Progon homoseksualaca u načelu može biti razlog za podnošenje zahtjeva za azil u nekoj zemlji, članici EU. Pitanje je samo kako nadležne institucije mogu da provjere da li je zahtjev opravdan i da li tražiocu azila to samo služi da se dokopa neke od zemalja Evropske unije.

Najnovija presuda Suda Evropske unije u Luksemburgu odnosi se na slučaj u Holandiji. Tri osobe iz Siera Leonea, Ugande i Senegala podnijele su molbu za azil navodeći da se plaše progona u svojim zemljama zbog svoje homoseksualne orjentacije. Nizozemski sud je odbacio njihove zahtjeve za azilom, ocjenjujući da argumenti u vezi sa njihovom seksualnom orjentacijom nisu ubjedljivi. Nizozemci sada žele da Evropski sud razjasni granice nadležnim službama prilikom ispitivanja ovakvih slučajeva.

Nedopustiva nedolična provjera

U presudi se kaže da je granica prekoračena kada je povrijeđeno dostojanstvo tražioca azila i njegovo pravo na privatnost. S druge strane se izričito dopušta ispitivanje odnosno provjera navedenog razloga za podnošenjem azila. Radi se dakle samo o načinu na koji se vrši provjera. Ispitivanje bi moralo biti individualno, brižljivo i bez predrasuda. Ako podnosilac zahtjeva za azil oklijeva da iznese detalje iz svog sekusalnog života, nadležna ustanova smije iz toga zaključiti da zahtjev nije ubjedljiv.

Pravni ekspert Klaus-Dieter Sohn iz Centra za evropsku politiku u Freiburgu ovako shvata presudu: "Evropski sud je mogućnost provjere iskrenosti navoda i razloga za azil ograničio na puko postavljanje pitanja i naglasio da nisu dozvoljena pitanja o načinima prakticiranja seksa, niti pitanja koja su zasnovana na stereotipima i predrasudama u odnosu na homoseksualnost.

Kako dokazati tačnost navoda

Bernd Mešović iz organizacije za izbjeglice Pro Asyl smatra da su u nizu zemalja EU provedeni tzv. pseudo-medicinski testovi. "A onda je Češka pretjerala na taj način što je sprovela phalometrijska mjerenja. Potražiocima azila predočen je pornografski materijal a onda im je mjeren phalus, kako bi se ustanovilo da li se tu nešto dešava. Neki potražioci azila su čak predlgali da nadležne službe kao dokaz prihvate video-snimke intimnih radnji.

No, načinu provjere kakav je primjenjivan u Češkoj, Sud Evropske unije u Luksemburgu sada je izrekao jasno "Ne!". Neovisno od toga što mjerenje phalusa uz gledanje muških pornografskih sadržaja ne dokazuje homoseksualne sklonosti podnosioca molbe za azil, sud u ovom aktu vidi povredu ljudskog dostojanstva. Ovakav postupak bi, po mišljenju suda, vrlo brzo rezultirao odlukom da se svi slučajevi u budućnosti obrađuju na taj način, odnosno da svi podnosioci molbi azil zbog homoseksualnosti moraju da budu u stanju da predoče takvu vrstu dokaza.

Za njemačku Saveznu službu za migracije i izbjeglice je takvo postupanje ionako tabu. "Seksualno-psihološke" ekspertize naša služba nikada nije niti će tražiti jer su rezultati takvih analiza među naučnicima sporni a sama metoda bi mogla biti protumačena kao diskriminacija", izjavila je Sindy Hoppe iz predstavništva za štampu ove službe.

Odlučujući je cjelokupan utisak

Mogućnost zloupotrebe prava na azil, odnosno lažnih navoda o homoseksualnosti kao razlogu za azil, Bernd Mešović iz "Pro Asyla" isključuje isto kao i pravni ekspert Klaus-Dieter Sohn. Prilikom provjere najvažniji je kompletan utisak. Na kraju uvijek odlučuje saradnik Službe za dodjelu azila na osnovu ličnog utiska.

A kako konačno u Njemačkoj utvrditi da li je molba za azil uvjerljiva? Sindy Hoppe smatra da je potreban ubjedljiv nastup potražioca azila. "Tu spada opisivanje doživljenog, pri čemu je bitno da osobni doživljaji budu predstavljeni konkretno, detaljno i pregledno. Svaki slučaj se individualno obrađuje. U Njemačkoj nije dovoljno da se samo pozove na homoseksualnost, već je bitno i iz koje zemlje dolazite. Recimo ako dolazite iz Irana, gdje je za homoseksualnost predviđena smrtna kazna, onda to ima svoju težinu. Dakle osoba koja podnosi azil mora uvjerljivo opisati svoju individualnu pogođenost, kaže Hoppe iz Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice.

Službe za azil ne smiju davati preporuke prikrivanja homoseksualnosti

U Nizozemskoj su molbe za azil trojice muškaraca u prvoj instanci odbijene. Oni su dobili preporuke da u svojim domovinama prikriju svoju homoseksualnost kako ne bi bili proganjani. No Sud Evropske unije se o tome izjasnio još 2013. godine i takve preopruke proglasio nedopustivim. Bernd Mešović iz "Pro Asyla" je principijelno pohvalio praksu provjere u Njemačkoj, koja je plod činjenice da Udruženja homoseksualaca aktivno rade na tome i pružaju savjete potražiocima azila. "To nije uvijek tako bilo. U ne tako dalekoj prošlosti je homoseksualnost u društvu doživljavana kao samoprihvaćena bolest. U međuvremenu se tu puno toga uradilo. Mišljenja će se razilaziti i nakon presude, ali ona za sada jasno pokazuje granice."