„Evo, pogledajte, ja sam drugi čovjek jedne svjetske organizacije i to nekoliko četvorogodišnjih mandata, a niko, ili skoro niko ne zna da je skraćenica Svjetske federacije inovatorskih organizacija IFIA. Da je kojim slučajem FIFA, svi bi znali, a na Koševu bi se, možda, nadigravale reprezentacije Brazila i Engleske. Ali šta ćete?“ kaže pomirljivo ovaj čovjek, jedna od hodajućih legendi Sarajeva, dugogodišnji novinar i inovator i predsjednik Asocijacije inovatora BiH.

Husein Hujić je još 1994. godine, dakle, dok je rat u BiH još uvijek trajao, okupio te dobre ljude, a kako je Asocijacija rasla, s vremenom je dobijala državni karakter. Oko 320 članova danas djeluje pod njenim krovom i nastupa na evropskim i svjetskim izložbama odakle uglavnom, donose medalje, a na polici u skromnim prostorijama, stoje plakete i priznanja koja je Asocijacija dobila.

Mi i Bill Clinton...

„Zar baš moram ovu? Ovu najveću da skinem?“ pita zaprepašteno, dok ja pokazujem na vrh police. Iskreno, tako veliku plaketu nisam vidjela nikad u životu. „Tu, tu, to je neki kapitalni primjerak?“ kažem.

„Ovu smo plaketu dobili za doprinos razvoju Kantona iz oblasti nauke i privrede, iste godine kada je Kanton Sarajevo ovakvu plaketu dodijelio i Billu Clintonu,“ kaže Hujić i dodaje da je vrijedna svaka vrsta podrške, jer inovatori uglavnom, nisu ljudi oko kojih se vrti novac. Vrlo često inovatori ne prate svoje inovacije na svjetskim takmičenjima, jer, jednostavno, nema para za ta daleka putovanja.

Vijest o svojim dobijenim medaljama, obično prvo doznaju iz agencijskih vijesti. „Imamo samo dva zaposlena, sekretaricu Renebelu Đurić, a drugi sam ja. Novac nije naša motivacija, ideja je važna, ta ideja, koja ti ne da spavati. Ko je ikad išta izmislio, zna o čemu govorim“, kaže Husein Hujić.

Zašto su inovatori, prije svega, dobri ljudi?

„Moja misija na ovome svijetu je da budem dobar čovjek, a dobar si onoliko koliko si drugome dobar. To je misija svakog inovatora, jer kad on ima ideju, ona ga povede i navede da napravi nešto dobro, a to je dobro koje on onda poklanja drugome. Ne možeš očekivati aplauze i da te neko ubjeđuje kako ćeš postati novi Nikola Tesla, ako to što radiš nije dobro za druge. Inovatorstvo je najneizvjesnija ljudska djelatnost, jer vi se upuštate u nešto što je u suštini, traženje rješenja do kojeg nije došao niko prije vas“, kaže Husein Hujić i naglašava kako nema tog novca kojim bi se mogle platiti neprospavane noći u tom traganju.

„Ideja inovatora proganja i on sve to dovede do kraja, a zatim sam plati registraciju svog patenta i onda to ponudi čovječanstvu. Ako čovječanstvo to prihvati, onda će i on imati koristi, dobiće neki procenat. Ako inovacija ne bude prihvaćena, onda - ništa!“

Jednom inovator, uvijek inovator

Husein Hujić živio je od svog slikarstva deset godina dok je bio u Parizu, novinarstvom se bavio u Sarajevu, ali tu negdje, ispod površine, svih proteklih godina, frcale su različite ideje koje su tražile da se realizuju. Za sada posljednju, bronzanu medalju, dobio je nedavno na novosadskom sajmu inovacija „Tesla Fest“.

Do izuma je došao zajedno sa svojim kolegom Borkom Babaljem iz Trebinja, a riječ je o „sobi za pušače“. Zeolit je materijal pronađen još u 17. stoljeću. Glavne osobine su mu velika moć adsorpcije i apsorpcije. To znači da upija i privlači sve vrste loših isparenja, poput duhanskog dima, naprimjer.

„Tako, recimo, negdje na aerodromu, od zeolita napravite jednu prostoriju, obložite zidove i napravite sav namještaj. Dobili ste sobu za pušače u kojoj će sav dim upiti zeolit“, kaže Hujić i potvrđuje, po ko zna koji put, da su sva dobra rješenja - vrlo jednostavna rješenja.

Ne sjeća se više koliko ima medalja koje je dobio za svoj izum – kalendar. Ali, ne baš običan kalendar. „Ja sam ga nazvao 'instrument za očitavanje kalendarskih sistema'. Jedno je hidžretski kalendarski sistem, drugo je julijanski, treći je gregorijanski, kineski itd. Istorija poznaje stotinjak kalendarskih sistema. U mom kalendaru je sadržana većina tih glavnih sistema. Nažalost, nemam vremena da napravim kombinaciju kineskog i gregorijanskog sistema, pa da to ponudim Kinezima...“, kaže Hujić.

„Eh, koliko Kineza ima, neka svaki drugi kupi taj vaš kalendar...“ kažem, a negdje u glavi uključi mi se nevidljivi digitron.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. ur.: A. Slanjankić