„Negdje moramo početi“, izjavila je opunomoćenica EU za vanjske poslove Federica Mogherini u Evropskom parlamentu. „Našim prijedlozima stvari ne želimo ponovo postaviti na noge, ali ne postoji drugi put da se promijene afrička društva, osim da se s njima sarađuje“.

Upravljati migracijom

Iza ove reklame za novu formu saradnje između Evrope, bliskoistočnih i afričkih zemalja u politici prema izbjeglicama se krije čista politička potreba: „U Libiji se danas nalazi više desetina hiljada ljudi koji traže put kako da dođu u Evropu“, navodi se u jednom od dokumenata Evropske komisije. U Briselu znaju da su članice EU i dalje podijeljene i da u Evropi skoro da i ne postoji spremnost njihovog prihvata. U međuvremenu se povećava broj migranata i uglavnom se radi o afričkim izbjeglicama koje kreću na opasno putovanje preko zapadne Sredozemne rute prije svega prema Italiji.

Zbog toga EU namjerava sa Jordanom, Libanom, Tunisom, Nigerijom, Senegalom, Malijem, Nigerom, Etiopijom i Libijom potpisati sporazum o saradnji. Radi se o sličnom sporazumu koji je EU potpisala sa Turskom. Zemlje, koje su spremne bolje osiguravati svoje granice, prihvatiti ilegalne migrante koji budu prisilno vraćeni iz Evrope i eventualno akceptirati podizanje izbjegličkih centara, trebaju biti nagrađene: Evropa im je zauzvrat obećala više razvoje pomoći i bolje trgovinske uslove.

Za ovo trebaju biti iskorišteni postojeći resursi za razvojnu pomoć i politiku prema izbjeglicama u Africi. Isplate bi bile vezane uz to koliko su sjevernoafričke zemlje prihvatile svojih državljana koji su vraćeni iz Evrope i koji u EU nemaju pravo na boravak. To bi također trebalo biti povezano sa investicionim planom kojim se podržava privredni razvoj u pogođenim zemljama. Evropska komisija se nada da bi ta sredstva mogla iznositi i do 60 milijardi eura ako se uveže i privatni sektor i EIB (Evropska investiciona banka) kao garanta za investicije. „Afričkim zemljama je potrebna infrastruktura i mi podržavamo njihov privredni rast“, izjavila je Mogherini. Svi učesnici bi od toga imali korist, a trebali bi biti izrađeni i određeni paketi za svaku zemlje.

Konzervativci u Evropskom parlamentu hvale planove Evropske komisije

Prve korake u tom pravcu su napravile zemlje članice EU još prošle jeseni na Samitu EU-Afrika održanom na Malti. Međutim, tadašnja velika obećanja skoro da nisu slijedila djela. Počelo je sa novcem: „EU je obezbjedila 1,8 milijardi eura za African Trust Fund, dok su samo zemlje članice obezbjedile 80 miliona eura“, žali se Manfred Weber, predsjednik Kluba poslanika konzervativaca EPP u Evropskom parlamentu.

S obzirom na to on uopšte ne vidi problem sa povezivanjem razvojne saradnje i dobrog ponašanja u politici prema izbjeglicama. „Ispravno je da se nagrade zemlje koje ponovo prihvate njihove državljane, a da se druge kazne“, smatra Weber i dodaje: „Potrebna nam je koordinisana politika i tijesno trgovinsko partnerstvo sa Afrikom“.

Kritike Lijevih i Liberala

"Kopirati dogovor sa Turskom i i naše probleme prebacivati na druge nije put naprijed“, kaže šef Liberala u Evropskom parlamentu. „Mi vam dajemo novac, a vi nam nećete slati izbjeglice“ – tako to neće funkcionisati. Guy Verhofstadt se zalaže za veću saradnju između EU i Afrike: „U domovinama tih ljudi i tranzitnim zemljama se mora ojačati privredni rast koji će ljudima dati perspektivu i na taj način podstaći demokratski razvoj“.

Dosta oštrije kritike na prijedlog Evropske komisije iznosi Ska Keller iz stranke Zelenih: „EU se time odriče svih vrijednosti u vanjskoj politici. Ne radi se sa samo o tome da se izbjeglice odbiju. Također se moramo zapitati: s kojim vladama mi uopšte razgovaramo?“. Ona kritikuje planiranu „saradnju sa diktaturama“ pri čemu se u dokumentima ni na jednom mjestu ne pominju slučajevi Južnog Sudana i Eritreje.

„Moramo izbjeglice vratiti nazad i pomoći da u svojim zemljama imaju šanse da vode normalan život“, kaže komesar EU Frans Timmermans koji je isposlovao dogovor sa Turskom. Međutim, on bi se mogao suočiti sa teškim pregovorima sa dugim nizom afričkih zemalja“.