Zašto Nijemci, i zašto diplomate – dakle civili, a ne vojnici? Na to pitanje su poslije napada na Generalni konzulat Njemačke u Mazar-i-Šarifu odgovorili sami talibani: razlog je bio napad američke avijacije na jedno mjesto u blizini Kunduza početkom novembra u kojem je ubijeno više od 30 civila. Iako su američki avioni bacili bombe, svoj cilj su pronašli zahvaljujući „informacijama njemačkih vojnika", kako je to rekao jedan portparol islamista.

To, naravno, može biti i čista propaganda. Ali, ako je tačno to što tvrde talibani, onda bi u Njemačkoj mogla da nastane diskusija. Njemački vojnici su već jednom slali informacije američkim jedinicama - takođe sa fatalnim posljedicama. U septembru 2009., pukovnik Bundesvera Georg Klajn usmjerio je američke bombardere na jednu cisternu koju su oteli Talibani. Oko kamiona su se bili sakupili stanovnici obližnjeg sela. Kamion je raketiran a poginulo je oko sto civila. Među njima je bilo i djece.

Napad od prije nekoliko dana na jedno drugo selo u blizini Kunduza dosta je drukčijeg karaktera. Talibani su se očigledno ušančili u kućama, a moguće je da su iskoristili i njihove stanare kao živi štit. No, i tu je poginulo 30 ljudi – i ponovo su među njima bili žene i djeca, pa i bebe.

Diplomate kao saborci

Ostaje da se vidi da li će te važne, ali tanane razlike imati značaja u javnom diskursu. Žrtve osvetničke akcije su prvi put civili, a ne vojnici. Talibani su za svoju osvetu odabrali baš njemačko diplomatsko predstavništvo. Moramo da konstatujemo da često naglašavane razlike između vojnika i civila kao meta napada – više nema. Diplomate, kao predstavnici jedne države NATO, važe kao saborci neprijatelja. Samo zbog hrabre reakcije čuvara i vojnika, i uz mnogo sreće, nije se desilo ništa nijednom diplomati.

I to otvara nova pitanja: Berlin će morati da dobro razmisli o tome kako će nastaviti svoje angažovanje. Ko može da tvrdi da sljedeći put neće biti napadnute njemačke organizacije za razvojnu pomoć?

Mora biti postavljeno još jedno, posljednje pitanje: Mazar je do sada važio za jedno od najsigurnijih područja u Avganistanu i kao mjesto u koje su mogle da budu vraćane avganistanske izbjeglice koje nisu dobijale dozvolu boravka u Njemačkoj. Njemačka je mnogo učinila da taj grad ponovo postane mjesto vrijedno življenja. Sagrađene su bolnice i škole, saradnja sa lokalnim guvernerom je odlična, a u jednom poljskom logoru na aerodromu su još uvijek stacionirani njemački vojnici.

Žrtve jučerašnjeg (10.11.) napada bili su Avganistanci. Oko sto ljudi je povrijeđeno krhotinama. Imali su nesreću da su se našli u jednoj živoj ulici u centru grada. Ako je već i zadržavanje u sjenci jednog njemačkog predstavništva opasno po život, šta je onda uopšte sigurno?