Uspjeh umjerenog iranskog političara Hasana Rohanija bi mogao biti važan korak naprijed: u pravcu daljeg otvaranja ove zemlje na političkom i kulturnom planu, ali i u pravcu poboljšanja u oblasti korumpiranog i izolovanog privrednog sektora. Rohani bi u svom drugom mandatu mogao ispuniti nekoliko osnovnih obećanja.

To su obećanja koja su usijala raspoloženje tokom debata vođenih pred izbore i koja mu neće olakšati život u naredne četiri godine. U predizbornim TV-debatama su se kandidati uzajamno optuživali za korupciju, utaju poreza i krađu u milijardama.

Rohani prekoračio crvenu liniju u predizbornoj kampanji

Sada Rohani ima obavezu  da se izbori sa najvećim problemom: korupcijom. Problemi međutim niti su nastali u prethodne četiri godine, niti će moći biti rješeni u naredne četiri godine. Biće neophodno i smiriti odnosno ukloniti napetosti u odnosima Irana sa susjednim zemljama, sa Izraelom, ali i sa Zapadom. Uspjeh u tome bio bi ključ za ekonomski procvat, nova radna mjesta i više stranih investicija.

Rohani se proteklih godina u toj oblasti jako angažovao. Uprkos izbornoj pobjedi, nije isključeno da rakete Iranske revolucionarne garde u naredne četiri godine još više zaoštre napetosti između Irana i Izraela.

Rohani, pored toga, nije ispunio obećanje da će se pobrinuti za veću zaštitu ljudskih prava i više slobode medija. U predizbornoj kampanji je previše napadački govorio o tome i tako prekoračio crvenu liniju Islamske Republike. Rekao je naprimjer da ljudi više nisu spremni da biraju one, koji u posljednjih 38 godina nisu radili ništa drugo do potpisivali smrtne kazne. Bila je to asocijacija na protukandidata Ebrahima Raessija, koji se okrivljuje da je bio dio Komiteta, koji je naredio smaknuća više hiljada političkih zatvorenika.

Dalje podjele u centru moći

Stanovništvo sada ima velika očekivanja od Rohanija. Izrazito konzervativni iranski tvrdolinijaši će nakon izbornog poraza pokušati da mu otežaju njegov drugi mandat na funkciji predsjednika. Ebrahim Raeisi je, kao Rohanijev izazivač, osvojio 15 miliona glasova, što nije mala brojka.

Sada je na Rohaniju da pokaže, kojim sredstvima želi da ukloni političku, kulturnu i socijalnu blokadu Irana. On mora pokazati da će se uhvatiti u koštac za institucionalizovanom korupcijom koja vlada i iranskoj privredi i da će štititi privatni sektor od previše moćnih privrednih konglomerata Revolucionarne garde. On mora pokazati da hoće i može uvesti porez vjerskim fondacijama, koje stoje u direktnoj vezi sa najvišim centrom moći u Iranu. 

Da li Rohani pri tome, kao u protekle četiri godine, može računati na podršku ajatolaha Alija Hameneija, niko ne zna. Jedno je sigurno: poraz Raeisija će oslabiti konzervativni tabor u Iranu. To bi moglo dovesti i do podjela u redovima Revolucionarne garde. A to je, u najmanju ruku, isto tako važno kao i Rohanijeva pobjeda.