Hoćemo li uspjeti?
31. august 2018
Ako se u nekom trenutku u dalekoj budućnosti Nijemci prisjete ere Merkel i potraže veliki naslov koji karakteriše taj period, onda će velike šanse imati slogan "Uspjećemo!" Tačno prije tri godine kancelara je izgovorila ovu riječ. Od tada je to najprestižniji, najviše analiziran i razmatran politički slogan u zemlji.
Slogan koji je promijenio zemlju
Da li je to zaista bilo prije samo tri godine? Izgleda kao da je od tada prošla vječnost. Zbog toga što je ta riječ u korijenu promijenila Njemačku i njenu izbjegličku i azilantsku politiku. Ne institucionalno, ne ekonomski - već politički, socijalno i prije svega - mentalno.
Jesmo li uspjeli od tada? Jesmo i nismo. Skoro milion izbjeglica je stiglo u Njemačku 2015. godine. Barem na početku oni su toplo dočekani uz kulturu dobrodošlice s kojom su ih dočekali mnogi dobrovoljci, zajednice, organizacije, crkve, udruženja. Ogromna većina izbjeglica je primljena pristojno i tako se i sama ponaša. To je dakle uspjelo.
Ali dugo vremena, mnogi ljudi su potpuno nekontrolisano ulazili u zemlju, tako da su gradovi i opštine počeli da izražavaju zabrinutosti da to sve neće baš tako lako uspjeti. Postojalo je osjećanje da država ili politika nije bila voljna niti sposobna da obezbijedi niti sigurnost niti regularan ulazak izbjeglica u zemlju. U međuvremenu, vlada Angele Merkel pooštrila je korak po korak izbjegličku politiku. Možda i zbog toga što nije pronašla većinu za drugačiji, liberalniji kurs u politici prema migrantima - ni u Evropi niti u samoj Nemačkoj - pa čak ni u svojoj partiji.
U međuvremenu, odavno se više ne radi o azilantskoj politici, odnosno pitanju koliko izbjeglica i u kojem vremenskom periodu zemlja kao Njemačka može da podnese. Sada je više riječ o tome da su bijeg i imigracija bile okidač za čitav niz problema, pojednostavljeno rečeno, okidač u komunikaciji između političara i ljudi. Povrede, za koje se vjerovalo da su odavno prevaziđene i raznorazni otpori ponovo su izašli na svjetlo dana: između istoka i zapada, grada i sela, desnice i ljevice. Različite društvene grupe jedva da se mogu složiti oko pitanja koja je politika ispravna kada su u pitanju izbjeglice. Ton je agresivan, desničari, populisti i neonacisti koriste to za svoje ciljeve. Tabui su prekinuti, standardi i kriteriji se neprekidno pomjeraju - u izboru riječi, u argumentaciji.
Ko smo"mi"?
Nije mali broj onih, koji rečenicu Angele Merkel "Uspjećemo!" tumače tako što kažu: "Pod onim "mi", koji su trebali da uspiju, ona nije mislila na sve nas!" Glavni teret izbjegličke i azilantske politike morali su ponijeti policajci, gradovi i opštine, odnosno gradske i opštinske vlasti, te stanovnici kuća u blizini azilantskih i izbjegličkih domova. Ali, i to je sasvim sigurno, ne i savezni političari u Berlinu. A onda se u narodu to ovako shvatilo i tumačilo: političari nemaju interesa za nas, obične građane. Nemaju interesa da vide kako se mi nosimo sa globalizacijom, sa radnim mjestima, situaciji na poslu i zapošljavanjem i socijalnom nesigurnošću.
Sloganu "Uspjećemo!" stoga bi trebali da dodamo i ova pitanja: Hoće li društvu, politici, udruženjima, političarima i građanima uspjeti da stupe u konstruktivni razgovor jedni sa drugima? Hoće li se moći složiti oko centralnih temelja i stubova našeg društvenog poretka, koje bi svi trebalo da cijene i poštuju? Hoće li imati zajednički stav oko vladavine prava, demokratije i poravnanja socijalnih razlika? I o budućnosti izbjegličke politike? Sasvim je moguće da će ovo biti mnogo teže postići od složenog i komplikovanog prihvata i integracije izbjeglica.