Jesse Griffiths je suvlasnik i glavni kuhar restorana Dai Due u gradu Austinu u američkoj saveznoj državi Teksas. U koncipiranju jelovnika vrlo mu je važno koristiti regionalne proizvode i pridržavati se načela održivosti – pa zato često stavlja divlje svinje na svoj jelovnik. Griffiths smatra ubijanje divljih svinja ekološkom nužnošću.

Divlje svinje, tzv. "feral hog" ili "Razerback", spadaju u invazivne vrste koje u SAD-u čine posebnu štetu. Smatra se da je bolje da su mrtve nego žive. Zbog toga je u Teksasu sezona lova na njih otvorena cijele godine. Vlasti izričito potiču ljude da ubiju što je više moguće divljih svinja.

Osim toga, one su nesumnjivo dobar izvor proteina, naglašava Jesse Griffiths. „Kad bih morao navesti samo jedno meso koje je za nas posebno dobro, ne bih morao ni razmišljati: to je upravo ovo meso."

Zašto su divlje svinje u SAD-u problem?

Divlje svinje nisu izvorne u Sjedinjenim Državama. One potječu od križanja divljih svinja uvezenih radi lova i domaćih svinja koje su također donijeli europski kolonisti. Budući da se razmnožavaju jednako brzo kao domaće svinje, njihov se broj tijekom godina eksponencijalno povećao na procijenjenih šest milijuna životinja u SAD-u. Polovica njih živi u južnoj saveznoj državi Teksas.

Širenje poljoprivrednih površina pružilo im je odlične uvjete: velika polja žitarica privlače ih kao besplatni bifei i pružaju im zaklon od ljudi.

„Razerbac" svinje ne jedu samo usjeve, već ubijaju i manju stoku te uzrokuju štetu u ruralnim i urbanim područjima. Prema Johnu M. Tomeceku, biologu za divlje životinje sa Sveučilišta Texas A&M, šteta iznosi više od 500 milijuna dolara godišnje.

Šteta koju ove svinje nanose samim ekosustavima mnogo je teže izmjeriti. Uključuje njihov apetit za sjemenjem drveća te jajima ptica i kornjača. One također oštećuju osjetljiva tla u potrazi za hranom te zagađuju potoke, jezera i rijeke svojim izmetom. U nekim ih područjima love medvjedi i povremeno planinski lavovi, ali u Teksasu nema predatora koji ih imaju na jelovniku.

Invazivne vrste uzrokuju ogromne štete diljem svijeta

Ovu karakteristiku američke divlje svinje dijele s mnogim invazivnim vrstama diljem svijeta, poput crvenih lavljih riba iz južnog Pacifika i Indijskog oceana, koje se šire Karibima i Sredozemlju, ili kineskih vinogradskih puževa iz Azije koji stvaraju probleme u SAD-u i Kanadi.

Kada se neizvorna vrsta nastani u novom staništu i nema ničega što bi je držalo pod kontrolom, obično je nevjerojatno teško spriječiti njezino masovno širenje.

Prema Međuvladinoj znanstveno-političkoj platformi o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), invazivne vrste igraju ključnu ulogu u 60 posto izumiranja vrsta na globalnoj razini. Štete koje uzrokuju sada iznose više od 420 milijardi američkih dolara godišnje, prema procjenama iz 2019. godine. Od 1970. štete su se svako desetljeće učetverostručile.

Kako bi se spriječilo širenje neizvornih biljaka i životinja, treba spriječiti da se uopće ustale, kaže Morelia Camacho-Cervantes, biologinja i voditeljica laboratorija za invazivne vrste na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika. „Kada jednom stignu tamo gdje ne pripadaju, morate ih prilično brzo iskorijeniti," kaže ona. „I pod iskorijeniti mislim na potpuno uništenje."

Kako iskorijeniti invazivne vrste?

Postoje različiti načini za to. Divlje svinje mogu se, primjerice, uhvatiti u velike skupine i ubiti ili smanjiti njihov broj otrovnim mamcima. Budući da su svinje vrlo inteligentne, stručnjaci savjetuju da je najbolje istrijebiti cijelo krdo kako se životinje ne bi međusobno učile kako izbjeći ljude.

Za Teksas Ministarstvo poljoprivrede SAD-a (USDA) preporučuje ubijanje svinja iz helikoptera. To je najjednostavnija metoda. Vlasti također aktivno potiču građane da ubijaju invazivne vrste, kao što su invazivne lantern flies na sjeveroistoku SAD-a ili koze i štakori na meksičkim otocima.

Invazivne vrste na jelovniku

Mnogim ljudima očito je lakše suprotstaviti se invazivnoj vrsti ako je mogu jesti – kao što je slučaj s invazivnim crvenim lavljim ribama u meksičkom Karibiku.

„Počeli su loviti ribu kako bi je jeli," kaže Camacho-Cervantes. „Razvili su kreativne recepte za pripremu i prodali mnogo ribe – dakle, puno su lovili. I sada je broj tih riba vrlo mali."

Broj divljih svinja u Teksasu još uvijek nije pod kontrolom. Zbog njihove brze stope razmnožavanja, prema vlasniku restorana Griffithsu, nije za očekivati da će se to brzo promijeniti. „Moramo svake godine ubiti oko 70 posto njih kako bismo zadržali populaciju na sadašnjoj razini", kaže dok stručno rasijeca mrtvu svinju.

No, konzumacija divljih svinja iz Teksasa ima još jednu prednost, smatra kuhar. „Svaki kilogram divlje svinjetine koji možemo poslužiti, kilogram je manje mesa iz industrijskog uzgoja."