Promjena nacionalnosti, pravi bh. fenomen, ponovno uzburkava ionako nemirnu političku zbilju u BiH. Dok nakon posljednjih izbora nacionalne stranke ponovno bilježe uvjerljivu pobjedu, izgleda da se u nacionalno ustrojenoj državi, nacionalnost može birati, mijenjati, križati. Kako to već potrebe za vlašću i nacionalne kvote zahtijevaju.

"Zanoćio kao Hrvat"

Ovo pitanje dospjelo je u žižu javnosti nakon što se Goran Opsenica, inače rođen kao Srbin, izjasnio kao Hrvati i postao županijskim ministrom iz reda Hrvata, odnosno, HDZ-a BiH. No, stvari su se nakon ovih izbora malo zakomplicirale jer je ministar Opsenica dobio mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za pripadnike srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), jasno pokazuje 'križić' na nacionalnost 'Srbin', no Opsenica izričito tvrdi da je on i dalje Hrvat te da karton nije ispunio.

"Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat", medijima je potvrdio ministar Opsenica svoje nacionalno opredjeljenje. U svemu je morao javno intervenirati čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je potonji opredijeljen za hrvatsku nacionalnost.

Dok cijeli slučaj nameće ozbiljno pitanje tko ne govori istinu, Opsenica ili SIP, što je i više nego dobar razlog za angažiranje Tužiteljstva, neprestano pristižu novi, slični, primjeri.

Hrvat islamske vjeroispovijesti

"Ja se od početka se pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”, dosljedan je Edim Fejzić, izaslanik Stranke za dijasporu u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Nini Bukejlović, predsjednici Omladine SDS-a koja se u posljednje vrijeme izjašnjavala kao Bošnjakinja, propao je mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja, te će sada SIP BiH imenovati drugog kandidata iz reda bošnjačkog naroda na tu dužnost.

Slično je bilo i sa Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo imenovani kao zastupnici iz reda 'ostalih', međutim, sada se obojica, zahvaljujući slobodi opredjeljenja, na kandidatskim listama izjašnjavaju kao Srbi.

Još zanimljiviji primjer je 'slučaj' Nerkeza Arifhodžića koji je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat veleposlanik u Rimu, a u posljednje vrijeme izjašnjava se kao Bosanac.

 

Bošnjak lider mladih SNSD-a Milorada Dodika

Denis Šulić lider je Mladih SNSD-a, socijal-demokratske političke stranke i ujedno najjače srpske nacionalne stranke predsjednika Milorada Dodika i novoizabranog člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Ovaj mladi, 27-godišnji političar za sebe kaže da je Bošnjak po nacionalnosti i upravo je on, umjesto Nine Bukejlović, novi zastupnik u Skupštini RS-a iz SNSD-a, a u kvoti bošnjačkog naroda.

"Teme oko nacionalnosti su plodno tlo za nove sukobe i smatram da bi se prvenstveno trebalo govoriti o radu, rezultatima i budućnosti. U BiH je važan nacionalni identitet, ali nacionalna pripadnost se često koristi kao negativni vjetar. Mi, kao društvo i mladi političari trebali bi imati drukčiji pristup", kaže Šulić za Deutsche Welle.

On ističe kako svatko treba imati pravo izjašnjavanja o svom nacionalnom identitetu.

Na pitanje je li, kao Bošnjak, osjetio diskriminaciju u RS-u, diplomatski odgovara braneći sovju stranku: "Bošnjaci, Srbi, Hrvati kao i ostali, svi su podjednako ugroženi u BiH, ali RS je jedina u potpunosti vratila imovinu Hrvata i Bošnjaka. Iako se mojoj stranci spočitava podrivanje Daytonskog sporazuma, ona je jedina koja čuva slovo Daytona i cjelovitost BiH. Na kraju, kako god se mi zvali, moramo zajednički odlučivati, a ne da to umjesto nas čine stranci".

Svake četiri godine može nova nacionalnost

U Zakonu u matičnim knjigama BiH određuje se da roditelji u matične knjige mogu, ali i ne moraju, upisati nacionalnost djeteta, ali da dijete stjecanjem punoljetnosti ima pravo izjasniti se o svojoj nacionalnosti. Ipak, ni nacionalnost se ne može tek tako mijenjati. Moglo bi se kazati da i to ima svoj "rok".

"Izborna pravila ne dozvoljavaju da kandidati tijekom jednog izbornog, četverogodišnjeg ciklusa, mijenjaju nacionalnu pripadnost i drukčije se izjašnjavaju", kaže Maksida Pirić, glasnogovornica SIP-a BiH time potvrđujući slobodu nacionalnog izjašnjavanja. No, gdje su u svemu tome političke manipulacije?

Moralni i etički sumrak

"Političari u BiH nisu ni bolji ni gori od političara u drugim državama, ali imaju znatno više prostora za prevare, nelegalne i nemoralne poslove. Ono što im se mora priznati je nevjerojatna sposobnost pronalaska svake rupe u zakonu i izvrtanje namjere zakonodavca čak i preko svih moralnih granica. Zakonodavci su željeli svim konstitutivnim narodima osigurati zastupljenost u vlasti, pa su predvidjeli i minimalne kvote za svaki narod. Njima sigurno ni na kraj pameti nije bila mogućnost da će se neko predstavljati drugačije nego što jest i da će radi zauzimanja određene pozicije mijenjati svoju pripadnost narodu, pa time i religiju", kritična je Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva.

Dok za DW komentira o ovom bh. fenomenu ona izražava razočaranost jer, kako kaže, za očite političke manipulacije nitko neće biti kažnjen, ali ni moralno osuđen od građana.

"Zakonodavac to nije predvidio. Očito je da je BiH u nedostatku odgovarajuće kaznene politike, zaronila u zonu moralnog i etičkog sumraka. Koliko duboko tonemo pokazuje i to da su se predsjednici omladinskih ogranaka mladih i SDS-a i SNSD-a izjasnili kao Bošnjaci kako bi bar na taj način ušli u Narodnu skupštinu RS-a. Ako se sjetimo česte izreke da na mladima svijet ostaje, loše nam se piše", zaključuje Marić.

A, gdje su Jugosloveni?

Dok tvrdi da su političke igre oko izjašnjavanja pripadnosti naciji najpogubnija izmišljotina ljudskog življenja, mostarski novinar i književnik Emil Karamatić u ovaj kontekst dovodi i jedno novo, zaboravljeno, pitanje.

"Danas, nakon skoro 30 godina, nitko ne spominje nestanak oko 2 milijuna pripadnika jugoslovenske nacije. Kao da su u zemlju propali. To pitanje prije svih je potrebno razjasniti da bismo došli u ovo novo vrijeme, kada se nacionalna pripadnost mijenja od potrebe do potrebe. Sve te Jugoslovene "pojeli su", prije svega, srpski, hrvatski i bošnjački nacionalizmi na prostoru bivše države. Pa je bilo potpuno normalno od Jugoslovena postati Hrvat, Srbin ili Bošnjak", za DW kaže Karamatić.

Međutim, on nadalje postavlja i pitanje: "Kakva je razlika kada danas od Srbina, Hrvata, Bošnjaka, po potrebi želite postati netko drugi? Naime, ovdje se cijelo vrijeme radi o ljudima koji su postali žrtve vlastite egzistencije i licemjerne političke manipulacije. I, zamislite, sve pod plaštom nacionalizma. Koja cirkuska, groteskna maškarada dok im gledatelji plješću!".

Možda i zavide?

"Prije će biti da će im sugrađani čestitati na domišljatosti jer bi mnogi isto to uradili da su bili u mogućnosti", zaključuje ovu temu politička analitičarka Marić.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android