "mračne strane turizma".
Oglas
"Kada čovjek stoji pred Mona Lisom zbijen u gomili u kojoj ga susjedi guraju laktovima, samom mu nestane smješak s lica", citirala je njemačka novinska agencija dpa predsjednika njemačkog Savezna udruga njemačkog turizma (BTW) Michaela Frenzela koji je govorio na jednoj konferenciji o turizmu početkom studenog u Berlinu. Frenzel je taj slikoviti primjer upotrijebio u korist svoje teze da bi se turistička industrija trebala intenzivnije pozabaviti problemom prevelikog broja turista na pojedinim turističkim destinacijama i prozvao ih imenom - Dubrovnik, Venecija, Rim. Njemački stručnjak za turizam pritom nije otkrio ništa novo. O problemu ovih gradova u medijskoj javnosti njemačkog govornog područja već "pjeva svaka ptica na grani".
Čitave sezone su objavljivane reportaže, dokumentarci, tv-prilozi, članci o Dubrovniku koji, kao i Venecija, puca po šavovima. Euronews je u kolovozu tako objavio reportažu pod naslovom "Mračna strana turizma: Stanovnici Dubrovnika na televiziji gledaju mogu li izaći iz kuće". Prošloga mjeseca je u diskusiji oko eventualne zabrane fijakera u centru Beča autorica komentara u austrijskom Standardu napisala: "Primjeri poput Venecije i Dubrovnika pokazuju što se događa kada se interesi turista postave ispred potreba stanovnika: gradovi izumiru i postaju nenaseljeni zabavni parkovi. U povijesnoj jezgri Dubrovnika još jedva da tko živi, stari grad je postao kulisa kojoj se dnevno dive tisuće turista s kruzera."
Ljepota Dubrovnika bi mogla postati njegova propast
Mediji na njemačkom su zabilježili i planove Grada Dubrovnika da od iduće godine ograniči broj kruzera podsjećajući da je UNESCO zaprijetio "biseru Jadrana" kako bi mu mogao oduzeti status zaštićenog kulturne baštine - a time i odgovarajuće subvencije. Badische Zeitung je informacije da je dubrovački gradonačelnik najavio kako namjerava "prepoloviti broj turista s kruzera koji posjećuju srednjovjekovni jadranski grad" objavio u članku naslovljenom "Evo zašto Dubrovnik stenje pod prevelikim brojem turista".
Ovoga četvrtka (15.11.) je ugledni minhenski dnevni list Süddeutsche Zeitung (SZ) pak objavio veliku reportažu pod naslovom "Sloboda za Dubrovnik" i podnaslovom "Ljepota grada na Jadranu prijeti postati njegova propast. Sada političari i građani žele nešto poduzeti protiv toga." Autor članka je konstatirao kako ponekad male stvari ukazuju na velike probleme. Kao na primjer činjenica da Dubrovčani više ne mogu kupovati ribu u staroj ribarnici, jer je ona zatvorena. "Službeni razlog je manjkava higijena", stoji u članku, ali se u njemu dalje citira Marin Krstulović, 40-godišnji član građanske inicijative "Dajmo ruke" i predsjednik Gradskog kotara Grad, koji vjeruje iza toga stoji drugi razlozi, recimo, ogromni klima uređaj za susjedni restoran.
"Za ljude koji imaju biznis se radi sve, a za one koji žive u Dubrovniku više skoro uopće nema mjesta, kaže Krstulović." U članku se dalje navode brojke koje pokazuju sve razmjere dubrovačkog problema: "Dubrovnik je zabilježio 1,2 miljuna posjeta u protekloj godini i 4,1 milijuna noćenja. A tome treba pridodati još kruzere: do kraja sezone gradske vlasti računaju s ukupno 440 broda i 740.000 putnika." Ukazuje se na činjenicu kako je Dubrovnik, grad od 40-ak tisuća stanovnika, postao omiljena destinacija i među mlađim turistima otkad se u njemu snima kultna televizijska serija "Game of Thrones" te da ih svake godine šest posto više dolazi u ovaj grad. Autor je izračunao i da u starom gradu, "na površini od oko 10 nogometnih igrališta živi još samo 1.000 Dubrovčana, a na svakoga od njih dolazi 2.000 posjetitelja."
Dubrovnik bi mogao biti uzor
"Overtourism" - to je pojam koji se koristi kada se govori o destinacijama zagušenima turizmom. "Omiljeni ciljevi postaju nužno žrtve vlastitog uspjeha. Porast broja gostiju većinom znači smanjenje kvalitete njihovog boravka. Zato Dubrovnik može biti model: ako se ovdje nađe razumno rješenje, ono bi moglo funkcionirati i drugdje."
To razumno rješenje, objašnjava se u članku, ne znači demoniziranje turizma općenito. Jer ljudi su u gradu koji je pretrpio ratna razaranja i prirodne katastrofe, navodi se, sretni da su se turisti vratili. "Samo na Svetog Nikolu 1991. Srbi su ispalili 600 granata na stari grad i ubili 19 ljudi. 1996. težak potres je uništio dijelove grada. Još početkom 2000-ih su tragovi rata i prirodne katastrofe bili tek površno uklonjeni.(...) Danas osam od deset ljudi u Dubrovniku živi od turizma, druge industrije nema", stoji u članku.
Ono što Dubrovniku treba, ističu sugovornici novinara SZ-a, je bolji menadžment turizma, kontrola njegove ekspanzije, kojom bi se zaštitilo lokalno stanovništvo - od stranih ulagača, pohlepnih biznismena, kapitalističkog zgrtanja novca od kojeg Dubrovčani na kraju nemaju gotovo ništa. "Novac odlazi negdje drugdje, a problemi ostaju", kaže Krstulović, a prenosi SZ. Problemi u obliku manjkave infrastrukture koja nije dorasla ovolikoj najezdi turista. Iz teksta u njemačkom dnevniku se saznaje kako aktualni dubrovački gradonačelnik, 36-godišnji Mato Franković, u budućnosti planira ograničiti broj turista koji se istovremeno zadržavaju u starom gradu na maksimalno 5.000.
I ne samo to: njegov plan sadržava čitav niz konkretnih mjera poput smanjenja broja stolica, stolova i štandova na javnom prostoru, smanjenje broja kruzera i njihovu bolju koordinaciju, "usmjeravanje" turista na druge izletničke destinacije u okolici, sustav bolje kontrole parkinga turističkih autobusa kako bi se spriječili prometni čepovi u gradu. "Moramo se odlučiti između novca i ljudi. Ja sam se odlučio za ljude", citira Frankovića SZ. Zvuči dobro, postavlja se samo pitanje hoće li ove riječi doista popratiti i odgovarajuća djela.
Ta rješenja su na tragu onoga što savjetuje i predsjednik Saveznog ureda njemačkog turizma (BTW) Michael Frenzel. Jer putovati se u budućnosti neće manje. I Njemačka godinu za godinom obara turističke rekorde. Načelno je, međutim, naglašava on, problem prevelikog broja turista na jednom mjestu iznimka, a ne pravilo. Ali iznimka koju treba što prije obuzdati, prije nego što Mona Lisa izgubi svoju draž, a Dubrovnik postane potamnjeli biser Jadrana.
Konavoske stijene - biser nadomak Dubrovnika
Svako selo Donje bande Konavala u pravilu ima bar jedan izlaz na more. To su u pravilu vrlo impresivna mjesta, jer se tu susreće more s vrlo strmim i visokim liticama.
Foto: DW/I. Lasić
Uspon reljefnog fenomena
Priču o Konavoskim stijenama i izlazima na more pod tom jedinstvenom pojavom na hrvatskoj obali Jadrana najbolje je započeti s jednog od dva njihova kraja. U ovom slučaju krenuli smo s jugoistoka: iz Molunta, uz Cavtat jedinog zaljeva-luke u Konavlima. Od toga mjesta, ovdje gledano iz vale uz poluotok Rat, klisure se postupno uzdižu k svojim impozantnim vrhuncima.
Foto: DW/I. Lasić
Udruženi rad prirode i mještana
Svako selo Donje bande Konavala u pravilu ima bar jedan izlaz na more. Prvi na našoj ruti, među onima s lakšim pristupom, spust je ispod sela Radovčići. Nekoliko kilometara od Molunta, na lokalitetu Pendža, mještani su uredili kupalište usred gromadnih stijena pod vapnenačkim gotovo okomitim liticama.
Foto: DW/I. Lasić
Modrocrni ponor
Nekoliko nautičkih milja od ove točke pravo prema pučini nalazi se najdublji dio Jadranskog mora – preko 1200 metara modrocrnog ponora zvanog Južnojadranska kotlina. Time postaje jasnije zašto odavde nadalje više u principu nema otoka, nego se pogledu nudi samo otvoreno more, sve do Italije i Otranta.
Foto: DW/I. Lasić
Sezonski redizajn
Konavoske stijene na potezu od Molunta do Cavtata protežu se nalik bedemu dužine gotovo 20 kilometara, a mjestimično su i preko 200 metara visoke. Zašto praktično nema bojazni da će se neka gromada obrušiti na kupače? Jednostavno, glavnina erozije odvija se pod utjecajem golemih zimskih valova, južina i kiša, pa je s proljećem odrađen i taj dio redovnog čišćenja.
Foto: DW/I. Lasić
Motar ljubi more
Od bogate flore na škrtoj podlozi duž Konavoskih stijena izdvajamo kapare, drvenastu mlječiku, mirtu ili mrču, planiku i alepski bor, te primorske hrastove česvinu i oštriku. Ali, nijedna od tih biljaka ne približava se tako blizu moru kao motar, sukulenta znana i po jestivim mladim izdancima.
Foto: DW/I. Lasić
Strah od letenja, ali i - turizma
Zahtjevnije prilaze mještani su opremili sigurnosnim ogradama. Obično se radi o svega nekoliko minuta šetnje, dok je pristup tim stazama s druge strane, od vrhova klisura, najčešće moguć i automobilom. To dosad nije izazvalo navalu turista i neugodne gužve, mada i Konavlima već prijete određeni megalomanski nekretninsko-poduzetnički projekti.
Foto: DW/I. Lasić
Slučajna čuvena plaža
Jedina plaža ispod ovih stijena jest Pasjača, nadomak sela Popovići; u daljini vidi se poluotok Prevlaka. Plaža je od prvotnog uskog pojasa žala narasla zbog ljudskog utjecaja, no slučajno. U blizini je prije pola stoljeća probijen izlaz odvodnog tunela iz Konavoskog polja, dotad vodoplavnog, e da bi od iskopne građe već do idućeg ljeta more formiralo naslage oblutka.
Foto: DW/I. Lasić
Geografska raznolikost malene regije
Odvodni tunel kod Pasjače nije tamo i jedini. Na drugoj strani, gdje je uređen noviji pristup plaži, staza na jednome mjestu prolazi doslovno kroz stijenu. No valja reći i da su Konavle, regija-općina dužine oko 20 i širine 10 kilometara, geografski izuzetno raznolike: klisure, otočići, poluotoci, uvale, brda, planine, polje, doline, rječica, potoci, itd.
Foto: DW/I. Lasić
Endemsko žuto
Visoko nad plažom nailazimo na dubrovačku zečinu, najpoznatiji biljni endem ovog kraja. Doba je njezina kasnog cvjetanja, većina je latica posivjela, pa ipak već i nekoliko zaostalih jarkožutih točaka na stijeni neizostavno upada u oko. Zečina je poznata kao zaštićena vrsta, premda joj najbolju obranu svakako predstavlja sklonost rastu na teže dostupnim mjestima.
Foto: DW/I. Lasić
Početak spusta
Još malo dalje prema sjeverozapadu, kod mjesta Čilipi, posjećujemo Luku čilipsku, popularno kupalište s nenapadno uređenim betonskim plohama između stijena, osvjetljenjem i pitkom vodom, kao i skalicama za kupače. Hridi su ovdje vidno niže i manje strme, u lagano silaznoj putanji prema Cavtatu.
Foto: DW/I. Lasić
Podizanje umjesto vezivanja barke
Pored skalica za pomoć kupačima pri ulasku u more i izlasku, konavoska kupališta nerijetko su opremljena dizalicama za barke iliti kaiće. Ta malena i lagana plovila služe mještanima u ribolovu, ali nije preporučljivo ostavljati ih same vezane u moru, čak ni u ovo doba godine, zbog hirovitih ljetnih nevera.
Foto: DW/I. Lasić
Putovima konavoskih težaka
Duž vrhova Konavoskih stijena od Cavtata do Radovčića pruža se pješačko-biciklistička staza s putokazima i ponešto edukativnih ploča. Planira se njezino uređenje sve do Molunta, uglavnom putevima koje su još donedavno krčili i rabili težaci, budući da je (bila) riječ o tradicionalno poljoprivrednom kraju.
Foto: DW/I. Lasić
Osnove građevinske infrastrukture
Prilikom infrastrukturnih radova na izlazima prema moru, oprema i potrebna građa najviše su kroz protekla desetljeća dopremani, ako već ne čamcima s morske strane, na – leđima. Ne samo ljudskima, doduše, nego i magarećim, iako smo kod sela Močići pronašli i ovu nedvojbeno jako korisnu teretnu žičaru.
Foto: DW/I. Lasić
Stjenovita gigantska skalinada
Močići su posljednje selo u ovoj našoj turi, smješteno između Čilipa i Cavtata. Jedno od dva seoska kupališta zove se Zarubača, a kojoj smo prišli makadamskom cestom i betoniranom kamenom skalinadom kroz raskošnu makiju. Uostalom, tamo i same hridi uvelike izgledaju kao gigantski kaskadni spust do mora.
Foto: DW/I. Lasić
Kolut za život
Kupanje i plovidba pod Konavoskim stijenama za iole većih valova krajnje su rizični. S tim na umu, grupa lokalnih entuzijasta prikupila je prije izvjesnog vremena sredstva i na više mjesta montirala spasilačke kolutove s konopcima. Zimske udare mora i silovitost te visinu i doseg tih valova, pak, teško je opisati; za tu svrhu trebala bi nam dodatna galerija.
Foto: DW/I. Lasić
Kraj stjenovitih strmina
Zarubačom dovršavamo naše putovanje Konavoskim stijenama, a da smo jedva navratili i do polovice seoskih izlaza na more. S ove točke vide se prva cavtatska hotelska zdanja i najveći konavoski škoj Mrkan. Između njih u zadnjem planu nazire se u popodnevoj ljetnoj izmaglici bjelina zidina i pročelja Dubrovnika.
Foto: DW/I. Lasić
Upozorenje na rastanku
Ipak, rutu punu prirodnih i kultiviranih atrakcija zaključit ćemo jednim nelijepim, no važnim podsjetnikom. Iako se Konavle mogu ponositi ekološkom očuvanošću, ni one nisu imune na morske naplavine smeća poput ove koju smo pronašli na jednoj lokaciji. A kao što smo na portalu DW pisali u više navrata, posrijedi je opasnost za čitav Jadran, te međunarodni problem.