Pakistan i SAD imaju promjenjive odnose. Islamabad i Washington su 80-ih imali tijesne odnose. To je trajalo do povlačenja Crvene armije iz Afganistana (1988/1989. godine). Nakon toga je Amerika izgubila interes. Sjedinjene Države su ponovo počele obraćati pažnju na Pakistan tek nakon terorističkih napada izvršenih 11. septembra 2001. godine – prije svega kao naknadni put u borbi protiv talibana i El-Kaide. Pakistan se bez velikog oduševljenja složio sa novom strateškom saradnjom jer je Islamabad njegovao dobre odnose sa talibanskim režimom, a i danas ima vlastite privredne ciljeve u susjednoj zemlji.

Ekspert za južnu Aziju Conrad Schetter kaže kako Pakistan želi da u Afganistanu postoji vlada koja će odgovarati njegovim interesima. Zbog toga Pakistan nema interesa da oštrije krene protiv svojih doskorašnjih saveznika. Pod strateškim interesima u Afganistanu se misli na područje na koje bi se vratila pakistanska vojska u slučaju rata sa Indijom. Ove dvije nuklearne sile iza sebe imaju tri rata. Spor oko granice još uvijek nije riješen. Rivalstvo između ove dvije zemlje je povod za višedecenijski sukob.

Saveznici protiv Indije

Pakistanski ekspert za terorizam Rahimulah Jusufzai kaže da je aktuelna strategija Islamabada da tijesno sarađuje sa fundamentalističkim snagama. Pakistan polazi od toga da će se fundamentalisti okrenuti protiv Indije, jer većinsko stanovništvo u Indiji nisu muslimani. U slučaju rata sa Indijom, Islamabad želi imati novog saveznika. Talibani, čiji je cilj osnivanje “Božije države“ na Hindukušu, dobro bi se uklapali u pakistanske planove u regionu.

Riječ je o politici koju, kako kaže Jusufzai, Zapad ne razumije ili ne želi razumjeti. “Razlika u mišljenjima između Pakistana i SAD-a kao i ostalih zapadnih zemalja sastoji se i u njegovoj politici prema talibanima. Pakistan teži političkom rješenju i želi pregovarati sa talibanima. Osim toga, Pakistan u tim razgovorima želi imati odlučujuću ulogu. Sjedinjene Države i dalje žele pobijediti talibane“, kaže Jusufzai.

Jasni zahtjevi SAD-a

Američka vlada se u međuvremenu, također, okreće pregovorima. Međutim, prije toga talibani trebaju okrenuti leđa El-Kaidi. Oko 100.000 američkih vojnika bi trebalo da prisili talibane da pregovaraju. Jedan dio američke strategije su i masovni napadi bespilotnim letjelicama na položaje na koje su se talibani vratili u Pakistan. Poruka koja stiže iz SAD-a je sasvim jasna: Saradnja između Pakistana i terorista neće biti dopuštena.

Eksperti sumnjaju da je pakistanska vlada u stanju svoj kurs promijeniti za 180 stepeni. Pakistanska vojska je moćna, a tajna služba utjecajna. S druge strane, zemlja se ne želi odreći dugogodišnje američke pomoći u iznosu od nekoliko milijardi dolara. Eksperti smatraju da vlada u Islamabadu igra opasnu duplu igru u kojoj želi ostati saveznik fundamentalista i istovremeno sačuvati odnose sa američkom vladom. Igra koju, kako izgleda, SAD neće još dugo tolerisati.

Teško partnerstvo

“Da bi u Pakistanu ipak došlo do premišljanja, Washington bi morao imati dosta strpljenja“, kaže Hennig Riecke, američki ekspert u njemačkom udruženju za vanjsku politiku (DGAP). Američka vlada gotovo da nema druge opcije na raspolaganju. “Amerikanci pokušavaju povećati pritisak na Pakistan. Istovremeno, znaju da će šteta biti velika ako pritisak bude prevelik i ako slaba vlada u Islamabadu izgubi tlo pod nogama. Tada bi postojala mogućnost da islamističke snage dođu do izražaja. Naravno da to Amerika ne želi“, kaže Riecke.

Washington i Islamabad u borbi protiv talibana i El-Kaide u Afganistanu slijede različite interese. Ipak, u teškom partnerstvu koje ih povezuje ove dvije zemlje su upućene jedna na drugu.

Autor: Ratbil Shamel

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić