Udruge za zaštitu potrošača već godinama traže ukidanje nadoknada za korištenje mobitela u nekoj drugoj članici Europske unije. To je zapravo i politički osjetljivo pitanje što je potaklo i Europsku komisiju da se pridruži tom zahtjevu: Europska unija je praktično jedna gospodarska cjelina. A ako u Hrvatskoj nema roaminga za Dalmatinca koji koristi svoj mobitel u Osijeku, zašto bi ga trebalo biti za Hrvata koji koristi svoj mobitel u Finskoj?

U ovim vremenima kada se ionako često gube iz vida prednosti zajedničke Europe, već i ovogodišnje značajno smanjivanje i ograničavanje cijena roamingu u EU je izazvalo novu ljubav građana za EU. Od sredine lipnja slijedeće godine je EK odlučila potpuno ukinuti bilo kakve nadoknade, ali u tome je bilo i protivljenja. Mnoge zemlje koje su i turističke odrednice - a među njima je i Hrvatska, lijepo su zarađivale od stranih turista koji koriste svoje mobitele i bilo ih je manje briga za troškove njihovih građana koji se zateknu u inozemstvu.

A onda dolazi i pitanje: cijene usluga mobitela u EU nisu svugdje ista. Zašto onda neki Latvijac ne bi uzeo njemački mobitel? O nekim detaljima se još treba dogovoriti, ali u načelu je Europska komisija ipak odlučila da će roaming u EU slijedeće godine doista nestati.

Koliko će me koštati kad ubuduće telefoniram u drugoj zemlji EU?

Isto koliko kao da zovete iz svoje zemlje. Hrvati će tako, ako imaju hrvatski mobitel, za razgovor sa svojim prijateljem plaćati isto bilo da se oni nalazili u Madridu ili Makarskoj. Ali tek od sredine lipnja 2017.

Ima li vremenskih i ograničenja količine podataka?

Kratko i jasno: ne. To je bio prvi kompromisni prijedlog Europske komisije gdje je takav besplatni roaming bio ograničen na 90 dana u godini i samo za određenu količinu megabajta podataka. Razlog tom ograničenju je bio strah od moguće zlouporabe, ali od tog rješenja se odustalo.

Kakva zlouporaba je moguća?

Željelo se spriječiti da korisnici u nekoj zemlji EU gdje su usluge mobilne telefonije skupe, masovno kupe SIM-kartice ponuđača gdje su te usluge jeftinije. Konačno, ovako ili onako netko treba održavati mreže mobilne telefonije tako da je EK sada ponudila drugo rješenje.

Kako će biti utvrđena zlouporaba?

Zapravo - veoma jednostavno. EK polazi od pretpostavke da će neko koristiti svoj mobitel u zemlji u kojoj stanuje i (ili) radi. A ako neki Latvijac neprestance koristi njemački ili francuski mobitel, ali baš nikad uopće niti ne odlazi u tu zemlju - što se jasno može vidjeti iz protokola korištenja, onda je jasno da je riječ o zlouporabi.

Što se događa kod zlouporabe?

Nakon nekog vremena će biti upozoren kako nacionalna telefonska kompanija sumnja da je riječ o zlouporabi. Po trenutnom prijedlogu, ako se ta sumnja potvrdi onda se za korištenje tog broja može početi naplaćivati dodatna pristojba - drugim riječima, roaming. Doduše, EK traži doista minimalnu naknadu od na primjer 0,04 eura po minuti telefonskog razgovora.

Ima li pravnog lijeka protiv takve optužbe?

Da. EK propisuje da nacionalna mreža koja sumnja kako je među njenim korisnicima tek "lažni stranac" obavezno mora kontaktirati tog korisnika prije nego što počne naplaćivati pristojbu. A ako je potrošač uvjeren da je krivo optužen, onda se može obratiti nadležnoj agenciji koja nadzire čitav promet mobilnih usluga.

Može li mi se dogoditi da to i mene pogodi jer sam često u inozemstvu?

Ne. Upravo njih se želi ovom mjerom i zaštiti. Ako netko koristi mobilne mreže u čitavoj EU - ali i svoju, nacionalnu mrežu, onda on može telefonirati i razmjenjivati podatke koliko god hoće i plaćati pristojbe kao da nikad nije napustio svoja četiri zida. Konačno, to je i smisao Europske unije.