Najmanje deset ljudi je ubijeno u uličnim protestima u Iranu u nedjelju, saopštila je državna televizija bez navođenja detalja. Prikazan je haos, koji je ostao na ulicama nakon antirežimskih protesta. Tvrdi se da su snage bezbjednosti reagovale protiv „naoružanih demonstranata", koji su pokušali da preuzmu policijske stanice i vojne baze. Ove navode je teško nezavisno potvrditi.

Predsjednik Rohani je u prvom obraćanju nakon izbijanja protesta u četvrtak rekao da su oni „legitimni". Sada je međutim i on zaprijetio demonstrantima. U Teheranu se sprema hitna sjednica parlamenta na kojoj učestvuje i predsjednik.

Otkud sada protesti?

Treba biti oprezan, upozorio je iranski potpredsjednik Ešag Džahangiri, jer ko izaziva političke proteste rizikuje da nad njima ubrzo izgubi kontrolu. „Oni koji se kriju iza ovoga opeći će sopstvene prste", rekao je ovaj političar.

Mnogim posmatračima je upalo u oči da su protesti počeli u gradu Mašhadu na sjeveroistoku zemlje nadomak granice sa Turkmenistanom. Ta metropola od tri miliona stanovnika je jedan od sedam svetih gradova šiitskog islama i uporište konzervativnog klerika Ebrahima Raisija. On je na predsjedničkim izborima prošlog maja bio najizgledniji izazivač aktuelnog predsjednika Hasana Rohanija.

Raisijev tast Almad Alamolhoda, takođe radikalni propovjednik iz Mašhada, nedavno je protestovao što su odnedavno u Iranu ponovo dopušteni koncerti. Trenutni protesti su buknuli dan nakon što je šef teheranske policije obznanio da žene, koje krše propise o pokrivanju glave, više neće biti hapšene već će morati da posjećuju kurseve za prevaspitanje.

Vlast očigledno smatra da se iza protesta kriju šiitski tvrdolinijaši. No brzo se stvar otrgla kontroli. Jer najprije su isticani konzervativni zahtjevi, da bi onda tome bili pridruženi klasični socijalni zahtjevi, poput kritike zbog visokih troškova života u Iranu. A onda se sve sasvim obrnulo.

Protesti su sve više usmjereni protiv religijskog establišmenta u Iranu i materijalnih privilegija šiitskih prvaka. „Ljudi se mole, a vjerske vođe se ponašaju kao bogovi", prenio je BBC jednu od parola demonstranata. U gradu Abharu na sjeverozapadu zemlje su spaljivane slike do sada neupitnog vođe revolucije ajatolaha Alija Hameneija.

Socijalni protesti

Iran decenijama ima problem sa ogromnom inflacijom, koja je devedesetih znala da iznosi i po 25 odsto godišnje. Pod predsjednikom Rohanijem se stopa inflacije smanjila na devet odsto, što je najniži nivo u posljednje četiri decenije.

Ali mnogi građani su nezadovoljni jer naredni državni budžet predviđa smanjenje socijalnih davanja. To posebno pogađa siromašne slojeve društva kojima ni ekonomske prognoze ne ostavljaju mnogo nade – MMF računa da će nezaposlenost ostati najmanje 12 odsto.

Ekonomski neuspjeh nije prekinut ni nuklearnim sporazumom sa pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti i Njemačkom. Prema tom sporazumu, najvećem spoljnopolitičkom dostignuću predsjednika Rohanija, Iran se neće baviti izradom atomskog oružja, a sankcije će postepeno biti ukidane. Za sada to nema efekata po iransku privredu.

„Smrt Talibanima", uzvikivali su pojedini demonstranti, prenose mediji. Religijske vođe Irana za njih se ne razlikuju mnogo od ekstremista u Afganistanu. Ako su tvrdolinijaši među Rohanijevim političkim protivnicima zaista isprva pokrenuli proteste, onda su se gadno preračunali – duh kojeg su oslobodili iz boce sada se usmjerio pravo na njih.

Oštar odgovor države

Snage bezbjednosti su se odlučile za represiju. Kako je rekao jedan general, demonstranti će iskusiti „gvozdenu pesnicu nacije". U Araku je uhapšeno oko 80 demonstranata koji su navodno pokušali da upadnu u jednu administrativnu zgradu. Na snimcima putem društvenih mreža vide se hiljade demonstranata u Teheranu i drugim gradovima.

Moguće da je ovo samo početak. Kako je rekla dobitnica Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi – Iranka koja živi u egzilu – ovi bi protesti mogli da budu veći nego posljednji iz 2009. godine.