U neko doba su i najkonzervativniji njemački bankari ozbiljno razmišljati nekako proširiti ponudu i na bitcoine, ethereume i kako se sve ne zovu kriptovalute, ali nakon toliko skandala više ne znaju što da kažu. S jedne strane nekako žele privući i mladu publiku u svoje novčarske kuće, ali Steffen Steudel iz Udruge njemačkih zadružnih banaka (Volks- i Raiffeisenbanken) za postaju ARD odgovara: „Mušterije koje po svojoj vlastitoj volji žele uložiti novac u ovaj visoko rizičan oblik spekulacije, želimo i mi ponuditi rješenje kako ne bi izgubili taj dio tržišta".

Thomas Rienecker iz Udruge njemačkih štedionica najprije kaže kako „ugled našeg imena ne želimo prepustiti kriptovalutama", ali zapravo i štedionice i banke žele nekako stvoriti mogućnost da njihovi korisnici drže račun i u kriptovaluti – ako im je jasno da se tu igraju s vatrom. I Steudel bi mušterijama najprije savjetovao tu odvojiti neki manji iznos da im uopće postane jasno što kriptovaluta uopće jest i kako je to daleko od nekakvog čarobnog sredstva za brzu i laku veliku zaradu.

Lopov postoji, ali ni njega nema

Doista ima „bitcoin-milijunaša", ali daleko više ima bankrota čitavih „burzi" kriptovalutom, pljački lakovjernih i sudskih tužbi. I trenutno se u njemačkim medijima može pratiti suđenje odgovornima mjenjačkog portala OneCoin u Münsteru gdje je nekih 60.000 osoba povjerilo svoj novac vjerujući kako su onda postali vlasnici kriptovalute po svom izboru. Ali nisu, nego je njihov novac nestao baš kao i odgovorni ovog portala – suđenje se odvija u njihovoj odsutnosti.

U najvećoj modi bitcoina prije dvije godine je i vlasnik Tesle Elon Musk odlučio kako na velika vrata – s milijardu i pol dolara ulazi u taj „novac budućnosti", a i električna vozila te tvornice su se mogla kupiti u toj valuti. Za bitcoin ili neku drugu kriptovalutu se mogla popiti kava i jesti u restoranu, kupovati i trgovati – dok i Musk nije veoma brzo shvatio da to ipak ne može proći.

Pogotovo kod kronično dugog čekanja isporuke automobila Tesla, nitko nije mogao znati, koliko će ta kriptovaluta doista i vrijediti kad se auto isporučuje. Takva prodana je obustavljena nakon samo par tjedana, a bez mnogo buke je Musk napustio tu modu – u poslovnim knjigama Tesle je još samo 184 milijuna dolara u bitcoinima, ostalo je prodano.

Paradoks „novca"

Može se reći kako oni koji su od početka bili nepovjerljivi prema takvom obliku novca jesu – i nisu bili u pravu. Neosporno bitcoin i sličan novac imaju i goleme prednosti nad „običnim" novcem: one nisu vezane za neku državu tako da se njime lako plaća i trguje i u najzabitnijim dijelovima naše planete – ako imaju pristup svjetskoj mreži. Dapače, čitave države su odlučile svoje nacionalne valute stabilizirati vezujući ga uz kriptovalutu.

No kako se brzo pokazalo, ta prednost je i kobni nedostatak: bitcoin je postao omiljena valuta kriminalaca, ucjene se traže isplaćene u kriptovaluti, njime se može kupiti baš sve, od oružja i narkotika pa do najgorih sadržaja koji će se naći na svjetskoj mreži. A policija je tu u pravilu nemoćna.

Neko vrijeme se činilo kako je jedini siguran način zarade na bitcoinu držati „rudnik", računalni centar gdje se neprestance „tiskaju" vjerodajnice svakog pojedinog bitcoina koji je u opticaju. Ali niti to više nije tako: ugrađeni algoritam traži samo najbrža računala, a svi ostali ostaju sjediti na čitavoj farmi računala koje gutaju struju i zagrijavaju klimu.

Je li to isto što i zlato?

Jedan od najvećih zagovornika kriptovalute, profesor na Frankfurtskoj školi financija i menadžmenta Philipp Sander tvrdi kako se bitcoin može usporediti sa zlatom. U načelu je to točno: jedva da se „potroši" djelić zlata koje se kopa diljem svijeta, nego je njegova najveća vrijednost činjenica da ga ljudi žele imati. Bitcoin je od početka i zamišljen da postoji samo ograničena količina njegovih „novčanica" i sam po sebi je njegova vrijednost – nula, što ga bitno razlikuje od „službenog" novca neke države gdje iza novca stoji BDP te zemlje.

Sve se tu svodi na želju za njegovim posjedom pa je onda i njegova vrijednost čas takva, čas onakva. Je li kriptovaluta onda uopće novac? Alexander Hagelüken, njemački novinar koji prati gospodarstvo u svojoj knjizi o kriptovaluti konstatira da zapravo – nije. Ne samo da, slično kao nekad školjke urođenika na otocima Pacifika, mnogi uopće ne vide u njemu neku vrijednost, nego je već i zbog tolike oscilacije njegove vrijednost, nemoguće u kriptovaluti stvarati i akumulirati kapital.

Dajte ga onda meni!

Ali tu onda ostaje jedna – i to najvažnija zagonetka: da, točno je da je dugo trebalo da bitcoinu uopće počne ozbiljnije rasti mjenjački tečaj i lako se možemo složiti da, barem u dogledno doba neće opet postići cijenu od preko 65 tisuća dolara za jedan bitcoin koliko je vrijedio u studenom 2021. Ali za njega se i danas mora platiti nešto preko 25 tisuća dolara – i to „pravog" novca.

Jer zapravo, kriptovaluta je sažetak velike tajne svijeta novca i gospodarstva uopće: „cijena" i „vrijednost" nisu sinonimi i ne znače isto. Utoliko kritičari imaju pravo i jasno je što je „vrijednost" kriptovalute. Ali što će biti njegova „cijena" u budućnosti – to je nemoguće reći.

aš (ARD)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu