Markus Reißenweber i njegova supruga žive na jednom imanju u Bavarskoj, u malom mjestu Watzendorf. Do njegovog radnog mjesta u Coburgu, u firmi Kapp, treba mu oko dvadeset minuta vožnje. Ovaj 29-godišnjak za Kapp radi već četiri godine. Firma proizvodi specijalne mašine koje se koriste na proizvodnim trakama Volkswagena, Daimlera, ili proizvođača traktora AGCO Fendta.

Prvo kontrola, onda isporuka

Čim stigne na radno mjesto, Markus već ima posla s mušterijama. Nekima treba predstaviti neki novi koncept proizvodnje, neki preuzimaju već gotove mašine. Preuzimanje visokosofisticiranih uređaja znači i rigoroznu kontrolu. Kupci naravno provjeravaju da li su ispunjeni svi njihovi zahtjevi. Često postoji potreba i za pregovorima: "Razmatramo razne opcije dok ne usaglasimo koncept koji mi s jedne strane možemo ostvariti, a koji bi s druge strane bio najbolje rješenje za mušterije."

Njegov posao je i da putuje od kupca do kupca, da predstavlja razne projekte, ili nove mašine i njihove mogućnosti, da ukaže na moguće alternative. Mnogo putuje, što mu ne smeta. Uživa u promjenama, nikad mu nije dosadno i upozna dosta ljudi.

Četiri do šest puta godišnje putuje za SAD i tamo ostaje sedmicu ili dvije. Kupci "preko velike bare" imaju drugačije zahtjeve nego oni u Njemačkoj. Oni planiraju kratkoročno i reaguju brže na promjene na tržištu. "Mi Nijemci planiramo šta ćemo raditi za godinu, dvije ili tri. Amerikanci žele odmah akciju i ako se nešto promijeni, u hodu mijenjaju planove", kaže on.

Selo donosi mir

SAD poznaje još iz doba studija, tamo je bio na praksi. Mogao bi zamisliti da se tamo i preseli na nekoliko godina. Markus mora da se prilagodi kupcima, stoga nikad ne zna kada će uveče doći kući. Još uvijek nema djece, pa se privatni dobro uklapa u poslovni život. Sa suprugom živi u jednom mirnom i idiličnom selu, oko 20 kilometara od Coburga. Oni su svjesno izabrali ovakvo mjesto za život: "Kad nakon napornog dana dođemo kući, onda možemo da odmah izađemo na džoging jer priroda okružuje našu kuću."          

Studiranje sa zadrškom

Reißenweberu mnogo znači njegova porodica. Stalno je u kontaktu sa roditeljima, djedom i bakom. "Ispočetka mi je to malo smetalo, ali sada sam se navikla i čak mislim da je to lijepo", kaže njegova supruga Daniela. Vjenčali su se u maju 2009. Upoznali su se tokom studija.

Markus na početku nije bio baš najbolji student, ali onda se nešto promijenilo u njegovoj glavi: "Kada sam počeo specijalizaciju u smjeru koji se meni sviđao, kad sam konačno mogao da radim ono što mi čini zadovoljstvo, tada je i studij krenuo uzlaznom putanjom." Za svoj diplomski rad o štednji energije u proizvodnim pogonima je čak dobio nagradu od Agencije za energiju savezne zemlje Sjeverna Rajna - Vestfalija (Nordrhein-Westfalen).

Reißenweber konsekventno slijedi svoje ciljeve: "kad čovjek doživi poraz, ne treba da se uplaši i povuče. Moraš odraditi svoje zadatke, ostati ustrajan i pokušati ponovo. Bez obzira na cilj, on je dostižan ako si uporan. Sreća prati vrijedne ljude", smije se Markus.

Autor: Angelina Verbica/Azer Slanjankić

Odg. urednica: Marina Martinović