Nedavna afera s ministrom znanosti i obrazovanja RH Radovanom Fuchsom koji je „preko reda" koristio izvjesne usluge javnog zdravstva, vjerojatno nikog nije iznenadila. Riječ je o stanovitom tipu konvencije u Hrvatskoj, gdje uz stagnaciju kvalitete javnog zdravstvenog sustava u njemu proporcionalno raste udio klijentelizma i korupcije. Ili, jednostavnije kazano, u porastu je utjecaj tzv. veza na dostupnost pregleda ili terapije ili dobivanja proteze. Barem je takvo rašireno opće uvjerenje, pa bi istinska medijska vijest zacijelo bila situacija u kojoj neki politički ili poslovni moćnik – nije koristio vezu.

No tad se o slučaju oglasila i Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) s porukom da „liječenje moćnika preko reda nije iznimka, nego pravilo". Autoritet takve jedne organizacije dao je dodatnu ozbiljnost temi, dok se ranije znalo čuti samo pojedinačne pripadnike medicinske struke koji slično kritički svjedoče o stanju.

„Praksa nije prihvatljiva, ali je situacija veoma realna", prokomentirala je za Deutsche Welle profesorica Dagmar Radin, istraživačica javnozdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dodajući kako sustav ipak ne može izvršiti sve što je građanima zajamčeno i Ustavom RH.

Problematična je i fizička dostupnost usluge

„A kad sustav oskudijeva kapacitetom pružanja usluge, onda je potražnja razmjerno veća, i raste sama 'cijena'. U ovom slučaju to je 'težina' veze i poznanstva kojim raspolažete. Pritom nije sve crno-bijelo. Sustav provodi razne racionalizacije da bi se doveo u red, i mnogi se u njemu muče da ga naprave boljim, ali širi okvir često ispadne jači od toga", mišljenja je Radin, inače i predsjednica Upravnog vijeća Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar", koja nam je ovom prilikom ispričala jedno svoje recentno iskustvo koje se tiče privremenog spajanja ordinacija u doba godišnjih odmora.

Ona živi u Poreču, a dok je njezina liječnica na odmoru, mijenja ju kolega iz Umaga, i to baš u Umagu. Udaljenost je otprilike 30 kilometara, ali nitko neće korisnicima nadoknaditi taj trošak, nego ga snose sami. „Na koncu sam ga nazvala", svjedoči naša sugovornica, „pa smo porazgovarali i zajedno odlučili da pričekam, jer nije toliko hitno." Fizička dostupnost javnozdravstvene usluge, međutim, mnogima u Hrvatskoj predstavlja stalni veliki problem, naročito za osiguranike u manjim mjestima. Nisu problematične samo dugačke liste čekanja, što se najčešće ističe kao glavna mana sustava.

Inzistiranje na kontrolnim mehanizmima

„Što se pak tiče slučaja s ministrom Fuchsom", nastavila je Dagmar Radin, „on mi osobno ne izgleda kao osoba koja zlorabi svoju javnu funkciju za privatne svrhe. Načelno govoreći, razumijem iritiranost javnosti vijestima o tome, iako ne znam detaljne okolnosti. Ne znamo tko je i zašto odlučio da ministar bude primljen na hitnoj službi. Ako ne bi bilo hitno, morao bi čekati kao i svatko drugi. S druge strane, u javnom interesu je i to da se osobe s većom odgovornošću vrate na posao što prije. Ako pritom nitko drugi u istom prostoru nije uskraćen za adekvatno pruženu uslugu, teško možemo govoriti o prekršaju."

O tome što bi se moralo drukčije urediti da bi svi u praksi zaista bili ravnopravni, priupitali smo Damira Jukicu, donedavnog predsjednika Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba. „Potrebno je uspostaviti, a tamo gdje oni već postoje, održavati i, koliko je god to moguće, unapređivati kontrolne mehanizme", odgovorio nam je on, uz napomenu da još od 2005. godine u svim hrvatskim županijama i Gradu Zagrebu postoje povjerenstva kao što je ono već navedeno. Zadaća im je da budu ključni i stvarni - neposredni, konkretni, stručno osposobljeni i pravodobni - zaštitnici i promotori prava svih hrvatskih pacijenata.

Skrivena povjerenstva za zaštitu pacijenata

„Ovisno o uvažavanju stručnih i ostalih poslovnih kriterija pri političkom izboru njihovih članica i članova, rad se je tih povjerenstva negdje pokazao slabim, a negdje izvrsnim. Prošlogodišnji je slučaj smrti poznatog splitskog novinara Vladimira Matijanića do sada najzornije pokazao da većina hrvatskih pacijenata za postojanje tih 'svojih' povjerenstva još uvijek ne zna. Jer, mnogim je lobijima stalo da to tako bude, pa njihove - za sve pacijente potpuno besplatne - usluge ni ne koristi", zaključio je Damir Jukica u razgovoru za DW.

Valja podsjetiti da je odmah nakon smrti našeg kolege poznati splitski liječnik Hrvoje Tomasović javno prokomentirao očitu nesklonost tog novinara da se posluži ikakvom „vezom". Pritom je o takvim metodama govorio više afirmativno, dok je sam Matijanić oslikan kao osoba bez normalnih poznanstava i kontakata. Hrvatska liječnička komora zatražila je Tomasovića očitovanje o njegovu sramotnom istupu, ali dosad nije zabilježen nikakav konkretan epilog tog procesa. Sudeći prema spomenutim novim slučajevima zloupotrebe položaja i moći, iste metode su dodatno razrađene, te postaju sve prihvatljivije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu