"Kako živimo? Ne živimo, nego preživljavamo, a to ova klika na vlasti samo gleda. Kako ih nije sramota? Umirovljenici im kopaju po kontejnerima tražeći trulo povrće. Ako u trgovini možeš kupiti mlijeko, pola kruha i paradajiz, mi smo sretni. Da nam nije djece u inozemstvu umrli bi", dramatičan je komentar jedne mostarske umirovljenice s nedavnog prosvjeda građana, nezadovoljnih nedovoljnim mjerama koje provode vlasti kako bi olakšali život građanima pogođenim poskupljenjima.

U državnom parlamentu prošli tjedan izglasano je povećanja plaća ministrima i parlamentarcima za 500 KM, dok su plaće državnim namještenicima i službenicima, povećane do 100 KM. Istodobno, umirovljenicima su povećane mirovine, najniže za tek nešto više od 14 KM, a Vlada FBiH je kao mjeru donijela i jednokratnu isplatu 100 KM pomoći za najugroženije skupine.

Što je veća inflacija - više poreza

Po mnogo čemu se ova kriza naziva povijesnom - za samo godinu dana bilježi se inflacija više od 14% zbog koje se bh. vlasti znaju pohvaliti i povijesnim ubiranjem poreza.

Kao što su i povijesno visoki iznosi prikupljenog poreza - naime, prema podatcima Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH, prihodi od neizravnih poreza za šest mjeseci 2022. iznosili su 4 milijarde i 703 milijuna KM i veći su za 848 milijuna KM ili 22,01% u odnosu na isti period 2021. kada je prikupljeno 3 milijarde i 855 milijuna KM.

"BiH je po standardu više od 50 posto ispod europskog prosjeka, toönije 41%, i bolje je rangirana jedino od Albanije, koja ima standard 39% prosjeka u Europskoj uniji", izračunao je Eurostat.

Statistika života prosječnog žitelja

Kada bi crtali statističku tabelu života bh. građana, ona bi izgledala ovako:

Potrošačka košarica svih životnih potreba prosječne, četveročlane obitelji u BiH za mjesec maj/svibanj, a koju je izračunao Savez samostalnih sindikata BiH, iznosi 2.639,48 KM i za 145,64 KM je skuplja od košare za prethodni mjesec. Istodobno, prosječna isplaćena plaća je, prema podacima Zavoda za statistiku FBiH, skoro 1.100 KM, što znači da je pokrivenost potrošačke košare plaćom tek oko 41%.

Ova prava životna drama većine bh. građana prerasta u tragediju kada se sagledaju iznosi mirovina. Naime, prema podatcima Federalnog zavoda mirovinsko/penzijsko invalidskog osiguranja (MIO/PIO) FBiH, prosječna mirovina za juni/lipanj iznosi tek 544 KM (nešto više od 250 eura) i prima ju 353.731 umirovljenik. I to se uvećana za 3,5 posto kao rezultat mjere ublažavanja krize.

Ali to nije "niže od nižega" jer skoro 120 tisuća umirovljenika u Federaciji prima najnižu mirovinu od 424 KM. Ove iznose, umirovljenici u Federaciji dobili su početkom ovog jula/srpnja - i, zasigurno, morati će ih "rastegnuti" do avgusta/kolovoza. Mnogi, kao i umirovljenica iz Mostara, kažu da ni sami ne znaju kako uspijevaju ovu "nemoguću misiju".

Koji je to omjer, jasnije je kada se uzmu u obzir podatci Agencije za statistiku, prema kojoj je, od svibnja prošle do svibnja ove godine, zabilježen rast cijena od 14,4% - dok su, primjerice, mirovine rasle 3,5%.

Prema podatcima UN-a, u BiH je prije pandemije korona virusa više od 800 tisuća građana živjelo u ekstremnom siromaštvu - imali su na raspolaganju tek od 90 KM do 150 KM mjesečno. Prijašnje procjene UN-a govorile su kako više od polovice stanovništva u BiH živi na rubu siromaštva, dok su procjene da 15% žitelja BiH živi ispod granice apsolutnog siromaštva. Kada se postotci pretvore u brojke, dobivamo stravične podatke - više od 1,7 milijuna žitelja BiH na rubu je siromaštva, a više od pola milijuna ljudi preživljava u ekstremnom siromaštvu.

„Vlasti posvećene izborima“

Ekonomski analitičar mr.sc. Admir Čavalić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Tuzli, za Deutsche Welle ističe kako posebno zabrinjava poskupljenje hrane.

"Imamo rast cijena finalnih proizvoda i finalnih usluga za osobnu potrošnju više od 14%. Posebno zabrinjavaju prehrambeni proizvodi jer je došlo do rasta od preko 20%. Građani BiH uglavnom raspoloživi dohodak troše na prehrambene proizvode, energente i komunalije, te transportne troškove - zadnje navedeni troškovi su rasli preko 30%", analizira Čavalić.

Smatra da je ovo prvenstveno rezultat pandemijskih mjera države i energetske krize prouzročene ratom u Ukrajini.

"Tržišta i globalni lanci opskrbe se svakodnevno prilagođavaju. Mišljenja sam da smo dostigli `plafon cijene´. Zbog toga se evidentiraju pojedinačni padovi cijena određenih proizvoda, primjerice odjeće i

odjevnih predmeta, a sada na globalnom tržištu i žitarica, pojedinih metala i sl. Potražnja zaostaje, tako da se tržišta prilagođavaju. Moguće da do kraja godine imamo stabilizacije cijena i popuštanje inflatornih učinaka", donekle je optimističan ovaj ekonomski analitičar.

Međutim, on je kritičan na poteze vlada na višim i nižim razinama u BiH u ovom kriznom vremenu koje je, smatra, samo naglasilo njihove nedostatke - tromost, neinovativnost, fokusiranje na partikularne i specijalne interese itd.

"Ignoriraju problem i posvećeni su izborima. Fiskalna politika je osnovno sredstvo ekonomskog utjecaja u BiH. Preporučuje se rasterećenje privrede, ali i građanstva. Privremeno ukidanje trošarina na naftu i naftne derivate predstavljalo bi školski primjer adekvatne ekonomske politike. Smanjili bi se transportni troškovi, a što bi uvjetovalo pad cijena ili barem usporavanje trenda rasta cijena finalnih proizvoda i usluga. Drugi set mjera su socijalne mjere. Potrebno je pomoći najviše ugroženima, umirovljenicima i nezaposlenima, jer im životni standard drastično opada. To se mora raditi sustavno, uz socijalne inovacije poput korištenja vaučera, ali ne fiktivnih vaučera kao u slučaju turističkih u FBiH itd.", zaključuje Čavalić za DW.

„Monetarna iluzija vlasti u BiH“

Dr. Vjekoslav Domljan, rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu, kaže da je rat u Ukrajini bio okidač za rekordnu inflaciju, ali i kako se smatra da je cjenovni udar dvostruko jači nego što to pokazuju službene statistike.

"Cijene i plaće su glavni transmisijski mehanizmi putem kojih se vanjski impuls, tj. porast uvoznih cijena energije i hrane, prenio u tuzemnu ekonomiju i izazvao skoro dvostruko veću reakciju tuzemnih cijena. Nema opravdanja za ponašanje građana koji su stvorili potrošačku paniku koju su iskoristili trgovački i proizvođački profiteri i izazvali divljanje cijena, što je vlast mirno promatrala", njegova je kritika i prema paničnom ponašanju bh. građana.

Po njegovom mišljenju, nema naznaka da bi rat u Ukrajini mogao prestati u dogledno vrijeme. Naprotiv, ocjenjuje kako je više naznaka da će se odužiti, ali i da treba imati u vidu da globalni energetski šokovi nisu nastali s rusko-ukrajinskim ratom, nego su prilično uobičajena pojava na globalnim tržištima.

"Cijena nafte je u zadnjih sedam godina, koje su prethodile ratu, spadala na 29 i 16 dolara po barelu i dizala se do 85 i 87 dolara, da bi u aprilu/travnju 2020. skočila na 133 dolara, što je znatno niže od 146 dolara od prije 14 godina. Nema sumnje da će globalne cijene energije rasti, jer velikog investicijskog ciklusa koji bi prekinuo taj trend nema ni na vidiku. Ako govorimo o BiH, `stare cijene`, tj. inflacija od 2% godišnje, neće se vratiti prije 2024.", ocjenjuje Domljan za DW.

Zanimljivo, smatra da je smanjenja trošarina na gorivo i ograničenja cijena "dolijevanje ulja na vatru".

"Inflacija znači da je ekonomska mašina pregrijana i da treba smanjivati rashode, kako javne tako i privatne. Pri toj dezinflacijskoj politici treba paziti da se padom rashoda ne izazove recesija i ekonomija zaglavi čak i u stagflaciji. To su teške političke odluke. Vidimo koliko se oklijeva s dizanjem kamatnih stopa u SAD i EU zbog paničnog straha od recesije", smatra on.

I prof. Domljan iznosi značajne kritike na ponašanje bh. vlasti tijekom krize: "Pate od monetarne iluzije, tj. brkaju nominalne i realne veličine, i u toj monetarnoj opijenosti časte sebe, umjesto da prestrukturiraju javne rashode i pojačaju ekonomsko-socijalne programe jer moderna politika ne razdvaja ekonomsku od socijalne politike. Bh. vlasti ne provode dezinflacijsku politiku, nego proinflacijsku. Umjesto da smanjuju neproduktivne rashode, povećavaju ih i to na svoje plaće, koje su 1.5 do dva puta veće no plaće u privatnom sektoru i pet puta veće no mirovine. To što rade vlasti vodi jačanju ekonomskog požara i njegovom pretvaranju u politički požar, što pokazuju i prosvjedi građana".

 “Vratite milijune, a sebi zadržite 100 KM“

Protekli tjedan u bh. gradovima održani su prosvjedi građana. U Banja Luci sarkastično su nazvani “Nećemo plaće, hoćemo obećanja” s jednom od poruka "Tražimo veće plaće za političare". Je li sarkazam, humor i satira jedino što im je preostalo?

Prof.dr.sci. Esad Bajtal smatra da je na prosvjedima trebalo biti 500 tisuća ljudi, a ne tek nekoliko tisuća.

"Ovdje vlada etnonacionalizam i zato nemamo građane, niti značajnije prosvjede. I pandemija i ekonomska kriza dali su priliku vlastima da učine bolje za ove ljude i to nisu učinili. Nastavljaju zloupotrebljavati sve zbog svojih osobnih i stranačkih interesa. Bili smo u pravu kada ih nazivamo licemjerima, korumpiranima i političkom mafijom. Mi smo bogata zemlja siromašnih građana. Milijarde su pokradene, a sada nam ukradenim novcem daju pomoć?! Je li to moralno, etički, civilizacijski, demokratično? Odgovor je samo jedan - ne", kaže za DW bh sociolog koji često zna kazati kako su "u BiH i kontejneri prazni".

On na koncu ističe ključno pitanje koje, kaže, ponavlja već tri desetljeća.

"Nacionalisti, koji sebe nazivate zaštitnicima nacionalnih interesa, kako ste dozvolili da vam nacije gladuju, vičući da ste jedni od drugih ugroženi. Od koga, od čega? Od koga bježe naši mladi? O svojih `spasitelja´ i ´čuvara´ vitalnih nacionalnih interesa. Pobjegli su u strane zemlje i spasili se od vlastitih etno pljačkaša koji se domaćoj i svjetskoj javnosti predstavljaju kao političari. Zato svakom građaninu u BiH neka vrate po milijun, a sebi zadrže tih 100 KM", zaključuje Bajtal.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu