Kada je 19. avgusta 1991. na sovjetskoj televiziji, umjesto uobičajenih vijesti, satima emitovano „Labudovo jezero" Petra Iljiča Čajkovskog, javnost je brzo shvatila da nešto nije u redu. Reakcionarne snage iz Komunističke partije Sovjetskog Saveza, vojske i KGB-a pokušale su svrgnuti Gorbačova. Nije im se svidjela njegova reformska politika "glasnosti" i "perestrojke" - ali puč nije uspio.

Danas na ruskoj državnoj televiziji nema snimaka baleta – umjesto toga skoro cijeli dan emituju se vijesti i politički programi koji legitimišu i u dobrom svjetlu predstavljaju politiku Kremlja.

Zlatne 90-e

Nakon decenija u kome je komunistički režim krojio medijsku stvarnost, u vrijeme glasnosti i perestrojke mediji su sve više kao samostalni akteri mogli učestvovati u formiranju političkih promjena. "Nakon raspada Sovjetskog Saveza, unutar ruskog stanovništva postojala je ogromna potreba za nezavisnim izvještavanjem. O tome svjedoči, na primjer, činjenica da se u vrlo kratkom vremenskom roku pojavio veliki broj novih printanih medija. Ne samo u Moskvi i Sankt Petersburgu, već i u ostalim dijelovima zemlje. Medijska scena postala je vrlo živa i otvoreno se izvještavalo o kraju Sovjetskog Saveza, ali i o komunističkoj prošlosti", kaže Ulrike Gruska, referentkinja za medije Reportera bez granica.

Ali to "zlatno doba" slobodnih medija završilo se prilično brzo. Ekonomska kriza 1993/1994. godine dovela je do zatvaranja mnogih novinskih kuća. Time je uloga televizijskih stanica postala veća, ali njih nije kontrolisao Kremlj, već moćni ruski privrednici. Oligarsi poput Borisa Berezovskog i Mihaila Gusinskog došli su u posjed vodećih tv-kanala u zemlji, uključujući ORT i NTW. Tako su oni, zahvaljujući svojim medijskim imperijama, u suštini kreirali političku sliku Rusije 1990-ih. Na predsjedničkim izborima 1996. godine, na primjer, oligarsi su pomogli demokratski orijentisanom Borisu Jeljcinu da odnese pobjedu nad komunistom Genadijem Sjuganovom, čime su spriječili preuzimanje vlasti od strane stare političke elite.

Inače, medijske grupe Gusinskog i Berezovskog nisu uvijek bile politički usklađene: dok se prvi uveliko okomio na Kremlj, Berezovski je podržavao Jeljcina - a kasnije i Putina. Tv-stanica Gusinskog NTW je, s druge strane, otvoreno izvještavala o brutalnosti tokom čečenskog rata i time stekla ugled na nacionalnom nivou.

Propast medisjkog pejzaža 

Emiter ORT u vlasništvu Berezovskog, koji je bio blizak Kremlju, podržavao je Putina u borbi za predsjednički mandat i pomogao mu da pobijedi 2000. No, 20 godina poslije toga, taj isti Putin je već odavno postao grobar slobodnih medija. Od 2000. godine je sloboda djelovanja novinarki i novinara masovno ograničena. "Odmah po stupanju na dužnosti on je počeo sa stavljanjem medija pod kontrolu države. Emiter NTW je spektakularno uništen. U njegovu redakciju su upale teško naoružane sigurnosne snage, a ta akcija je dijelom prenošena uživo. Pod različitim izgovorima i optužbama, njen vlasnik Gusinski je uhapšen i potom postepeno razvlašten", objašnjava Gruska. Slična sudbina zadesila je i bivšeg Putinovog dobrotvora: to što se Berezovski postepeno udaljavao od njegove politike, moćnik iz Kremlj mu nije oprostio. Tako je i ORT dospjela pod kontrolu države - i danas je ona, kao "Prvi kanal", glasnogovornik Kremlja.

Iz godine u godinu u zemlji je bilo sve manje slobodnih medijskih glasova: nakon demonstracija u zimu 2011/2012. protiv navodnih izbornih manipulacija na parlamentarnim izborima, pa nakon aneksije Krima i izbijanja rata u Donbasu 2014., ta kontrola je još više pooštrena. I dok su državni mediji propagirali samo oficijelnu retoriku Kremlja, kritički nastrojeni mediji su proglašavani "izdajnicima" i "agentima". Uoči Olimpijskih igara 2014. u Sočiju, iz Reportera bez granica je konstantovano da je "nezavisno novinarstvo" u zemlji "borilački sport". Stoga ne iznenađuje ni to što je istraživanje Fondacije Körber iz 2017. ustanovilo da 76 posto svih anketiranih Rusa smatra da je posao medija da podržava vladu u njenom radu i u provođenju njenih odluka.

Internet kao rupa u zakonu?

Za slobodne medije je tako dugo vremena preostao jedino internet, kao mjesto na kome su mediji i blogeri i dalje mogli djelimično normalno djelovati. „Rusko rukovodstvo je prilično kasno prepoznalo važnost interneta za društveni diskurs", kaže Ulrike Gruska.

No, u međuvremenu, i u Moskvi je prepoznata relevantnost interneta i nizom zakonskih izmjena su ušutkani svi nezavisni mediji. Platforme poput Instagrama i Facebooka, kao i stranice inozemnih medijskih kompanija, trenutno su dostupne samo putem takozvanog VPN pristupa. Služba za nadzor medija Roskomnadzor te platforme može blokirati u svakom trenutku, a na računarima ili smartfonima, prema propisanim standardima, moraju biti unaprijed instalirani ruski programi.

Zakonima do ukidanja demokratije

Vlada je od 2011. usvajala zakon za zakonom, koji su otežavali posao novinara. Njima je zabranjeno izvještavanje o raskošnim vilama ili visokim platama korumpiranih državnih službenika, kao i otkrivanje afera.

Međunarodne organizacije koje su politički aktivne u Rusiji i primaju novac iz inostranstva moraju se upisati u državni registar kao takozvani "strani agenti". Novčane i zatvorske kazne su svakodnevna pojava.

"Skoro svi kritičari režima sada su u inostranstvu i ne može se tačno procijeniti koliko će nezavisnih informacija još stići do Rusije ili, što je još važnije, u kojoj mjeri će one biti prihvaćene i koliko će im se vjerovati", kaže Gruska. Ona ističe i da najveći problem ne predstavlja kako plasirati informacije građanima Rusije o tome da je u Ukrajini rat i da se bombarduju naselja i kuće, već kako u njih uvjeriti velike dijelove stanovništva koji su prihvatili narativ Kremlja „da je u Ukrajini na vlasti nacistički režim od koga se građani moraju osloboditi ".

2022: Velika gola sječa

Tokom posljednjih nekoliko sedmica i mjeseci došlo je do konačnog uništenja posljednjih slobodnih medija u Rusiji. Gola sječa počela je velikom čistkom u ruskom medijskom prostoru početkom godine, kada je zatvorena moskovska ispostava Deutsche Wellea. A nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022., ušutkani su i posljednji nezavisni mediji.

Nezavisna radio stanica Eho Moskve je 1. marta 2022. isključena sa mreže, a blokirana je i njena web-stranica. Ništa bolje nije prošla ni tv-stanica "Dožd", koja je predstavljala glas mlade ruske protestne generacije. I ona je "zbog netačnog izvještavanja o događajima u Ukrajini" zatvorena početkom marta 2022. Većina članova redakcije "Dožda” napustila je zemlju i sada pokušava nastaviti rad u gruzijskoj prijestonici Tbilisiju.

Konačno, zabranjena je i "Novaja Gazeta” na čelu saobitnikom Nobelove nagrade za mir Dmitrijem Muratovom, ikonom ruskog i međunarodnog novinarstva. Redakcija ovog lista godinama je predstavljala jedan od najboljih istraživačkih timova u Rusiji, a njen posljednji veliki podvig bilo je radikalno iskreno izvještavanje iz uništenih ukrajinskih gradova.

U Rusiji još uvijek postoje nezavisni mediji, "ali oni ne mogu ništa objaviti", ističe Ulrike Gruska. Prema njenoj procjeni, glasovi nezavisnih novinara iz inostranstva jedva da dopiru u njihovu matičnu zemlju, a to osiguravaju strukture moći sa represalijama i internet blokadama. "Medijska situacija u današnjoj Rusiji podsjeća na najmračnija i najteža vremena u Sovjetskom Savezu“, kaže Gruska.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu