Od početka rata u Gazi, Izrael je pojačao napade i na saveznike Teherana u Libanu i Siriji. U vazdušnim napadima na zgradu iranskog konzulata u glavnom gradu Sirije Damasku, početkom aprila, poginulo je najmanje 13 ljudi, uključujući i sedam visokorangiranih pripadnika Iranske revolucionarne garde. Iran, Sirija i Rusija optužuju Izrael za napad. Izrael se nije oglasio povodom tog incidenta.

„Napad na zgradu iranskog konzulata bio je bez presedana. Nakon dugog rata u sjenci sa Iranom, čini se da je Izrael promijenio svoju strategiju“, kaže za DW stručnjak za Bliski istok Araš Azizi. Azizi predaje istoriju i političke nauke na Univerzitetu Klemson u Južnoj Karolini, SAD. Autor je knjige „Komandant u sjenci" (The Shadow Commander) o regionalnim ambicijama Irana i generalu Revolucionarne garde Kasimu Sulejmaniju, koji je ubijen početkom 2020. godine u američkom napadu dronom.

Komandanti Iranske revolucionarne garde igraju ključnu ulogu u obuci i finansiranju milicije Hezbolah u Libanu, koja je odgovorna za brojne napade na Izrael. Kao odgovor na napad na konzulat u Damasku, rukovodstvo Teherana prijeti da će gađati izraelska predstavništva u inostranstvu.

Iran je primoran da odgovori na ciljana ubistva visokih oficira Revolucionarne garde, kaže Azizi. „Ako Iran sada ne odgovori, to bi značilo da nema mogućnosti zastrašivanja Izraela."

Azizi istovremeno smatra da će reakcija Irana ostati ograničena. Teherantrenutno ne traži veliki vojni sukob sa Izraelom, jer napad na Izrael bi mogao da primora SAD da se umiješaju u sukob, što bi moglo da ima nesagledive posljedice po Iran.

Saveznici postali neprijatelji

Iran i Izrael su decenijama neprijatelji. Teheran osporava pravo Izraela na postojanje i prijeti uništenjem „cionističkom režimu“. Izrael, s druge strane, smatra Iran svojim glavnim neprijateljem. To, međutim, nije uvijek bilo tako.

Do Islamske revolucije u Iranu 1979. godine, Iran i Izrael su bili bliski saveznici. Iran je čak bio jedna od prvih država koja je 1948. godine priznala Izraelu pravo na postojanje i njegovu nezavisnost. Izrael je na Iran gledao kao na saveznika protiv arapskih država u bliskoistočnom sukobu. Za Teheran je Izrael, koji podržava i Vašington, predstavljao dobrodošlu političku protivtežu susjednim arapskim zemljama.

Izrael je obučavao iranske stručnjake za poljoprivredu, pružao tehničko znanje i pomogao u izgradnji i obuci iranskih vojnih snaga. Iran je to plaćao naftom, koja je bila preko potrebna Izraelu koji se ekonomski snažno razvijao.

Iran je imao drugu najveću jevrejsku zajednicu van Izraela. Nakon revolucije, veći dio Jevreja je napustio zemlju. Ali, u Iranu još uvijek živi više od 20.000 Jevreja.

Islamska revolucija prekretnica

Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu 1979. godine i dolaska na vlast vjerskog krila unutar revolucionara pod vodstvom ajatolaha Ruholaha Homeinija, Teheran je otkazao sve sporazume s Izraelom. Ajatolah Homeini oštro je kritikovao Izrael zbog okupacije palestinskih teritorija. Teheran je postepeno razvijao oštru retoriku usmjerenu protiv Izraela s ciljem da pridobije naklonost arapskih država ili bar simpatije stanovništva tih zemalja. Režim u Iranu time je želio da poveća svoj uticaj.

Kada je Izrael 1982. godine intervenisao u libanskom građanskom ratu i izvršio invaziju na jug zemlje, Homeini je takođe poslao Iransku revolucionarnu gardu u Bejrut da podrži tamošnje šiitske milicije. Milicija Hezbolah, koja je tada formirana, do danas se smatra produženom rukom Teherana u Libanu.

Aktuelni iranski vjerski vođa, ajatolah Ali Hamnei, koji ima posljednju riječ u svim pitanjima, nastavlja tu politiku. Hamnei i cjelokupno rukovodstvo Islamske Republike Iran uvek iznova dovode u pitanje istorijsku realnost o sistematskom masovnom uništavanju evropskih Jevreja za vrijeme nacionalsocijalizma i pokušavaju da je relativizuju, pa čak i negiraju.

Politika režima prema Izraelu kontroverzna i u Iranu

Neprijateljstvo i mržnja rukovodstva Teherana prema Izraelu nisu u potpunosti podržani u društvu. „Iran mora da preispita svoj odnos prema Izraelu, jer više nije u skladu s vremenom“, rekla je Faiza Hašemi Rafsandžani krajem 2021. godine u jednom intervjuu. Faiza je ćerka bivšeg iranskog predsjednika Alija Akbara Hašemija Rafsandžanija i bivša poslanica iranskog parlamenta. Ona je naglasila da su i muslimanski Ujguri u Kini i Čečeni u Rusiji potlačeni. „Ipak, Iran ima bliske veze s Rusijom i Kinom“.

Istaknuti politikolog Sadeg Zibakalam, koji je kritičan prema vladi, takođe je više puta kritikovao politiku Irana prema Izraelu. „Taj stav je izolovao zemlju na međunarodnoj sceni“, naglasio je profesor Teheranskog univerziteta u intervjuu za Deutsche Welle 2022. godine.

Međutim, neprijateljstvo prema Izraelu i politika otpora velikim silama nalaze podršku među lojalnim pristalicama Islamske Republike.

Postoji „određena frustracija“ među pristalicama iranskog režima, ali i regionalno u okviru takozvane „osovine otpora“, zbog uzdržanosti Irana u kontekstu Gaze, kaže u intervjuu za DW Ali Fatolah-Nedžad, direktor berlinskog Centra za Bliski istok i globalni poredak (CMEG). Taj stručnjak za Iran smatra da postoji „visok nivo frustracije zbog nedostatka kredibiliteta Irana kao glavnog podržavaoca palestinske borbe i nespremnosti Irana da se direktno suprotstavi Izraelu".

Fatolah-Nedžad pretpostavlja da će Iran koristiti svoje proiranske milicije u Siriji i Iraku ili Hute u Jemenu, kako bi izvršio osvetu.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu