Konferencija o Zapadnom Balkanu se na incijativu njemačkog ministra spoljnih poslova, Zigmara Gabrijela i njegovog češkog kolege Lubomira Zaoraleka, održava ove srijede u Berlinu.

Njemački dnevnik Tagescajtung (taz) tim povodom donosi intervju sa poslanikom njemačkog SPD-a Josipom Juratovićem i pita se „zašto je ova inicijativa sada potrebna". Juratović kaže kako su se ljudi na Zapadnom Balkanu nakon raspada Jugoslavije nadali da će njihove zemlje postati demokratske pravne države u EU i dodaje: „Umjesto toga tamo i danas vlada nacionalizam, siromaštvo, korupcija i nezaposlenost. 50 procenata mladih do 25 godina starosti u cijelom regionu je bez posla. A za to postoje i razlozi: privreda je tek na 70 do 80 procenata predratnog nivoa”, kaže poslanik u njemačkom Bundestagu hrvatskih korijena. Juratović naglašava da ako se to želi promijeniti onda saradnja u regionu mora postati konkretnija "prvenstveno u sferi snabdijevanja energijom, infrastrukturi i izgradnji zajedničkog tržišta”.

Taz se pita zašto sada ovakav proboj ako se pogleda da na Balkanu vlada mir, da komunisti u Albaniji ne vladaju već 27 godina, da je od jugoslovenskih ratova prošlo 18 godina, da su Bugarska i Rumunija već deset godina članice EU. Juratović kaže kako se na Balkanu već danas vidi ono kako put za Evropu vide nacionalisti poput Kačinjskog, Orbana i Lepen. Ali, ima i drugačijeg razvoja situacije. "U Bosni se danas potpuno normalno daju srpski filmovi, hrvatski i bosanski muzičari sviraju u Srbiji, svi gledaju sve tv stanice. I u sferi nauke su veoma tijesne veze. Ja na svojim putovanjima sve više upoznajem poslovnih ljudi koji razvijaju posao u cijelom region. Sve to mora da bude podržano konkretnim mjerama - regionalnom infrastrukturom, ukidanjem carina između svih zemalja i pravnom sigurnošću."

Berlinski dnevnik se takođe pita šta je novo u Gabrijelovom planu. „Nakon kraja komunizma i jugoslovenskih ratova elitama na Balkanu se propustilo reći: da, postoji međunarodno pravo, suverenitet itd… ali postoje i ljudska prava. To će sada biti zajedno povezano", kazao je Juratović za taz.

A na pitanje kako će se to prema lokalnim elitama sprovesti u djelo, Juratović je rekao: "Tamošnjim elitama se mora jasno reći: želite li autput? Za to morate uraditi to i to. A mi na to u Evropi nismo navikli. Mi ovdje sjednemo zajedno i polazimo od toga da će ono što je dogovoreno biti i realizovano. A naše 25-godišnje iskustvo u regionu govori da kada se tamošnjim elitama prepusti da nešto urade, da od toga neće biti ništa. Osim toga na Zapadnom Balkanu se mora uraditi sve odjednom: infrastruktura, snabdijevanje energijom, ljudska prava, pravna država - nije dovoljno da se rade pojedinačni projekti u pojedinim zemljama – jer to je istorijski srastao i povezan region, takođe i u ekonomskom smislu”, zaključuje Juratović u intervjuu za Tagescajtung. 

Kada mafija njeguje stare i bolesne

Njemačka štampa se bavi i zloupotrebama kada je riječ o službama za njegu starih i bolesnih. U Njemačkoj je upravo raskrinkana velika kriminalna mreža koja je godinama bila infiltrirana u sistem za kućnu njegu – i u okviru koje je djelovalo 230 firmi sa „personalom" uglavnom iz Rusije i Ukrajine. Policija je te informacije sažela u izvještaj koji još uvijek tretira kao „povjerljiv", a do javnosti su one doprle zahvaljujući novinarima dnevnika Velt koji su u njih imali uvid.

Prema navodima tog lista, prevarantske patronažne službe njemačkoj državi nanose štetu od milijardu evra godišnje. One su se specijalizovale za više vrsta prevara. Najčešća je pisanje lažnih obračuna u kojima se nalaze stavke kojih u stvarnosti nije bilo. Te stavke se, međutim, debelo naplaćuju od zdravstvenog osiguranja. U velikom broju slučajeva su pacijenti, odnosno klijenti, znali za manipulisanje računima ali nisu preduzimali ništa upravo zato što su stari i nemoćni, s druge strane zadovoljni činjenicom da dobijaju redovan tretman i uplašeni zbog moguće osvete prevaranata. No, postoji i veliki broj slučajeva u kojima su osobe – kako navodi policija, iz bivših sovjetskih republika – glumile pacijente, da bi sa firmom koju su angažovale da se ambulantno stara o njima potom dijelile „zaradu".

Posebno veliki novac donose takozvani pacijenti kojima je potrebno intenzivno staranje. Na jednom takvom pacijentu može da se „zaradi" oko 15.000 evra mjesečno. Pri tome svaki peti evro koji isplate zdravstvena osiguranja odlazi u kase kriminalaca. U ilegalan posao su umiješani i mnogi ljekari i apoteke, jer samo ljekari smiju da prepišu (izlišnu i skupu) terapiju a apoteke da prodaju prepisane lijekove, tako da u rad fiktivnih službi za kućnu njegu su se sve više uključivale i organizovane „klasične" kriminalne bande koje su čitav posao pomiješale i sa pranjem novca i ulaganjem „zarade" u igre na sreću, a među osumnjičenim osobama ima i nekih koji su policiji odranije poznate kao plaćene ubice.

Država će postati saučesnik

Ovo nije prvi put da se razotkriva učešće kriminalnih bandi u poslu sa njegom starih i bolesnih osoba; sličnih policijskih akcija je bilo i ranije, ali nikada prije one nisu bile ovako intenzivne i koordinisane u čitavoj Njemačkoj. Tako se saznalo da je neka vrsta centrale iz koje je koordinisan rad kriminalnih njegovatelja bila u Berlinu, a da se međunarodna centrala nalazi u Moskvi. U Njemačkoj je rad nelegalnih ambulantnih službi najintenzivniji u saveznim pokrajinama Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Bavarskoj. Evo kako sve te događaje komentariše drugi njemački listovi.

Berlinski list Tagesšpigel piše da su „Ljekari, vođe ambulantnih smjena, pomagači i pacijenti varali zdravstvena osiguranja i državu. Oni su proizvodili pacijente-simulante, neki pacijenti su imali više lažnih identiteta a firme za kućnu njegu su korišćene za pranje novca. Sigurno je da većina takvih službi u Njemačkoj radi korektno, a njihovi zaposleni pomažu strpljivo i predano i to za malu platu. Ali, upravo zato što mali broj počinilaca nanosi državi toliku štetu, država mora da oštrije kontroliše tu branšu. Ako to ne učini, postaće saučesnik u organizovanoj socijalnoj prevari".

Sistem nadzora mora biti djelotvoran

A list Ludvigsburger krajscajtung piše: „Beskrupulozne metode kriminalnih istočnoevropskih patronažnih službi koje je razotkrila njemačka kriminalistička policija, falsifikovani protokoli, pacijenti koji glume nemoć, ljekari i apotekari koji su u istom košu sa mrežom zločinaca – to ima jednu novi dimenziju. Sada mora da djeluju organi krivičnog gonjenja, ali i političari. Čak i istražiteljima nije lako razotkrivanje zločinačkih mreža. Prevarantima se što više mora otežati njihov posao. Potrebno je ojačati transparentnost i kontrolu."

Internet-dnevnik Cajt prenosi da „organizacija Transparensi internešnal predlaže da se formiraju regionalni okrugli stolovi. Na tim sastancima bi učestvovali članovi porodica pacijenata, zdravstvenih osiguranja kao i policijski istražitelji – to bi bila mogućnost da svako kaže šta mu je upalo (ili ko mu je upao) u oči. U Švedskoj već postoji neka vrsta nadzornog tijela koje radi na regionalnoj bazi. A i nenajavljene kontrole bi mogle da budu važan instrument. No, sve te mjere neće funkcionisati dokle god se ne promijeni stav društva. Jer, onaj kome je potrebna njega – ne može da se brani. A onaj kome nije potrebna njega, ne želi da razmišlja o tome šta će se desiti ako sam jednom dospije u tu situaciju. A na takvom stavu se ne može graditi sistem solidarnosti".