1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatska „Oluja“ u BiH

Samir Huseinović
6. august 2023

Obilježavanje godišnjice Oluje „uvijek uzburka nacionalističke strasti u BiH i regiji“. Uzroci i posljedice operacije HV-a različito se tumače i zloupotrebljavaju u političke svrhe.

Obilježavanje godišnjice Oluje na kninskoj tvrđavi
Obilježavanje godišnjice Oluje na kninskoj tvrđaviFoto: AA/picture alliance

Obilježavanje Oluje „uvijek uzburka nacionalističke strasti u BiH i regiji“. Uzroci i posljedice operacije HV-a različito se tumače i zloupotrebljavaju u političke svrhe.

Dosta „teških“ riječi i ove se godine moglo čuti uoči i tokom obilježavanja godišnjice operacije Hrvatske vojske (HV) „Oluja“, ali i obilježavanja stradanja Srba u toj operaciji. U Hrvatskoj, Oluja je „kruna“ Domovinskog rata i „bitka svih bitaka“, kako je to zabilježeno na internet portalu Hrvatske radio-televizije (HRT).

HRT detaljno opisuje operaciju kojom su područja takozvane „Republike Srpske Krajine“ (RSK) vraćena u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (RH). Naglašena je i uloga jedinica HV-a koje su „spasile opkoljeni Bihać od tragedije kakvu je doživjela Srebrenica“.

U sličnom je tonu govorio i predsjednik RH Zoran Milanović. „Često se govori da je HV spasila Bihać sudbine Srebrenice. Možda, jer Bihać je prevelik grad i teško da bi se onakav pokolj sa elementima genocida, mogao ponoviti u Bihaću“, rekao je Milanović.

Zoran Milanović Foto: RTV HB

Hrvatski predsjednik kritikovao je vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska (RS) što su za mjesto obilježavanja stradanja Srba tokom Oluje odabrali Prijedor, grad u kojem su „srpske snage tokom proteklog rata ubile hiljade muslimana i Hrvata“.

Tvrdnje hrvatskih zvaničnika o „spašavanju Bihaća“ nisu ostale bez odjeka u Bosni i Hercegovini (BiH). Bivši načelnik 5. korpusa Armije Republike BiH brigadir Mirsad Selmanović kaže da se Bihaćki okrug četiri godine „uspješno branio od dvije srpske vojske“ – Vojske RS-a i Vojske RSK-a, kao i od „izdajnika Fikreta Abdića“. On podsjeća da je glavnina Vojske RSK-a uoči Oluje bila vezana za bihaćko ratište.

„Sve što je RSK imala bacila je na Bihać, ali je 5. korpus  zaustavio napade i uništio desetine oklopnih i borbenih vozila. Tada sam rekao da Vojska RSK-a i Vojska RS-a više nemaju snage da slome naš otpor“, kaže Selmanović za DW.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman sa ministrom odbrane Gojkom Suškom sa hrvatskim vojnicima u Kninu (6.8.1995.)Foto: picture-alliance/dpa

Sadejstvo HV-a i Armije BiH tokom Oluje

Brigadir Armije BiH podsjeća da je na oslabljene srpske položaje hrvatska Oluja „udarila svom snagom“, što su iskoristile i jedinice Armije BiH. Na osnovu Splitskog sporazuma koji su potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, dvije vojske mogle su koordinirano djelovati protiv srpskih snaga. To je dovelo do „historijskog susreta“ Armije BiH i HV-a 6. avgusta 1995. na koranskom mostu kod Tržačkih Raštela u RH, pod komandama generala Atifa Dudakovića i Marijana Marekovića.

„Oluja nam je pomogla, a neki dijelovi naših jedinica su odmah ušli na teritoriju Hrvatske. Naš komandant 505. Bužimske brigade Izet Nanić poginuo je u zasjedi Vojske RSK-a na teritoriji Hrvatske“, podsjeća Selmanović.

Namjera je bila, ističe brigadir Armije BiH, da se sve vojne snage sa zapada prebace na istok prema RS-u. „Padom samoproglašene RSK to je i učinjeno i stvorene su pretpostavke za operaciju Armije BiH 'Sana 95' kojom smo oslobodili Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Sanski Most i Ključ, ranije i Veliku Kladušu“, podsjeća Selmanović.

Između brojnih reakcija u BiH na godišnjicu Oluje, bilježimo i onu ministra sigurnosti BiH, Dodikovog koalicijskog partnera Nenada Nešića. On, poput mnogih srpskih zvaničnika iz RS-a i Srbije, govori da je Oluja „zločinačka akcija“ kojom je „protjerano 200.000 Srba“.

Nešiću je odgovorio Hrvatski narodni sabor (HNS) BiH tvrdnjom da je „Oluja bila jedna od najčišćih vojnih operacija u historiji“. „Vojno-redarstvena operacija Oluja bila je legalna i legitimna oslobodilačka operacija Hrvatskih snaga koja je omogućila slobodu Hrvatskoj, te dovela do kraja rata u BiH“, navodi HNS.

Konvoj Srba iz Hrvatske u Rači na granici sa BiH (6.8.1995.)Foto: Getty Images/AFP/D. Milovanovic

Glas srpskih žrtava

Nakon centralne manifestacije u Prijedoru (BiH) 4. avgusta, kojom je obilježeno stradanje Srba tokom hrvatske Oluje, prigodne manifestacije upriličene su širom Hrvatske, BiH i Srbije, uglavnom u hramovima Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Mediji u RS-u prenose poruku preživjelih žrtava da „svi koji su odgovorni za pogrom Srba treba da odgovaraju za zločine koje su počinili prema srpskom narodu“.

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta za televiziju N1 kaže da se srpske žrtve Oluje „umanjuju i negiraju“. „Zato je veoma važno što Srbija već osmu godinu na državnom nivou obilježava Dan sjećanja na progon i stradanje srpskog naroda“, kaže Linta.

Progonom Bošnjaka do mjesta za Kninske Srbe?

Zastupnik u Parlamentu BiH Šemsudin Mehmedović (SDA) smatra da je manifestacija u Prijedoru pokazala da je RS „zajednički projekt Hrvatske i Srbije za podjelu BiH i preseljenje Srba iz Hrvatske“. On vjeruje da je RS uspostavljena kao „model za kontrolu Bošnjaka“ i da Milorad Dodik, Aleksandar Vučić i SPC iz Prijedora zapravo poručuju „da Srbija ostaje predana dogovoru sa Hrvatskom“.

Obilježavanje godišnjice Oluje u PrijedoruFoto: Dragan Maksimović/DW

„Zašto u Prijedoru? pa zato što je Srbija sa Karadžićevim snagama protjerivala Bošnjake za interes Hrvatske kako bi napravila mjesto za kolone Srba, koje će zbog etničkog čišćenja, stići iz Hrvatske odnosno Kninske Krajine“, kazao je Mehmedović reagirajući na skup u Prijedoru 4. avgusta.

Banjalučki profesor Duško Vejnović napominje da manifestacije, poput obilježavanja godišnjice Oluje, u BiH i regiji uvijek „uzburkaju nacionalističke strasti“ i da se uglavnom zloupotrebljavaju u političke svrhe. Zato, kako ističe, u pravilu izostaju ozbiljne rasprave o uzrocima i posljedicama Oluje, ali i drugih važnijih događaja iz proteklog rata. Smatra da uzroke treba tražiti u „nacionalizmima i ekstremizmima“ koji su doveli do raspada Jugoslavije.

„Nema dileme da je sa svih strana pri raspadu Jugoslavije u određenim mjerama i na određenim teritorijama vršeno takozvano preseljavanje naroda, odnosno 'nasilno' preseljavanje stanovništva na etničkoj osnovi“, kaže Vejnović za DW.

Godišnjice kao „fitilji“ za potpalu novih konflikata

On vjeruje da je u procesima preseljavanja stanovništva u ratovima 90-tih, pa i u slučaju Oluje, bilo elemenata „dogovorene politike nacionalnih lidera“.

„Posljedice su krupne demografske promjene, ali i radikalizacija ideja, nacionalizam, pa i ekstremizam, posebno među najugroženijim kategorijama – izbjeglicama“, kaže banjalučki profesor.

Duško Vejnović, također, upozorava da načini na koje se u Hrvatskoj obilježava Oluja, a u BiH, odnosno entitetu RS-u i Srbiji stradanje Srba „potpaljuju fitilj za nove konflikte i nesporazume“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

.