DW: Gospodine Lüders, da li je osvajanje Palmire odlučujuća pobjeda islamista ili time samo hrane svoju propagandnu mašinu?

Michael Lüders: Ne, to je zaista važna pobjeda za "Islamsku državu". Tim prije što je grad Tadmur, smješten u blizini istorijskih ruina i iskopina Palmire, prvi grad pod kontrolom Asadove vojske koji je osvojio IS. To je dakle i psihološki poraz za Asadov režim.

Grad-oaza Palmira je poznata po antičkim hramovima i kulturno-istorijskim spomenicima. Da li je i to bio razlog što su jedinice IS-a ušle u ovaj grad? i

Naravno da i IS dobro zna o kakvoj se kulturnoj baštini i nasljeđu radi. Postoji strah da će IS prodati sve što može da proda. Puno toga govori u prilog pretpostavki da će ovaj antički spomenik kulture, koji je preživio posljednjih 2.000 godina, sada biti miniran. To se uklapa u dosadašnju logiku i postupke IS-a. Sve što je iz vremena prije islama, to se ovim božijim ratnicima i njihovim ideolozima doima neislamski a time i vrijednim da se uništi.

Kakav strateški značaj za IS ima osvajanje ovog grada sa 70.000-stanovnika?

Morate pred sobom imati geografsku kartu i onda je sve jasno. Od Tadmura ili Palmire do Homsa je svega 150 km. Homs je geostrateški veoma važan grad, tamo se ukrštaju svi putevi iz pravca sjever-jug i istok-zapad. Pored toga između Palmire i Homsa nalaze se mnogobrojna naftna i gasna polja. Stoga bi Homs mogao biti naredni cilj IS-a. Ukoliko to uspije, onda će to za Asadov režim biti pogubno.

U susjednom Iraku IS je tokom vikenda zauzeo grad Ramadi. Sedmicama se moglo čuti kako je IS oslabljen. Da li su to bile netačne informacije?

Jesu, to je bila potpuno prenapuhana verzija tajnih službi. CIA ali i njemačka tajna služba Bundesnachrichtendienst - BND su nakon ponovnog zauzimanja Tikrita od strane iračke armije i šiitskih dobrovoljaca raširili informacije kako IS stoji leđima uza zid. Ta analiza je bila više želja a ne činjenica. Islamska država trenutno ponovo raspolaže velikim samopouzdanjem. Džihadisti su shvatili da mogu izbjeći američke napade, ako napreduju u malim jedinicama a ne u konvoju.

Iračka armija međutim javlja da je zabilježila izvjestan uspjeh. Samozvani IS-Kalif Al-Baghdadi je u februaru tokom američkih zračnih napada teško ranjen. Njegov zamjenik Al-Afri navodno je ubijen. Vjerujete li u to?

Takvih informacija bilo je i ranije. Neko ko je izvan toga teško može razlučiti da li je to tačno ili se radi o ratnoj propagandi.

Ako Palmira za IS ima veliki značaj u pogledu napredovanja prema Damasku, kakav značaj ima osvajanje Ramadija za napredovanje prema Bagdadu?

Ramadi se nalazi samo 100 km od Bagdada. To je kao da ste zauzeli Postdam a cilj vam je obližnji Berlin. IS bi mogao, ako bi krenuo dalje u pravcu Bagdada, da napadne aerodrom. Ali nemoguće je da zauzme Bagdad. IS je čisto sunitska ekstremistička grupacija i može se kretati samo teritorijama, koje su većinski naseljene sunitima.

Šta bi se sunitima, za koje je IS manji problem od iračke vlade, moglo ponuditi?

To je odlučujuće pitanje. Jer, "Islamska država" se ne može vojno pobijediti. S obzirom na uporište koje ima u sunitskom stanovništvu, IS se može samo potisnuti i dovesti u određene granice. Do pobjede nas IS-om može doći samo ako bi se umjereni suniti digli protiv radikalnih sunita iz krugova "Islamske države. To će oni opet učiniti samo ako prošiitska vlada u Bagdadu počne da zastupa i njihove interese. Posljednjih mjeseci se dosta o tome govorilo ali sve je ostalo samo na riječima. Suniti su posve odvojeni od iračkih resursa i to objašnjava zbog čega su na strani IS-a. Ne smije se zaboraviti da se vojno vođstvo IS-a ne sastoji od tamo nekakvih islamista sa bradama već od bivših pristalica Sadamovog režima, vojske i bivših pripadnika tajnih službi, koji jako dobro znaju kako se vodi rat. Oni znaju da Amerikanci i njihovi saveznici ne mogu dobiti kopneni rat. Stoga se slobodno može reći da vrijeme radi za Islamsku državu.

Na koji način će se IS spriječiti u nadiranju ne samo u Iraku već i u Siriji? Hoće li Zapad napraviti pakt sa Asadom?

Bašar al-Asad i pripadnici njegovog režima su bez daljnjeg zločinci. Ali Asad je posljednji koji bi bio u stanju da vojno zaustavi IS. Zapad mora odlučiti da li želi pad Asada, što je stalno tražio u prošlosti. U tom slučaju bi se napravio vakum moći oko Damaska, koji bi mogli popuniti ili pripadnici IS-a ili pripadnici Nusra-fronta, ogranka Al Kaide. Pošto to na zapadu niko ne želi, postoji samo jedna alternativa a ona glasi vojno podržati Asada. A to opet znači odustajanje od politike koja se vodila proteklih godina.

Odnosi li se to i na saradnju sa Teheranom?

Tu se daleko odmaklo. De facto, Vašington trpi sve što Teheran poduzima, prije svega obuku šiitske paravojske za borbu protiv IS-a. U Siriji to malo drugačije izgleda, tamo nema šiitskih jedinica kao u Iraku, tamo se Hizbolah iz Libana brine za borce. Postoje međutim vodeći iranski oficiri koji naređuju jedinicama sirijske vojske. U Vašingtonu se o tome zna i ćuti jer je to bolja alternativa od zauzimanja Damaska od strane trupa IS-a.