„Dževad Karahasan je bio jedan od najrenomiranijih pisaca Balkana i jedan od najviše poštovanih u regionu. Karahasan je pisao romane, drame, eseje i teorijska djela. Svim žanrovima je zajednička izvjesna mjera prosvetiteljstva, težnja da posreduju između Istoka i Zapada ili islama i hrišćanstva", piše austrijski Standard.

„Dževad Karahasan je rođen 29. januara 1953. u Duvnu u Jugoslaviji, u muslimanskoj porodici, ali je kao dječak obrazovanje stekao kod franjevaca. Nakon studija književnosti i teatrologije u Sarajevu, postao je docent na odsjeku na dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

U saopštenju povodom smrti Dževada Karahasana, Andrea Majer, državna sekretarka Austrije za umjetnost i kulturu, istakla je sljedeće: „Bez sumnje, bio je jedan od velikih evropskih savremnih pisaca. U vrijeme podjela, on je u svojim djelima prizivao dijalog. Nedostajaće nam njegov glas razumijevanja i tolerancije".

Pročitajte i ovo: Berlinski omaž Dževadu Karahasanu

Kornelija Gajsler u listu Berliner cajtung piše da je „Dževad Karahasan vodio kampanju za demokratsku raznolikost ideja.

„Utopija o suživotu religija i kultura, koja je privremeno ostvarena i u socijalističkoj Jugoslaviji, intelektualna i kulturna raznolikost, rat i opsada od 1425 dana, našli su svoj put u njegovom stvaralaštvu".

Sarajevo, grad u koji je došao da studira 1972. postao je njegova životna tema". Autorka navodi da je 1993. napustio taj grad ali ga je u suštini uvijek nosio sa sobom.

„Dnevnik selidbe"

Tragovi njegove životne teme najjasniji su u „Dnevniku selidbe", prvi put objavljenom 1993. i u dorađenoj verziji 2021. Umjesto pogovora, novo izdanje sadrži razgovor između autora i urednice njegove izdavačke kuće Katarine Rabe.

Dževad Karahasan tu objašnjava kako je tokom opsade sa zaprepašćenjem shvatio da počinje da usvaja dualistički pogled na svijet, misleći na "njih” i "nas”. `Ovakvo razmišljanje je opasno, jer pisac i književnost, kako ja razumijem, ne smijju da se upliću u pojednostavljivanje. Uprošćavanje je, po meni, osnovni grijeh, najozbiljniji koji književnost može da počini`.„Bio je evropski pisac svjetske klase, nedostajaće nam", piše Berliner cajtung.

Pročitajte i ovo: Dževad Karahasan: „Stopama Hannah Arendt“

Tilman Šprekelzen u članku objavljenom u listu Frankfurter algemajne cajtung piše o Karahasanovim djelima i navodi da se „u njegovim romanima i esejima osjeća njegova tuga zbog gubitka svijeta u kojem napetosti, koje je primjećivao između pojedinaca, još nisu bile pripisivane cijelim etničkim grupama, kao i njegovo uvjerenje da je umjetnost, posebno književnost, više od neke utjehe koju može da pruži odvraćanje od nepodnošljive stvarnosti. Ako je prihvatimo, ponuda za dijalog koju ona sadrži, može pomoći u očuvanju samog sebe".

Svakodnevica rata u vrijeme vječnog mira

„Šta rat znači u vrijemenu koje su barem Evropljani nakon Drugog svjetskog rata već smatrali početkom vječnog mira, on je istražio do najmanjih svakodnevnih detalja“, piše Gregor Dotzauer u listu Tagesšpigel.

Pročitajte i ovo:Dževad Karahasan: “Ljudi koji uništavaju Bosnu su Bosanci”

„Opsada Sarajeva od strane bosanskih Srba u aprilu 1992. koja se protezala tokom 1425 dana i postala najduža opsada (jednog glavnog grada) 20. vijeka, postala je lična trauma za Dževada Karahasana, istorijska paradigma i oličenje istovremeno mogućnosti i nemogućnosti etničko-vjerskog pluralizma.

Dževad Karahasan, čovjek izuzetne ljubaznosti i topline, za svoj rad je dobio mnoge nagrade, od kojih je posljednja Geteova nagrada grada Frankfurta 2020." piše Tagesšpigel.

Priredio: Mehmed Smajić

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu