Državni progon homoseksualaca i lezbijki u Africi često je brutalan: u nekim zemljama homoseksualci još uvijek strahuju za svoje živote. Osim prijetnje smrtnom kaznom ili dugih zatvorskih kazni, postoje drastična ograničenja izražavanja i diskriminacije. Ovo posljednje ilustrira nedavni događaj na nogometnom igralištu u Francuskoj.

Govor mržnje na društvenim mrežama

Od kako je senegalski reprezentativac Idrissa Gana Gueye, nogometaš Paris Saint-Germaina, odbio nositi dres u duginim bojama na prvenstvenoj utakmici u Francuskoj sredinom maja, kao simbol za više tolerancije i podrške pravima lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, trans i ljudi koji se identificiraju kao queer, anti-LGBTQ retorika se povećala na društvenim mrežama u Senegalu.

Gueye je bio kritiziran u Francuskoj, ali u Senegalu je dobio veliku podršku za svoje ponašanje, čak i od predsjednika Mackyja Salla: "Podržavam Idrissu Gueyea. Njegova se vjerska uvjerenja moraju poštivati", rekao je Sall. 

U toj zapadnoafričkoj zemlji 95 posto stanovništva su muslimani, a takozvana "neprirodna djela" koja uključuju seks sa osobom istog spola kažnjiva su zakonom od jedne do pet godina zatvora. Članovi LGBTQ zajednice izvještavaju da su napadi i homofobični incidenti porasli posljednjih godina te da mnogi ljudi bježe iz zemlje.

Nasilje nad LGBTQ osobama je u porastu i u Kamerunu, navodi međunarodna organizacija za ljudska prava Human Rights Watch (HRW). Razlog za to je, prema Lewisu Mudgeu, direktoru HRW-a za središnju Afriku, taj što Kamerun još uvijek kriminalizira istospolne veze. Ovaj zakon stvara atmosferu u kojoj LGBTQ osobe mogu biti napadnute, kaže Mudge u intervjuu za DW. "Mnogim Kameruncima, ali i ljudima u drugim afričkim zemljama, teško je prihvatiti homoseksualnost", rekao je Mudge. "Napadaju ih, čak i njihovi susjedi", kaže on. Policija, dodaje, nije na njihovoj strani da ih zaštiti.

Gdje je homoseksualnost službeno dopuštena u Africi?

U prošlom desetljeću, pet zemalja u Africi legaliziralo je homoseksualnost: Angola je dopustila istospolne veze u februaru 2021. Vrhovni sud Bocvane dekriminalizirao je istospolne odnose između muškaraca i žena 2019., u ključnom trenutku za zemlju. Do tada se primjenjivao zakon koji je stupio na snagu 1965. godine – kada je zemlja još bila pod britanskom vlašću.

Mozambik je iz svog kaznenog zakona 2015. uklonio klauzulu iz kolonijalnog doba koja je zabranjivala istospolne veze i po kojoj se homoseksualnost smatralo "porokom protiv prirode". Lesoto i Sejšeli također su među vodećima u pogledu prihvaćanja prava homoseksulaca, prema globalnom pregledu Međunarodnog udruženja lezbijki, gejeva, biseksualaca, trans i interspolnih osoba (ILGA) za 2020. 

Prema navodima ILGA-a, istospolna partnerstva su legalna samo u 22 od 54 afričke zemlje. U nekim zemaljama homoseksualcima prijeti zatvor, a u tri čak i smrt: Mauritaniji, Somaliji i dijelovima Nigerije.

Doživotni zatvor maksimalna je kazna u Tanzaniji, Ugandi i Zambiji, dok su zatvorske kazne do 14 godina moguće u Gambiji, Keniji i Malaviju, navodi ILGA. Na crkvenoj službi u Zambiji, predsjednik Hakainde Hichilema ponovio je da se njegova vlada neće zalagati za prava homoseksualaca u zemlji.

Iako istospolni odnosi nisu kriminalizirani u Ruandi, članovi gay zajednice kažu da ih vlada ne štiti dovoljno od stigme i nasilja od strane sigurnosnih snaga. To potvrđuje zdravstvena organizacija i organizacija za ljudska prava Health Development Initiative (HDI) sa sjedištem u Kigaliju.

Borba protiv stigme i diskriminacije

Direktor HDI-a Aflodis Kagaba naručio je studiju o tome: "Ne ostaviti nikoga znači boriti se protiv stigmatizacije i diskriminacije", rekao je Kagaba za DW. "Moramo osigurati da sve nepravde zbog kojih se neki od nas osjećaju nepoželjnima ili osuđenima u našem društvu budu eliminirane", kaže on.

Kada institucije podržavaju žene, trebale bi uzeti u obzir i lezbijke i trans žene, rekla je za DW aktivistica iz Ruande. „Želimo vidjeti načine na koje mogu poboljšati svoj društveni ili ekonomski status, u privatnoj ili javnoj sferi, bez obzira na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju, jer mi smo više od toga", kaže ona.

Predrasude su evidentne i u školama, na radnom mjestu i u zdravstvu, Jean Claude Cedric, LBGTQ aktivist iz Ruande, kaže za DW: "Osoblje u domovima zdravlja otvoreno nas odbija liječiti. To prisiljava mnoge ljude u našoj zajednici da prestanu da idu lječniku. Naša vlada mora donijeti zakone koji poboljšavaju naše živote i boriti se protiv onih u zajednici koji nas maltretiraju", kaže Cedric.

Uzor Južnoafrička Republika

Mnogi progonjeni ljudi traže utočište izvan svoje domovine, posebno u liberalnoj Južnoafričkoj Republici, iako su nasilje i socijalna diskriminacija tamo još uvijek rašireni. Prava seksualnih manjina sadržana su u južnoafričkom ustavu.

Južnoafrička Republika bi u tom pogledu trebala biti uzor ostalim na kontinentu. A u maloj kraljevini Eswatini 2018. održana je prva “Gay parada” – događaj koji je već godinama u javnom kalendaru u susjednoj Južnoafričkoj Republici. Južnoafrička republika je 2006. godine postala prva afrička država koja je legalizirala istospolne brakove. Ustav je također namijenjen zaštiti od diskriminacije na temelju seksualne orijentacije. Ali: U stvarnosti, ljudi su još uvijek često proganjani i žrtve zločina iz mržnje.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu