Lobiranje je jedan od mehanizama predstavljanja i podupiranja različitih društenih skupina i pojedinih pravnih subjekata u uvjetima demokracije. Bit lobiranja je utjecati na odluke koje donosi zakonodavna i izvršna vlast. Karakteristika modernog lobiranja je njegova specijaliziranost i profesionalizacija. Već neko vrijeme u zapadnim demokracijama i SAD-u nastoje se stvoriti posebne pravne regulative za lobiranje. Nastaje specifična „industrija lobiranja“ u obliku specijaliziranih poduzeća i organizacija koja zastupaju i podupiru interese vanjskih nalogodavaca.

Kakav ugled imaju lobisti?

Ugled lobista je loš, a optužba glasi, lobisti kupuju politiku. Više od 15.000 lobista u gotovo 3.000 lobističkih ureda u Bruxellesu zastupaju interese najrazličitijih industrija, branši i organizacija. Većina je smještena u europskoj četvrti na potezu između zdanja Europske komisije, Europskog vijeća i Europskog parlamenta. Lobisti njeguju svoje kontakte i pokušavaju utjecati na politiku i političare. Izumitelji riječi lobizam su Amerikanci, koji se još od 1800. godine bave lobiranjem, odnosno pitanjem, kako različite interese „progurati“ u predvorju kongresa, a ono je nosilo naziv „lobby“. Lobisti utječu na zastupnike upozoravajući da pri izradi zakona vode računa i o njihovim interesima. Iz Amerike prije 200 godina ovaj je pojam krenuo u osvajanje svijeta.

Na meti lobista i zastupnici u Europskom parlamentu

Prošireno je mišljenje da lobisti imaju problema s poljuljanim ugledom, jer se smatra da potiču političare na odluke, koje nisu uvijek primjenjene demokratskoj politici. Osim toga, vrlo česta je pojava da se među lobistima nalaze bivši članovi vlade. Lobisti pak svoj posao vide kao dio velikog političkog stroja. "Informacije se moraju u pravom trenutku u pravom obliku naći kod pravih ljudi", opisuje jedan briselski lobist svoj posao. Za osobe izvan političke strukture moći i procesa, vrlo je teško dokučiti što se događa.

Uspješni lobisti – bivši političari i diplomati

Među uspješnim lobistima nalaze se bivši političari i diplomati. Tako bivši njemački kancelar Gerhard Schröder lobira za plinovod ispod Baltičkog mora, a njegov bivši ministar vanjskih poslova Joschka Fischer za konkurentski projekt „Nabucco“, plinovod od Turske do Austrije. Osim toga Fischer ima i ugovore za lobiranje za BMW i Siemens. Znanje bivših političara i njihovi kontakti dobro se naplaćuju – od 5.000 do 10.000 eura na dan.

Obični se lobisti u Bruxellesu ne mogu pohvaliti takvim honorarima. Ima onih koji preživljavaju s manje od 2.000 eura mjesečno, dok drugi zarađuju više od 10.000 eura.

Za mnoge lobiste u Bruxellesu ipak vrijedi da su prilikom lobiranja iskrenost i transparentnost vrlo važni. Transparentnost potiču i europske institucije. Tako su Europska komisija i Europski parlament na internetu objavili popis na kojem se lobisti dobrovoljno mogu prijaviti i upisati.

Predrasude o lobistima

U Bruxellesu se vrlo brzo mogu ukloniti predrasude o lobistima. Ne radi se (uvijek) o osobama koje voze brze sportske automobile. Vrlo često naići ćete na lobiste koji voze bicik. Lobisti ne zagovaraju samo industrijske grane ili velike tvrtke već postoje ekološki lobisti i oni koji lobiraju za ljudska prava. Razlog za predrasude o lobistima je i njihovo nepoznavanje. Što zapravo rade lobisti? S jedne strane promatraju politiku. Pokušavaju čuti kako „raste trava“ i otkriti što se sprema u novim zakonima. Druga strana lobiranja je pokušati utjecati na odluke. I tu počinje područje, koje je često meta kritika.

Najčešće je to kada promatrač stječe dojam da lobisti „kupuju“ političare. Postoje crne ovce, reći će vam svaki lobist u Bruxellesu, ali svaki lobist za sebe i svoj posao mora povući moralnu granicu. Pozivanje zastupnika na putovanje, to je ilegalno utjecanje i to više nema veze s lobiranjem. To je slučaj korupcije.

Najvažniji su kontakti

U Bruxellesu se nalaze ne samo lobisti organizacija, udruga ili poduzeća već svoje predstavnike šalju i regije. Tako i Hrvatska ima nekoliko svojih predstavnika hrvatskih regija, a postoji i nekoliko hrvatskih lobista. U Hrvatskoj možda najpoznatiji lobist je bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić. Nedavno je osnovano jedno  hrvatsko-američko poduzeće koje se imeđu ostalog bavi i lobiranjem.

No isplati li se ulaganje u lobiranje? Briselski lobisti će odgovoriti da se ulaganje isplati dugoročno i indirektno, a time i uspjeh. Najveći uspjeh za lobiste je u političkim raspravama čuti vlastite argumente iz usta političara. To je rezultat razgovora s osobama koje odlučuju ili dokumenata koje su im lobisti uručili a u kojima su predstavljeni i zastupljeni pojedini interesi.

Za lobiste najvažniji su stalni kontakti, a pri tome je ključno poznavanje stranih jezika. Često je potrebno političarima približiti jezik ekonomije i obrnuto, vrlo teško razumljive tekstove Europske komisije treba prevesti ljudima iz gospodarstva i poslovnog svijeta. Upravo taj posao za mnoge lobiste je možda i najveći izazov.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić