Dramatični apel sindikalista riječkog brodogradilišta 3. Maj izazvao je prošlog tjedna dosta rijetku situaciju u Hrvatskom saboru. Jer, vlada i saborska opozicija – sudeći prema prvim reakcijama - usuglasili su se oko procjene da sindikalno upozorenje na aktualno poslovanje njihovog brodogradilišta zaista nije pretjerano. Vlasnik 3. Maja pulski Uljanik, dosad poznat kao najuzornije hrvatsko brodogradilište, u razmjerno kratkom roku je povukao iz Rijeke oko 520 milijuna kuna za svoje potrebe, iako sam 3. Maj za prvo polugodište ove godine duguje kooperantima i dobavljačima gotovo 150 milijuna kuna.

Radne aktivnosti u riječkom brodogradilištu, pa niti u Puli, pritom se ne odvijaju u predviđenom ritmu: kasni se s dovršavanjem i isporukom naručenih brodova za, najčešće, inozemne kupce. Najveći problem predstavlja činjenica da je država, odnosno Vlada RH, dala jamstva za kreditiranje Uljanik Grupe u visini od oko 900 milijuna dolara. To je bilo nužno da bi grupa, nakon preuzimanja 3. Maja prije četiri godine, realizirala njegovu knjigu narudžbi u kojoj se nalazilo preko 20 brodova u vrijednosti od preko milijardu dolara. Europska unija, pak, dopustila je takvo antitržišno postupanje države budući da se radilo o procesu restrukturiranja 3. Maja nakon njegove privatizacije i ulaska u ranije veoma uspješnu Uljanik Grupu, no ta procedura završava s – početkom iduće godine.

Bojazan od otkazivanja poslova

Ines Strenja Linić, saborska zastupnica Mosta iz izborne jedinice koja uključuje i Rijeku i Istru, postavila je stoga pitanje o Uljaniku i 3. Maju potpredsjednici vlade i ministrici gospodarstva Martini Dalić, uz riječi da je posrijedi „tempirana bomba" i mogući „novi Agrokor". Uljanik Grupa s 3. Majem, uz vanjske kooperante i dobavljače koji ovise o njihovoj proizvodnji, dakle, okuplja približno 10 tisuća radnika, čija bi egzistencija bila ugrožena eventualnim slabljenjem povezanih društava. „Ipak, zadovoljna sam makar prvom reakcijom vlade i ministrice Dalić, na upućeni poticaj da se poduzme nešto djelotvorno", rekla nam je Strenja Linić. Također doznajemo da bi se do kraja ovog tjedna trebao održati i sastanak predstavnika vlade s predstavnicima uprave i sindikata Uljanika.

Vlada je zatražila informacije, a tekuća revizija potvrđuje rast duga, kao i kašnjenja u isporuci brodova s navoza ovih dvaju, inače, najstarijih škverova u Hrvatskoj, od preostalih nekoliko velikih. Iz pulskog sjedišta grupe također je stigla najava čim skorijeg dolaska njezinih predstavnika u Zagreb, te podnošenja izvještaja o poslovanju. „No meni su najprije kooperanti signalizirali o čemu je riječ i što se dalje može događati", nastavlja naša sugovornica iz sabora, „ukoliko se takav trend nastavi. Jest da je knjiga narudžbi sada zavidno popunjena, ali postoji bojazan od otkazivanja poslova, ukoliko se kašnjenja nastave."

Prema njezinim riječima, brodari su poprilično informacijski povezani, te ne treba čuditi ukoliko se loš glas proširi svijetom. U tom slučaju opasnost će se nadviti i na neke firme u udaljenijim dijelovima Hrvatske, koje surađuju s ova dva brodogradilišta, a ne samo na ekonomiju Primorsko-goranske i Istarske županije. I sve to, da podsjetimo, nakon kraćeg razdoblja koje se smatralo uzlaznim za brodogradnju u RH, gotovo pa njezinom renesansom, a nakon povlačenja države iz sektora i rasprodaje navoza privatnicima. O takvoj političkoj strategiji prema toj djelatnosti koja je nekoć bila ponos Hrvatske, međutim, sukobljavala su se različita mišljenja.

Zapadne države subvencioniraju svoje škverove

„Brodogradnja je specifična grana koja, prema međunarodnom iskustvu, jako teško može opstati bez javnih subvencija i drugih vrsta pomoći države i regije", rekao nam je o tome Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, jednog od radničkih predstavništava u Uljaniku. On zapravo ukazuje na poznatu činjenicu – barem u svijetu - da taj važni izvoznički sektor okuplja čitav niz drugih industrija i podržava ih u razvoju, pa mu je zato nužna državna potpora i dugoročni planski pristup u općem ekonomskom okviru. „A ovako, nekako se isplaćuju plaće, ali rastu dugovi, kooperacija ima problem s naplatom, i sve vremenom stagnira", dodaje ovaj sindikalist.

Prevrtljiva globalno-tržišna situacija u trenutku Uljanikova preuzimanja 3. Maja bila je pritom i povoljnija negoli je danas, kad bi za nove prilagodbe oko tipova građenih brodova i drugih vidova poslovanja trebala brza i sadržajna reakcija države. „Ali, naše vlade samo slušaju naloge Europske komisije koji potječu od jačih država, u ovom sektoru konkurentskih prema Hrvatskoj. A one su znale naći indirektnih načina da podupru svoje brodogradnje, npr. u Francuskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, itd. I radna snaga im je tri do četiri puta skuplja, no hrvatski se političari ne znaju othrvati takvom pogubnom diktatu. Nadajmo se da će ipak uvidjeti istinu i povući nužne poteze prije negoli bude kasno i za ovaj naš preostatak real-sektora u Hrvatskoj", kaže Cerovac.